Bogjeljubav

Objavljeno Ožu 3, 2010 u Dimenzije uma | 2 komentara

Mi smo također personificirana, utjelovljena ljubav. Ljubav je urođena našoj duši i ona zrači te bi trebala doći u kontakt sa Nad-dušom odnosno Bogom. Umjesto da našu dušu dovedemo u kontakt s Bogom, mi smo je povezali s tijelima u kojima je duša, a to se zove vezanost. Ljubav je ono što preplavljuje iznutra i mi zaboravljamo sami sebe. Naša bi duša trebala voljeti Boga.

Bog stanuje u svakom srcu. On je kontrolirajuća snaga u nama. Ako je naša duša oslobođena od uma, materije i vanjskih osjetila, ići će prema gore do samog izvora iz kojeg je i došla. Ako ostane vezana uz tijelo i vanjska osjetila, to nije ljubav, to je vezanost. Da bismo dobili pravo iskustvo Boga, ono u čemu leži tajna života, je postići puni budnost i ostvariti odnos sa Bogom u nama. Ako shvaćamo da ovaj svijet nije naša pravo boravište znači da se moramo odmaknuti od ovog svijeta (iznutra) da bi dobili uvid u naš pravi dom…Ako je naša duša od iste esencije kao i Bog, znači da jedno poznaje drugo, ali je naša duša “slijepa” zbog vanjskih osjetila tijela koja nam odvraćaju pažnju od nas samih,odnosno od onoga što zapravo jesmo, ne tijelo nego stanovnici tijela. Većina bi se nas složila s time, da je bezuvjetna ljubav uistinu ono najpoželjnije, no tada bismo obično završili u samokritici, smatrajući da nismo sposobni živjeti u skladu s takvim idealom. Ali, nije problem u tome što mi to ne bismo mogli, već u tome, da je naš pojam ideala pogrešan.

Moramo proširiti svoje shvaćanje onoga, što se podrazumijeva pod bezuvjetnom ljubavlju. Bezuvjetno voljeti samog sebe znaći, opet, da smo u svako vrijeme spremni prihvatiti svoje osjećaje, bili oni ugodni ili neugodni. Prihvaćanje vlastitih osjećaja takvima kakvi nailaze odvodi nas u ljubav prema sebi, što se posve prirodnim putem širi i prerasta u prihvaćanje i ljubav prema drugima.

Ovisna ljubav usko je vezana uz niža središta svijesti, i izrazito je usmjerena na samu sebe, to je energija tamasa.Doživljava se dualistički, i upravo zbog toga nikad ne traje dugo. Ustvari, vjerojatno niti u našim najbliskijim odnosima s drugima nikad ne uspijevamo nadrasti određenu mjeru ovisne ljubavi, ali tijekom rada na vlastitom rastu ova ovisnost postaje sve manja, a time i naša dualistička iskustva. Postajemo svjesni sami sebe, i načina na koji pristupamo vezi. ” Pretpostavljamo da voljeti nekoga znaci, da nam se ta osoba jako sviđa. Takva naklonost obično u sebi uključuje i to, da nam se ona ne bi sviđala, kad ne bi bili ispunjeni određeni uvjeti.
U sentimentalnim vezama imamo čitave primjere uvjeta, uvjetovanosti, uslova, koje bi ona trebala ispunjavati, ili više nećemo u nju biti “zaljubljeni”. Ovo se naziva “ovisna” ljubav, jer ovisi o mnogim uvjetima, ali i zato, jer njome postajemo psihološki ovisni o drugoj osobi. Uspijete li integrirati osamljenost, natkrilit čete ovu dualnost (ovisna ljubav / samoća), i time postati spremni za doživljaj stvarne ljubavi. Nećete li, pak, moći integrirati osamljenost, ostajete vezani uz ovisnički ciklus i uz ovisnu ljubav. Osjećaji koji se odnose na Srce, a koji se u postupku obraduju, su: osamljenost, izolacija, tuga, stid, slomljeno srce, ljubomora; duboka žalost zbog gubitka drugih; osjećaj napuštenosti, zanemarenosti, ne uzvraćanja ljubavi koju zaslužujemo, odbačenosti i neprihvaćanja od strane drugih; osjećaja da nas mrze ili naše mržnje prema drugima; želja za ljubavlju, prihvaćanjem, pripadanjem; osjećaji vezani uz majku i nedostatak majčinske ljubavi kad nam je bila potrebna.

“Sto je onda prava ljubav?

Ljubav je prihvaćanje, a bezuvjetna ljubav je bezuvjetno prihvaćanje.Voljeti nekoga bezuvjetno znaci, da smo u stanju prihvatiti ga, čak i ako nam se možda ne sviđa način, na koji ga trenutno percipiramo. Prihvaćanje samog sebe je sposobnost koju prvo valja razumjeti, a zatim i razvijati. Ono je rezultat rada više svijesti, no može se dogoditi i obrnuto: da nas samo odvede do više svijesti, jednom kad se razvije. Možda će vam se na prvi pogled učiniti nejasnim, zbog čega biste, zaboga, uopće i željeli takvu nekakvu “višu” svijest?
Ljubav je prirodna duhovnost. U tom stanju svijesnosti ego i njegovi aspekti otpadaju, dvojnost nestaje jer čistoća koju snaga ljubavi daje širi svijest kojom se samo-spoznajete. I sve religije uče povjerenju i ljubavi jer to su vrata za božanski hram, za istinu.

Kada dajete bez očekivanja; niste emocionalno ovisni o ishodima tog davanja. Razvijate sposobnost da njegujete to uzvišeno osjećanje. Oni oko vas ce osjetiti, da ne dajete imajući na umu bilo kakve uvjete. Doživljavate iskustvo BEZUVJETNE LJUBAVI. “

Ljubav ili Bog nije dokazivanje, već osjećaj dubokog ispunjenja, jer kad smo zadovoljni, ljubav je prisutna i sve ovisnosti nestaju a bivamo blaženstvo koje Jesmo.

Bogjeljubav

уторак, 23. децембар 2014.

Ostali članci u kategoriji: “Dimenzije uma”

Нема коментара:

Постави коментар