S.N.Lazarev - Šta treba uraditi da bismo preživjeli tokom narednih godina 6/12/2014 1 Comment   Šta je to naša sudbina? Naša sudbina to je naš duboki karakter, to je naša podsvijest, to je naša duša. Na predavanjima sam počeo da govorim Ijudima: "Nama se događa to, zavisno kakvi smo mi unutra. Kakav sam ja unutra, takvi događaji mi se dešavaju spolja. " Dijagnostikujući unutrašnje čovjekovo stanje mogao sam reći, šta će mu se desiti u budućnosti. A potom, mi je postalo zanimljivo pa sam počeo dijagnostikovati ne jednu osobu, već grupe Ijudi, države i cijelo čovječanstvo. Tako, ja bih rekao prognoza nije važna. To nije povezano sa astrološkim predviđanjem, već sa dijagnostikom. Kraj svijeta su predviđali mnogo puta, ali prvi put u istoriji čovječanstva, vidimo stvarne dokaze kraja svijeta, koji se približava. U tom režimu, u kom živi današnja civilizacija, ona je osuđena na propast. Kako nastaje bolest? Ispostavilo se, da bolest ne počinje na nivou tijela, već na nivou duše. Stvar je u tome, da sve u Vaseljeni u svakom djeliću sekunde dobija energiju postojanja od Boga. Od prauzroka. Mi smo navikli da govorimo riječ "Bog". Religija ne zna šta je Bog, a nauka - ne želi da zna. U Bibliji je precizno, i jasno sve kazano. Hristos je govorio da nas je Bog stvorio. O tome se govori i u Starom zavjetu. Šta to znači? Da smo mi dio Boga, da smo božanski po svojoj prirodi. Hristos je govorio: "Bog je Duh". Odnosno, nije fizički objekat. Naučnici bi danas rekli: informaciono polje. U Bibliji se kaže: "U početku bješe Riječ, i Riječ bješe u Boga, i Bog bješe Riječ. ". To znači, kada pokušavamo da predstavimo Boga kao fizički objekat, tada gubimo istinu. Istovremeno, Hristos je govorio: "Blaženi su siromašni duhom. ". Površnim prevodom i shvatanjem, ne može se riješiti ova protivrečnost. Kada je Hristos govorio: "Blaženi su siromašni duhom" to je značilo da treba živjeti Ijubavlju, osjećanjima, a ne razumom i sviješću. To je značilo da se Bog sviješću ne može spoznati. Jer, se Bog može spoznati samo osjećanjima, samo dušom. Zato što je naša duša primarna, i ona proizlazi iz Boga. Ko je Bog? U Bibliji se kaže: "Bog je Ijubav. ". A Ijubav - je osjećanje. A sveukupnost svih naših osjećanja - je duša. To znači da je Bog - duša Vaseljene. Naša duša biva bolesna, tada kada gubimo jedinstvo sa Bogom. Duša koja se okrenula od Boga počinje da gubi višu - suptilnu energiju, bez koje budućnost nije moguća. Potom tu energiju počinju da gube: sudbina i tijelo. Bolest duše prelazi na naše tijelo, tijelo boluje, strada, muči se, umire, a duša se čisti. Znači, da bi se izliječilo tijelo, treba izliječiti dušu. A duša se liječi sa Ijubavlju prema Bogu. Čovjek ima tri instinkta. Prvi instinkt, koji je svojstven svemu živom i neživom u Vaseljeni je instinkt jedinstva, ujedinjenja sa Bogom. Taj instinkt je izražen glavnom zapovijesti o kojoj su govorili Mojsije i Hristos: " Ljubi Boga iznad svega. ". Ta zapovijest, jedinstva sa Bogom, je prvi glavni uslov za opstanak. Zatim, idu dva pomoćna instinkta: Instinkt samoodržanja i instinkt produženja roda. Bez instinkata čovjek ne može da živi. Ali, ako čovjek počne da zaboravlja glavni instinkt i klanja se ovim drugim, tada duša gubi Ijubav, i počinje da boluje. Instinkti samoodržanja i produženja roda, su bliži životinjskom čovjekovom načelu. Oni su nam potrebni, ali oni treba da su posle instinkta Ijubavi prema Bogu. Kada čovjek počinje da se klanja, instinktu samoodržanja, on počinje da zavidi, krade, pljačka, ubija, smisao života za njega postaje novac, moć i sopstveno blagostanje.  Kada se čovjek klanja drugom instinktu tada obožava seks, zadovoljstvo, hranu, alkohol, narkotike, za njega je život traganje za zadovoljstvom. Što se čovjek više klanja životinjskim instinktima, to više zavisi od njih, veže za ovaj svijet, a vezanost stvara agresiju. A agresija odlazi u podsvijest i rađa bolesti. Dobija se sledeća slika: U početku čovjek počini glavni grijeh, gubi instinkt - Ijubavi prema Bogu, njegova duša počinje da se klanja, blagostanju i zadovoljstvu. Tada počinje da narušava moralne zakone, zbog svojih želja, svoje pohlepe, zavisti, itd. Njegova duša postaje agresivna, ta agresija ide u dva pravca: Kada ide ka sebi, počinje bolest. Kada ide ka drugim, počinju prestupi, ubistva, odnosno, kriminalno ponašanje. Tako, u početku se počini grijeh a potom, dolaze bolesti i prestupi. Čovjek koji je izgubilo Ijubav prema Bogu, počinje da se pretvara u životinju. Zašto? Zato što je čovjek životinja, koja je povjerovala u Boga. A kada vjera u Boga slabi, čovjek se vraća u životinjsko stanje. A kada su na Zemlji nuklearne rakete i slična civilizacijska dostignuća, čovjek koji se vratio u životinjsko stanje, osuđen je na propast. U cijelom svijetu sada, vidimo uništenje vjere. Najparadoksalnije je da najmoćniju antireligioznu propagandu, sprovode predstavnici religije. Zato što religiozne zablude, mnogo jače od otvorenog ateizma, ruše vjeru. Kada sam vidio kako Ijudi ozdrave, kako se kod njih mijenja sudbina, kada su samo oprostili onima koji su ih uvrijedili, bio sam zaprepašćen. Postavio sam sebi pitanje: Već 2000 godina znamo da ne treba vrijeđati i osuđivati druge. Hristos je o tome stalno govorio. Zašto smo svi mi prepunjeni uvredama? Zatim sam shvatio, odakle to dolazi. Šta znači oprostiti drugom čovjeku? To znači prihvatiti situaciju, kao datu od Boga. Ako sa svim upravlja Tvorac, tada je čovjek oduđe u njegovim rukama. Uvreda od druge osobe, je skalper u rukama hirurga koji me liječi. To jest, Bog preko druge osobe opominje me za nesavršenstvo. Umjesto da se vrijeđam ja trebam da se mijenjam i razvijam, jer mi nešto nedostaje. Tada se postavlja pitanje: Zašto Ijudi još uvijek ne mogu da prihvate Božju volju? Ispostavilo se da ih u tome ometa upravo religija, naivna religiozna predstava. Hristos je rekao: "Čak ni dlaka sa glave čovjekove neće pasti, bez volje Božje. ". Hristos je govorio da sve što se dešava dolazi od Boga. Hristovi sledbenici izabrali su drugu poziciju, koja je bliža paganskoj: "Sve dobro je od Boga, a sve loše je od đavola. ". Ako je sve loše od đavola, mogu li onda ja da oprostim čovjeku koji mi je učinio nešto loše? To je nemoguće. Znači spolja praštamo, a unutra ne možemo da oprostimo čovjeku, jer smatramo da ga je na to ipak podstakao momak sa rogovima i kopitama. Na taj način, naivne religiozne predstave skrivaju od nas suštinu toga o čemu je govorio Isus Hristos. Da bi preživjeli u narednim godinama, treba uraditi tri stvari: Prvo - naučiti opraštati. To jest, prihvatati volju Božju. Čovjek koji se bori sa Bogom - nije životno sposoban. Ćelija se ne može boriti sa organizmom. Zato treba jasno shvatiti, da sve dolazi od Boga. Ako je nešto loše u našim životima, to je rezultat naše nesavršenosti, a ne uticaj nekih zlih sila. Kada sam posmatrao bolesti i nesreće koje se čovjeku dešavaju, vidio sam samo jedan uzrok: nedostatak Ijubavi u duši. Bolesti i nesreće ograničavaju naše životinjske instinkte i podstiču nas prema Bogu. Bolestan čovjek postaje bolji, on je bliži vjeri. Kada mu se dešava nesreća, čovjek postaje stvarni vjernik. Navodio sam stvarne činjenice: Od posade na brodu u prosjeku 40% su vjernici, 40% su ateisti, i 20% su neopredijeljeni. Počinje jaka oluja, svi su - 100% vjernici. Svi se mole i traže od Boga spasenje. Oluja se završava, opet je 40% vjernika, 40% ateista i 20% neopredijeljenih.  Dakle, da bi oprostili treba osjećati prisustvo Božje volje u svemu. I shvatiti da ako imamo neke bolesti, probleme i nesreće da je to rezultat naše nesavršenosti, nedostatka Ijubavi u duši.  Dakle, prvo naučiti oprostiti, i prihvatiti Božju volju. Drugo, treba naučiti mijenjati se. Ako se vaša duša ne mijenja, ni vaša sudbina se neće promijeniti. Ali, na tom putu postoji jedna ozbiljna prepreka koja je zatvorila put promjenama. Ja mislim, da vi pogađate koja je to prepreka. To je naivna religiozna predstava.  Prije 2000 godina, Hristos je govorio sveštenicima: "Vi ste sami izgubili put ka Bogu, ne idete Bogu i druge ne puštate. " Kada se prije oko 600 godina, pojavila ideja da se za novac mogu otkupiti grijesi, da se može darovati novac i grijesi će se ukloniti, tada je počela da umire ideja mijenjanja čovjeka. "Zašto da se mijenjam, kad mogu dati novac, i grijesi se uklanjaju. " Trgovci te religije otišli su i dalje. Rekli su: Kada čovjek prihvata Hrista, kada se krsti, kada se pričešćuje, grijesi se uklanjaju. A u stvari, čovjek koji neće da ide prema Ijubavi i ne želi da se mijenja, svoj grijeh nikada neće prevazići. Zato što je grijeh gubitak jedinstva sa Bogom, gubitak Ijubavi. Kada Ijubavi u duši nema tada čovjek živi instiktima, i tada on počinje da zavidi, krade, ubija, vrši preljubu živi za uživanje. Koliko god da je dao novca, ako Ijubavi u duši nema, mijenjanja neće biti, to znači on će se baš tako i ponašati. Odnosno, neće biti u stanju da prevaziđe svoj grijeh.  Zato, ako želimo da preživimo, ne treba se uzdati u svoj novac, i u mogućnost uklanjanja grijeha preko drugog. Hristos je pomagao Ijudima da uklone grijehe, objašnjavajući kako treba živjeti, kako treba voljeti. Naivnim religioznim predstavama, iskrivili su samu misiju Isusa Hrista. On je to vidio i govorio im: "Vi pokušavate uliti novo vino u stare mješine. ".  Današnji religiozni prikaz je: Hristos je došao, stradao je za nas i svi grijesi su sa nas uklonjeni. Hristova misija je u tom da nam pomogne, da nas nauči da prevaziđemo grijeh. Grijeh to je služenje svom instinktu, svom egu. Hristos je učio da se služi Ijubavi, glavnom instinktu - jedinstvu sa Bogom. Ljudi koji su se obraćali Bogu i bili spremni da se mijenjaju kod njih su nestajale bolesti i uklanjali se grijesi. Svojom snagom, Isus praktično nikog nije izliječio. Zato što kod nih nije bilo vjere i nije bilo spremnosti da se mijenjaju. Tako, spremnost da se mijenja: To je prevazilaženje grijeha, to je promjena sudbine. To je drugi neophodan uslov, da se preživi u narednim godinama.  Treći uslov. Mijenjanje to je rušenje. Govorili su mi ti koji su čitali moje knjige ako pri tom nijesu uklonili sve uvrede, teško su se razbolijevali i umirali. Zato što dodir sa božanskom logikom za čovjeka koji ne želi da se mijenja, je opasan po fizičko zdravlje. Duša se čisti, taj proces može biti smrtonosan. Zato sam u prvoj knjizi i napisao, ako ne možete oprostiti bliskoj osobi, tada nije poželjno da čitate knjigu. Mnogi Ijudi su mi potom govorili: "Mi fizički nijesmo mogli čitati vaše knjige.". Potom su počele bolesti, nesreće, tragedije. Posle 5-7 godina uzimaju knjigu i sve shvaćaju. Zato što su bolesti, nesreće i katastrofe prinudno mijenjanje čovjeka. Smisao mog istraživanja je pomoći čovjeku da uradi dobrovoljno to što sudbina radi sa njim prinudno. Tako, mijenjanje je veoma mučna stvar. U čemu se mijenjanje razlikuje od razrušenja? Praktično ni u čemu. Samo je razlika u tom, što mijenjanje, koje je na fonu Ijubavi, postaje razviće, a ne razrušenje. Dakle, treći glavni uslov je naučiti voljeti.  A ovdje je - ozbiljna barijera, ogromna prepreka, koja je zatvorila čovjeku, mogućnost neprekidne Ijubavi. Ta prepreka dolazi od religije. Tačnije, od naivnih religioznih predstava. Objasniću u čemu je stvar.  Bog je Ijubav. Ako želimo da neprekidno volimo, moramo imati neprekidan kontakt sa Bogom. Slično privlači slično. Ako moja priroda - nije božanska, ja ne mogu da se sjedinim sa Bogom. Ako sam ja iskonski grešnik - moje stremljenje Bogu, ne može biti postojano. Zato ja mogu: plakati, kajati se, ali, ne mogu da osjetim potpuno jedinstvo sa Bogom. Da bi Ijubav u duši držao neprekidno moram se sjetiti šta je rečeno u Starom zavjetu: " Bog je stvorio čovjeka po Svom obrazu i podobiju. ". Ne po formi, po podobiju. Bog je Ijubav. Čovjek se takođe sastoji od Ijubavi. Čovjekova duša sastoji se od Ijubavi i bez Ijubavi umire. Zato, da bih zadržao Ijubav moram da osjećam da sam ja Božja tvorevina. Moram da osjećam da sam sin Božji. Čuvajući neprekidno jedinstvo, povezanost i Ijubav sa Stvoriteljem. Samo u tom slučaju, ja ću sačuvati Ijubav kada počne da se ruši sve ostalo. Prevod i obrada: Beba Mur 1 Comment