Jednostavnost – esencija duhovnog život
„Jednostavnost je krajnje savršenstvo“- L. da Vinci
„Jednostavnost znači postizanje maksimalnog efekta s minimalnim sredstvima.“
„Stvari se trebaju napraviti što je moguće jednostavnije, ali ne jednostavnije od toga.“ – Einstein
„Istinu uvijek možemo prepoznati po svojoj ljepoti i jednostavnosti.“
„Ako nešto ne možeš jednostavno objasniti, ne možeš to ni jednostavno koristiti.“
„Jednostavnost se dostiže ne onda kad se više nema što dodati, već kad se više ništa nema oduzeti.“
Osoba koja odiše jednostavnošću je ljubitelj esencije, srži. Mnoge poteškoće se mogu prevazići usvajanjem ovog važnog principa – duhovne jednostavnosti.
Jednostavnost, između ostalog znači – biti sretan s onim što imamo.
Što je sreća?
To je emotivno stanje koje ukazuje naše zadovoljstvo vlastitim životom, mjera koliko povoljnim smatramo opću kvalitetu našeg života. Filozofi su oduvijek smatrali sreću fundamentalnom motivacijom za sve ljudske aktivnosti. Sve što radimo je samo način na koji mislimo da ćemo dostići sreću. To je naše urođeno pravo, odlika duše – da bude sretna.
Ali problem je što često tražimo sreću na krivom mjestu… Često i ne razmišljamo idemo li u dobrom smjeru, jesmo li uistinu sretni, ispunjeni, jesmo li živi ili smo živi mrtvaci, što nas pokreće? Na koji standard tzv. sreće pristajemo? Većina nas živi izgladnjelo s mrvicom zadovoljštine i smatramo to našom razinom sreće, prevareni smo, neispunjeni…
Gdje je izvor sreće?
Uvriježeno je mišljenje je to – novac, moć, slava, mladost, ljepota, zdravlje… Ako su te stvari izvori sreće kako onda mnogi najbogatiji, najmoćniji i najslavniji ljudi nisu sretniji od običnih ljudi. To je već odavno poznato, ali zašto onda i dalje stremimo dostići ove ciljeve kako bi bili sretni?
Odgovor je jednostavan. Mi uvijek žudimo za onim što još nemamo u želji i nadi da ćemo se, kad to jednom dobijemo, osjećati sretno. Nismo zadovoljni s onim što imamo već mislimo na ono što nam nedostaje. Međutim, takva potjera za materijalnim ciljevima je nezasitna jer materija nikad duši ne može pružiti ispunjenje za kojim traga.
Trava je uvijek zelenija kod susjeda…
Rupa u srcu za Boga
Sve materijalno daje mali obol generalnom osjećaju zadovoljstva, ali samo do određene granice. Brzo dolazi do zasićenja. Ispunjenje materijalnih želja nas uvijek ostavlja s osjećajem nepotpunosti. Ono što čovjeka čini istinski sretnim i ispunjenim je potraga za nečim višim od njegovog malog života.
Isus je rekao da čovjek neće živjeti samo za goli kruh. Čovjek se ne može zadovoljiti jednostavno materijalnim – jedenjem, spavanjem i reprodukcijom. Cilj njegovog života bi trebao biti viši od životinjskog, duboko razmišljanje, povezivanje s Bogom, visoko razmišljanje, visoko do samog Boga.
Ljudi danas ne znaju biti sretni jer ne slijede tu svoju urođenu prirodu i traže je u bazičnim tjelesnim zadovoljstvima bilo na grubi ili na uglađeni ili urbani način.
Studija sreće
Postoje ankete koje pokazuju kako su ljudi koji stavljaju kao priritet novac manje sretni od onih koji najveće prioritete stavljaju u ljubav i odnose. Najsretniji ljudi ispadaju stanovnici Puerto Rica, Meksika, Bangladesha i Nigerije.
Zapad izjednačava materijalni prosperitet sa srećom, ali kako onda te siromašne nacije mogu biti sretnije? Godišnji prihod osobe u SAD-u je 38 000 dolara godišnje, u Nigeriji 800. Ako sreća znači mir i sigurnost tu sigurno ne spada Puerto Ricco, a ako je edukacija, Nigerija je na dnu svih ljestvica.
Što ti sretni ljudi imaju zajedničko?
Sretne ljude u tim ‘zaostalim’ zemljama povezuje vjera, jak osjećaj zajedništva, česta i entuzijastična zajednička slavlja.
Poznatiji moderni sociolog Durkheim kaže da same poteškoće ohrabruju formiranje društvenih odnosa i dovode u pozitivna raspoloženja. Međuovisnost i dijeljenje su veliki olakšivači i zato Nigerijci imaju pozitivan duh, imaju jake proširene obitelji i dobre zajednice koje si pomažu međusobno. Ono što je ključni faktor za sreću je da osoba ima povjerenje u zajednicu tj. koliko vjeruje u nju i osobe u njoj. Ti ljudi dijele vještine i stvari sa susjedima i prijateljima i tako još više razvijaju zajedništvo.
Glede slavlja – u Puerto Ricu imaju 500 proslava godišnje, obuku se u najbolju odjeću i pjesmom; plesom i hranom zajedno se vesele. Jedan je jednostavan čovjek odgovorio zašto su sretni: „Jer ne težimo za posjedovanjem i zadovoljni smo ljubavlju dobre žene.“
Velika zabluda sociologa Maslova
1943.- Teorija ljudske motivacije :„Tek nakon što su zadovoljenje potrebe prehrane, sigurnosti, samopouzdanja i poštovanja – čovjek se može baviti nečim višim.“ Tek kad čovjek doživi vrh u materijalnom smislu i kad još uvijek nije zadovoljan, tek tada može tražiti nešto više.
Vrijeme je sad, sadašnji trenutak je sve što imamo, vrijeme je jučer, iluzija je odlagati, čekati, uvijek taj „ako i kad“ …
Status
Mi smo postali nacija potrošača. Naš primarni identitet je postao identitet potrošača, ne majke, učitelja, farmera. Primarni način mjerenja i pokazivanja naše vrijednosti je koliko konzumiramo, kupujemo. Onima koji su prigrlili ideju konzumerizma, ti proizvodi nisu vrijedni sami po sebi već su vrijedni kao društveni signali kroz koje se dokazuju i mogu prepoznati slične osobe.
Nekima je odnos s određenom markom, brendom zamjena za zdravi ljudski odnos. Bespotrebna potrošnja je oblik pokazivanja statusa. Ponižavajuća je spoznaja da čovjek time iskazuje sebe, umjesto svojim odlikama. U kupovanju i uživanju stvari nema pravog osjećaja sreće već nekakve površne zadovoljštine, često uživanje u pokazivanju, u zavisti drugih.
Ponižavajuće zvuči da nam treba neka materijalna stvar za sreću. Mi mislimo da su nam sve te stvari potrebne. Međutim, kako nam se standardi povećavaju, uvijej dolaze nove stvari bez kojih ‘ne možemo’.
Ambalaža
Često kroz tu potragu za satisfakcijom u materijalnim posjedima tražimo zapravo poštovanje. Želimo lažno impresionirati druge, radije no biti sretni. Bezumne smo žrtve tog velikog naglaska kojeg zapadna kultura stavlja na vanjštinu svega, na ambalažu, formu…
Radimo više nego ikada, neki analitičari kažu da imamo manje slobodnog vremena nego ikad još od doba feudalizma. I znate li koje su dvije aktivnosti koje radimo u to kratko slobodno vrijeme; gledamo TV i idemo u šoping. Amerikanac provode 2 i po puta više vremena u šopingu nego europljanin.
Reklame
Tv i reklame su glavni podstrekač i krivac konzumerizma, smanjenje i izbacivanje televizije iz uporabe je ključ za jednostavno življenje. Koorporacije napadaju ljudsku privatnost, manipuliraju politikom i vladama i kreiraju lažne potrebe kod potrošača napadnim reklamama na svim mjestima, bilo da se radi o javnim wc-ima, ulicama, autobusima, internetu ili TV-u…
Žrtva mode
Posebno je zamijećeno zastarijevanje ili moda. Moda nas uvjerava da bacimo stvari koje još savršeno rade i koriste. Kako to rade modni ‘trend setteri’? Tako da mijenjaju izgled stvari. Ako ste nešto kupili prije nekoliko godina svatko će moći vidjeti da imate nešto staro što ne odražava vaš ‘status’ u društvu.
Jeste li se ikad pitali zašto se moda ženske cipele kreće od deblje pete do tanke, vrh cipele od špicaste do kockaste do tupe. Ne iz neke studije koja je peta najzdravija za ženske noge već zbog toga ako u sezoni tankih peta vi imate debele, vidi se da niste ‘in’ i niste vrijedni kao osoba do vas u tankim petama, niste ‘in’ jer u ‘Cosmu’ piše da trebate kupiti nove cipele.
Svatko u SAD-u je bombardiran s 3000 reklama dnevno. Vidimo više reklama u godini nego generacije prije nas u cijelom životu.
Shopping is so cool!
Jeste li razmišljajli o svrsi reklame? – Ona služi da nas učini nesretnim s onim što imamo!
3000 puta dnevno nam kažu da nam je koža loša, namještaj loš, auto loše, mi smo cijeli loši, ali sve možemo popraviti ako odemo kupovati. Poruka je da si u stvari nebitan i neadekvatan ukoliko nemaš tu određenu vanjsku manifestaciju materijalno uspješne osobe. Jednostavni niste sretni dok ne kupite određeni proizvod!
Rublje nije dovoljno bijelo, zubi su nam žuti, posao nije prestižan, a ta poruka je ojačana svaki dan dok pasivno sjedimo pred TV-om kako bi dobili našu dnevnu dozu ispiranja mozga.
Nalazimo se u smiješnoj situaciji gdje idemo na posao, a možda i 2, i kad dođemo kući iscrpljeni se zavalimo se u svoj novi kauč i upalimo TV. Reklame nam kažu da ne valjamo i da odemo u šoping centar kupiti nešto kako bi se osjećali bolje. Onda opet moramo ići na posao i raditi još više kako bi mogli platiti te stvari koje smo kupili, a onda smo još umorniji pa opet sjednemo pred TV, a on nam, gle čuda, opet kaže da moramo u šoping…
Bolest uspoređivanja
Volimo se uspoređivati sa susjedima, prijateljima, kolegama… Ono što je posebno popularno i slavljeno u magazinima, filmovima i na TV-u je život bogatih, lijepih i slavnih (pametni i odvojeni nisu toliko popularni u Kali yugi).“Kardashians“, „Cure iz New Jerseya“ itd. – takve želje za bogatstvom i slavom se razjaruju portretiranjem potrošačkih navika i životnog stila bogatih i slavnih.
Mnogi se žele poistovjetiti s njima i usvojiti bar neki segment njihovog životnog stila. Želimo biti kao oni, pobjednici u društvu, ne gubitnici. Teško se smatrati sretnim ako se vidimo kao gubitnika. Čak se i prosječno uspješna normalna osoba smatra neuspješnom u usporedbi s njima. Uspoređivanje je smrt za sreću, treba razvijati duh zahvalnosti za ono što imamo – to je veliki pokretač sreće.
Moderna civilacija znači odvlačenje pažnje
Bogatstvo nam daje mnogo mogućnosti za ekstravagantni životni stil u kojem možemo neprestalno biti odvučeni od smisla ljudskog života, potragom za duhovnošću i poniranje u sebe. S puno novca osoba ima sve mogućnosti da nikad ne mora ulaziti u sebe jer si može priskrbiti toliko igračaka. Jednostavan život daje puno prigode za poniranje u sebe.
Bogatstvo je stanje duha. Bogat čovjek i čovjek s novcem su dvije različite kategorije.
“Bogati ljudi nisu važniji i vrijedniji od tebe, oni su samo ljudi s novcem. Mi ih služimo, ali nismo njihovi sluge. Sluge smo samo onih koje volimo.“
Kreativnost
Bog i velika djela i otkrića se ne otkrivaju u zoni komfora i buke razularenog života već u zoni kontemplacije, samoće i poteškoće. Čini se da su sve zadovoljene materijalne potrebe i super komfor kraj kreativnosti i potrage za višim jer nas samo uranjaju u lažnu sreću. Svjetovna postignuća često izgledaju kao neprijatelj i ubojica kreativnosti.
Najkreativniji ljudi, genijalci na raznim područjima od znanosti do duhovnosti su dali svoje najveće izume, doprinose i djela ne kad su bili u materijalnom vrhu već upravo suprotno, dok nisu imali ispunjene ni osnove života. Einstein je napisao svoje najpoznatije teorije s 25 godina, kad je bio bez para i posla i prolazio kroz najgori financijski i emotivni dio života, dok je živio u garsonjeri. Nakon godina slave i uspjeha, zadržao je jednostavni životni stil, vozio bicikl i živio u malom stanu pri jednom sveučilištu te je imao par komada garderobe jer nije htio gubiti vrijeme na biranje odjeće.
Česti i su slučajevi velikih umova koji su izgubili svoju kreativnost kad su dobili materijali prestiž, ime i bogatstvo. Skoro svi veliki mislioci su vodili jednostavan život. A neki su nastavili tako živjeti i kako bi zadržali kreativnost do starosti.
Нема коментара:
Постави коментар