Slušajte nasŽelimo vidjeti Isusa
„Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu , koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju.“ (Iz. 55:6-7)
„ Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće; da vam dadnem budućnost i nadu. Tada ćete me zazvati, dolaziti k meni, moliti mi se, i ja ću vas uslišati. Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim.“ (Jer. 29: 11-13)
- Kod svakog osobnog traženja i susreta s Bogom – s Isusom događa se velika promjena.
- Uvijek se postavlja pitanje; Što mi zapravo tražimo svim našim srcem? Kakav je motiv našeg traženja? Želimo li uistinu susresti Isusa kakav jest? Mnogi traže prolazne stvari i slavu ovoga svijeta. Tako možemo čitati ispovijest naše pjevačice, koju su zvali Hrvatska Madona, poznate kao Tajči. Otišla je u Ameriku da tamo postigne slavu. Susrela je kršćansku mladež i za njih kaže: „ Njihova vjera toliko ih je ojačala i napravila toliko bolje osobe od njih nego sva slava, novac i obožavatelji na svijetu. Novac mi nije mogao kupiti ono što su oni imali tako siromašni – nastavlja Tajči koja je nakon susreta krenula u Crkvu s njima, a ubrzo je pjevala himne za vjernike. Slavu je opisala na slijedeći način: Prvog tjedna slava miriše sjajno – poput skupog parfema. Međutim, kako vrijeme prolazi, treba sve više tog parfema jer se miris izgubi. Svi fanovi koji su me obožavali, bogatstvo koje sam imala i popularnost bili su odlični, međutim,na kraju dana ostajala sam sama sa sobom. Bila sam na rubu samoubojstva – objasnila je, nekad Tajči, danas Tatjana Cameron.“ (Jutarnji list 10.02.06)
Zašto tražimo Boga, zašto tražimo Isusa? Šta želimo vidjeti na njemu? Mnogi su se u Evanđeljima susretali s Isusom i pri svakom susretu nalazimo naglašenu odgovarajuću istinu ili princip što nam ga Bog želi kazati. Tražimo tu istinu!
„ Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bi smo se u nj zagledali , ni ljudskosti da bi nam se svidio. Prezren bijaše, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našega mira, njegove nas rane iscijeliše.“ (Iz. 53:2-5)
„ Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće; da vam dadnem budućnost i nadu. Tada ćete me zazvati, dolaziti k meni, moliti mi se, i ja ću vas uslišati. Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim.“ (Jer. 29: 11-13)
- Kod svakog osobnog traženja i susreta s Bogom – s Isusom događa se velika promjena.
- Uvijek se postavlja pitanje; Što mi zapravo tražimo svim našim srcem? Kakav je motiv našeg traženja? Želimo li uistinu susresti Isusa kakav jest? Mnogi traže prolazne stvari i slavu ovoga svijeta. Tako možemo čitati ispovijest naše pjevačice, koju su zvali Hrvatska Madona, poznate kao Tajči. Otišla je u Ameriku da tamo postigne slavu. Susrela je kršćansku mladež i za njih kaže: „ Njihova vjera toliko ih je ojačala i napravila toliko bolje osobe od njih nego sva slava, novac i obožavatelji na svijetu. Novac mi nije mogao kupiti ono što su oni imali tako siromašni – nastavlja Tajči koja je nakon susreta krenula u Crkvu s njima, a ubrzo je pjevala himne za vjernike. Slavu je opisala na slijedeći način: Prvog tjedna slava miriše sjajno – poput skupog parfema. Međutim, kako vrijeme prolazi, treba sve više tog parfema jer se miris izgubi. Svi fanovi koji su me obožavali, bogatstvo koje sam imala i popularnost bili su odlični, međutim,na kraju dana ostajala sam sama sa sobom. Bila sam na rubu samoubojstva – objasnila je, nekad Tajči, danas Tatjana Cameron.“ (Jutarnji list 10.02.06)
Zašto tražimo Boga, zašto tražimo Isusa? Šta želimo vidjeti na njemu? Mnogi su se u Evanđeljima susretali s Isusom i pri svakom susretu nalazimo naglašenu odgovarajuću istinu ili princip što nam ga Bog želi kazati. Tražimo tu istinu!
„ Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bi smo se u nj zagledali , ni ljudskosti da bi nam se svidio. Prezren bijaše, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našega mira, njegove nas rane iscijeliše.“ (Iz. 53:2-5)
1. Filip susretne Natanaela i rekne mu: „ Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci također! To je Isus, sin Josipa iz Nazareta,' ' Iz Nazareta može li što dobro izići?' reče mu Natanael.' ' Dođi i vidi!' odgovori mu Filip.“ Isus opazi Natanaela gdje mu se približava pa reče za nj: ' Evo pravog Izraelca, bez lukavstva.' ' Odakle me poznaješ?' upita ga Natanael. ' Prije nego te Filip pozvao – odgovori mu Isus – vidio sam te pod smokvom.' 'Rabbi – odvrati mu Natanael – ti si Sin Božji! Ti si kralj Izraelov.' Isus mu uzvrati: 'Jer ti rekoh da sam te vidio pod smokvom vjeruješ! Vidjet ćete još više od toga!“ (Iv.1:45-50) Isus nas poznaje mnogo prije nego što dođemo k njemu, sa svim našim najtajnijim pomislima i djelima!
2. „Među hodočasnicima što su došli da se klanjaju na blagdan bijaše i nekih Grka. Oni pristupiše k Filipu ... pa mu rekoše: 'Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.' Isus im reče: ' Došao je čas kad će se proslaviti Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi velik rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga; tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka me slijedi! Gdje budem ja, bit će ondje i moj sluga. Ako mi tko služi, njega će poštivati Otac. Oče proslavi ime svoje!' Tada dođe glas s neba: ' Već sam ga proslavio i opet ću ga proslaviti.“ Isus nam otkriva velike istine i tajne Božjeg kraljevstva, kada dođemo k njemu kroz Božju Riječ! I tada dolazi potvrda s neba od Boga- Svetim Duhom.
3. „ Bijaše neki čovjek imenom Nikodem, farizej, član židovskoga Velikog vijeća. On noću dođe k Isusu te mu reče: ' Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj, jer nitko ne može činiti čudesa koja ti činiš ako Bog nije s njim.' Odgovori mu Isus: ' Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.“ .... Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.“ (Iv. 3: 1-3, 16)
4. Jerihonski slijepac je vapio i želio susresti Isusa radi svoje velike potrebe: „ On povika: 'Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!' Oni što su išli naprijed zaustavljali ga riječima da šuti. Ali je on još jače vikao: ' Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!' Isus se zaustavi i zapovijedi da mu ga dovedu. Kad mu se približi, upita ga: ' Što hoćeš da ti učinim?' ' Gospodine – odgovori – da progledam!' 'Progledaj – reče mu Isus – vjera te tvoja spasila.' On odmah progleda i pođe za njim slaveći Boga. I sav narod, kada to vidje, dade hvalu Bogu.“ Moraš jasno kazati Isusu što želiš!
5. „ Najedanput se pojavi čovjek imenom Zakej; bijaše on carinski starješina i bogataš. Nastojao je da vidi tko je Isus. .... Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore te mu reče: ' Zakeju, siđi brzo, treba da se danas zadržim u tvojoj kući. On siđe brzo te ga s veseljem primi u goste..... Zakej stade te reče Gospodinu: ' Evo, polovicu svog imanja, Gospodine, dat ću siromasima. I ako sam koga u čemu prevario, vratit ću četverostruko.' Reče mu Isus: ' Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on Abrahamov sin. Da, Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno.“
6. Ali, ima i onih koji traže Isusa, kako bi ga negirali, odbacili i ubili u svom životu, jer ih uznemirava svojom čistoćom i osudom. Tu je Juda Iskariotski, izdajnik sa četom i stražarima. Traže Isusa zubljama, toljagama i oružjem. Isus ih pita: „Koga tražite?“ „ Isusa Nazarećanina.“ „ Ja sam“ reče im Isus. Iv.18:1-11)
Značaj imena Isusa Krista
« Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakoga drugog imena, da se Isusovom imenu pokloni svako koljeno: nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića, i da svaki jezik prizna – na slavu Boga Oca: Gospodar je Isus Krist.» (Filiplj.2:9-11).
- Spasenje imenom Isusa:
« Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.» (Dj.4:12)
Što znači spasenje? Spasenje znači Božji život u srcu čovjeka – a taj život je Isus Krist.
Spasenje znači, umjesto grešnog pogibeljnog života, primiti novi život – istinito, duboko i jasno osobno iskustvo, doživljaj Boga u srcu i životu osobe. To je Božji život u srcu čovjeka. To je čovjek u kome se nastanjuje Bog.
Što je bio razlog dolaska Isusa Krista na ovu zemlju? Za što je Isus umro? – Da bi donio život u srce čovjeka koji ga primi u svoje srce vjerom. Spasenje znači prijelaz iz smrti u život.
Sjeme umire da bi dalo novi život. U tome je Božje poslanstvo:“ Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju.“ Rekao je Isus. (Iv.10:10)
To je ono što čini kršćanstvo jedinstvenim i isključivim. Nisu potrebna nova pravila i zakoni za čovječji život, ne nove ustanove i nove organizacije, nego život – vječni život. Eto, to je čovjeku potrebno. Bez toga je sve besmisleno.
„A ovo je vječni život spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao Isusa Krista.“(Iv.17:3)
Dragi prijatelju, jeste li upoznali Boga, jeste li upoznali Isusa Krista? Živi li Bog u vašem srcu? Imate li Božji život? To su pitanja od najveće važnosti! Bez te spoznaje nema kršćanstva. Tko nije upoznao Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja, ta osoba nije Kršćanin. Može se zavati kako god hoće, možda iz pomodarstva kazati da je Kršćanin, ali to nije.
Neki dan sam razgovarao sa jednom starijom susjedom, koja se ispričava kako radi bolesti ne može odlaziti u crkvu, ali da je kršćanska. Zatim u našem razgovoru, nakon mog ohrabrivanja da treba imati sigurnost i znati kuda na kraju života odlazi, zbunjeno me zapitala: „ Pa, zar vi možete vjerovati da poslije smrti nešto postoji, zar postoji još neki život, kada se raspadnemo?“ Odgovorio sam joj, da ako ne vejrujemo i ne posjedujemo vječni život, onda zapravo i ne vjerujemo u vječnog i svemogućeg Boga, onda i nismo kršćani, onda, zapravo ne vjerujemo u ništa. Bez te spoznaje, sa žalošću vam moram reći, vi ste osoba koja odlazi u vječnu smrt, u vječno odvojenje od Boga, u pakao. Zato požurite, dok vam Bog daje vrijeme i milost za odluku da u svoje srce primite isusa Krista. Ne čekajte niti trenutka jer nitko ne zna koliko još ima vremena za tu odluku. Ovdje i sada se rješava vaša vječna sudbina, a to ovisi o vama!
Što znači spasenje? Spasenje znači Božji život u srcu čovjeka – a taj život je Isus Krist.
Spasenje znači, umjesto grešnog pogibeljnog života, primiti novi život – istinito, duboko i jasno osobno iskustvo, doživljaj Boga u srcu i životu osobe. To je Božji život u srcu čovjeka. To je čovjek u kome se nastanjuje Bog.
Što je bio razlog dolaska Isusa Krista na ovu zemlju? Za što je Isus umro? – Da bi donio život u srce čovjeka koji ga primi u svoje srce vjerom. Spasenje znači prijelaz iz smrti u život.
Sjeme umire da bi dalo novi život. U tome je Božje poslanstvo:“ Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju.“ Rekao je Isus. (Iv.10:10)
To je ono što čini kršćanstvo jedinstvenim i isključivim. Nisu potrebna nova pravila i zakoni za čovječji život, ne nove ustanove i nove organizacije, nego život – vječni život. Eto, to je čovjeku potrebno. Bez toga je sve besmisleno.
„A ovo je vječni život spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao Isusa Krista.“(Iv.17:3)
Dragi prijatelju, jeste li upoznali Boga, jeste li upoznali Isusa Krista? Živi li Bog u vašem srcu? Imate li Božji život? To su pitanja od najveće važnosti! Bez te spoznaje nema kršćanstva. Tko nije upoznao Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja, ta osoba nije Kršćanin. Može se zavati kako god hoće, možda iz pomodarstva kazati da je Kršćanin, ali to nije.
Neki dan sam razgovarao sa jednom starijom susjedom, koja se ispričava kako radi bolesti ne može odlaziti u crkvu, ali da je kršćanska. Zatim u našem razgovoru, nakon mog ohrabrivanja da treba imati sigurnost i znati kuda na kraju života odlazi, zbunjeno me zapitala: „ Pa, zar vi možete vjerovati da poslije smrti nešto postoji, zar postoji još neki život, kada se raspadnemo?“ Odgovorio sam joj, da ako ne vejrujemo i ne posjedujemo vječni život, onda zapravo i ne vjerujemo u vječnog i svemogućeg Boga, onda i nismo kršćani, onda, zapravo ne vjerujemo u ništa. Bez te spoznaje, sa žalošću vam moram reći, vi ste osoba koja odlazi u vječnu smrt, u vječno odvojenje od Boga, u pakao. Zato požurite, dok vam Bog daje vrijeme i milost za odluku da u svoje srce primite isusa Krista. Ne čekajte niti trenutka jer nitko ne zna koliko još ima vremena za tu odluku. Ovdje i sada se rješava vaša vječna sudbina, a to ovisi o vama!
- Oproštenje grijeha imenom Isusa:
« Za njega svjedoče svi proroci da po imenu njegovu prima oproštenje grijeha svaki koji u nj vjeruje.» (Dj.10:43).
- Krštenje u ime Isusa:
« Kad to čuše, krstiše se u Ime Gospodina Isusa.» ( Dj.19:5). Znači, krstili su se onda kada su čuli i prihvatili Isusa.
« Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.» (Mt.28: 19,20). Znači, onda kada prihvate da budu učenici onda ih krstite, i zatim učite da sve vrše što je Isus zapovjedio!
« Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.» (Mt.28: 19,20). Znači, onda kada prihvate da budu učenici onda ih krstite, i zatim učite da sve vrše što je Isus zapovjedio!
- Sastajanje u ime Isusa i Isusova prisutnost tamo:
« Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene ( u moje ime), tu sam ja među njima.» (Mt.18:20).
- Poslanje u ime Isusa:
« Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest…
Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: Pomoću mog imena izgoniti će zle duhove; govorit će novim jezicima, zmije će uzimati rukama; ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi; na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati! « (Mk.16:15-18).
Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: Pomoću mog imena izgoniti će zle duhove; govorit će novim jezicima, zmije će uzimati rukama; ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi; na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati! « (Mk.16:15-18).
- Stradanja za ime Isusa:
« Ali ako trpi kao kršćanin, neka se ne stidi, već neka hvali Boga tim imenom.» (I.Petr.4:16).
« Tada pristadoše na njegov prijedlog, dozvaše k sebi apostole te ih išibaše i zabraniše im govoriti o Isusovu imenu pa ih otpustiše. A oni ostaviše Veliko vijeće vrlo veseli što im je udijeljena čast da podnesu zlostavljanja za ime Isusovo.» ( Dj.5:40-41).
« Tada pristadoše na njegov prijedlog, dozvaše k sebi apostole te ih išibaše i zabraniše im govoriti o Isusovu imenu pa ih otpustiše. A oni ostaviše Veliko vijeće vrlo veseli što im je udijeljena čast da podnesu zlostavljanja za ime Isusovo.» ( Dj.5:40-41).
- Nemoj se odreći imena Isusa:
« Poznam tvoja djela. Gle, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne može zatvoriti jer si unatoč svojoj maloj snazi i sačuvao moju riječ i nisi se odrekao moga imena.» (Otkr.3:8).
- Nemoj se stidjeti imena Isusa:
« Tko god mene prizna pred ljudima priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odreče (postidi) pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim.» ( Mt.10:32-33).
- Pomirenje s Bogom u ime Isusovo – poslanička služba u ime Isusovo:
« Prema tome, mi vršimo poslaničku službu u ime Krista – kao da Bog opominje po nama. U ime Krista molimo: Pomirite se s Bogom!» (II.Kor.5:20).
- Isus Krist Gospodar:
« Gospodar je Isus Krist.» ( Filiplj.2:11)
- Čovjek želi biti svoj gospodar
- Čovjek je ograničen u snazi, u shvaćanju, u savladavanju svoje grešne prirode, u suprotstavljanju sotoni i u mnogim drugim područjima.
- Bog je stvorio svijet tako, da On gospodari sa svime, a čovjek taj princip želi promijeniti.
- Čovjek želi biti svoj gospodar
- Čovjek je ograničen u snazi, u shvaćanju, u savladavanju svoje grešne prirode, u suprotstavljanju sotoni i u mnogim drugim područjima.
- Bog je stvorio svijet tako, da On gospodari sa svime, a čovjek taj princip želi promijeniti.
Molimo vas u ime Isusa Krista, da vjerujete blagoj vijesti Evanđelja, da otvorite vrata svojega srca Gospodinu Isusu Kristu. I da mu dopustite da uđe. Isus želi da uđe. Više od toga Isus vas moli da ga pustite:
„ Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.“ (otkr.3:20)
„ Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.“ (otkr.3:20)
Zašto je uskrsnuće značajno
Uključene su tri božanske osobe
Uskrsnuće Isusa Krista govori o jedinstvenom djelu sve tri osobe božanskoga Trojstva.
Boga Oca: „Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.“ (Ps.16:10) „Bog je uskrisio, oslobodivši ga od lanaca smrti, poradi toga što nije bilo moguće da ga smrt zadrži u svojoj vlasti.“ (Dj.ap.2:24), „Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših proslavi svoga slugu Isusa, kojega ste vi predali i kojega ste se odrekli pred Pilatom kad ovaj bijaše odlučio da ga oslobodi.“ (Dj.ap. 3:15), „Ako zbilja u vama stanuje Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih, onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tjelesa po svome Duhu koji stanuje u vama.“ (Rimlj.8:11, usporedi. Ef. 1:20, Kol.2:12, Hebr.13:20)
Isusa Krista samoga: „Isus im odgovori: ' Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet ću ga podići. Kad je uskrsnuo od mrtvih, njegovi se učenici sjetili da je to htio reći, te su vjerovali Pismu i riječi koju im Isus reče.“ (Iv.2:19,22), „Zato me ljubi Otac što ja dajem život svoj, da ga opet uzmem. – Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti; takva je zapovijed koju sam primio od Oca svoga.“ (Iv10:17-18)
Duha Svetoga : „ Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu; on koji je bio ubijen u tijelu, ali oživje duhom.“ (I.Petr.3:18), „Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih, onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tjelesa po svome Duhu koji stanuje u vama.“ (Rimlj.8:11).
Zašto je uskrsnuće Isusa Krista tako važno?
Uskrsnuće Isusa Krista je javno svjedočanstvo Kristova ostvarenja otkupljenja čovjeka i Očeve prihvatljivosti njegova djela izbavljenja i spasenja čovjeka. To je pobjeda nad smrću i grobom za sve njegove sljedbenike.
Važnost uskrsnuća Isusa Krista će biti razumljiva ako shvatimo, kako se upravo uskrsnućem Isusa Krista dokazuje istinitost Evanđelja, a da se to nije dogodilo, Evanđelje bi ostalo bez značenja.
Naše opravdanje je osigurano Kristovom spremnošću da umre, nakon čega je uskrsnuo iz smrti: „ Za nas koji vjerujemo u onoga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa, koji bi predan zbog naših grijeha i koji uskrsnu radi našeg opravdanja.“ (Rimlj.4:24-25)
Uskrsnuće Isusa Krista je dokaz da je On učinio, svojom mukom i smrću, potpuno ispaštanje, naknadu i pomirenje s Bogom za naše grijehe, da je njegova žrtva prihvaćena kao zadovoljenje božanske pravde, a njegova krv otkupnina za grješnike.
Isusovo uskrsnuće je također jamstvo, zalog i nagovještaj uskrsnuća vjerujućih:
„Ako zbilja u vama stanuje Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih, onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tjelesa po svome Duhu koji stanuje u vama.“ (Rimlj.8:11),
„ Bog koji je uskrisio Gospodina, i nas će uskrisiti svojom moći.“ (I.Kor.6:14)
«Nećemo, braćo, da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne žalostite poput ostalih koji nemaju nade. Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će Bog i one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim. Ovo vam velimo poučeni od Gospodina: mi živi, mi živi, mi preostali za dolazak Gospodnji, sigurno nećemo preteći umrlih, jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arhanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima!» (I.Sol.4:13-18).
« Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo, kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest.» (I.Iv.3:2).
Isusovo uskrsnuće je također jamstvo, zalog i nagovještaj uskrsnuća vjerujućih:
„Ako zbilja u vama stanuje Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih, onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tjelesa po svome Duhu koji stanuje u vama.“ (Rimlj.8:11),
„ Bog koji je uskrisio Gospodina, i nas će uskrisiti svojom moći.“ (I.Kor.6:14)
«Nećemo, braćo, da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne žalostite poput ostalih koji nemaju nade. Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će Bog i one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim. Ovo vam velimo poučeni od Gospodina: mi živi, mi živi, mi preostali za dolazak Gospodnji, sigurno nećemo preteći umrlih, jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arhanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima!» (I.Sol.4:13-18).
« Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo, kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest.» (I.Iv.3:2).
Isusovo uskrsnuće dokazuje da je Isus Krist Sin Božji, da je Isus Krist Bog, jer to čini autentičnim sve njegovo učenje: „„Zato me ljubi Otac što ja dajem život svoj, da ga opet uzmem. – Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti; takva je zapovijed koju sam primio od Oca svoga.“ (Iv10:17-18)
Da Isus Krist nije uskrsnuo, čitav plan otkupljenja bi propao, i sva proročanstva kao i svi slavni rezultati blagoslova za vrijeme i vječnost, za sve ljude i generacije. Ali Isus je uskrsnuo iz mrtvih i postao prvi za kojim će uskrsnuti svi njegovi sljedbenici. Radi toga, Biblija je istinita od Knjige Stvaranja do Otkrivenja. Kraljevstvo tame je pobjeđeno, Sotona je bačen kao lučonoša sa neba, a pobjeda istine i dobro nad zlom, a sreća nad mizerijom je za svagda zasvijetlila.
Bog će u onaj dan sve promijeniti
Ja znam da će Gospodin onoga dana sve promijeniti. Možda ću ja prvi umrijeti; ali kada kažem «umrijeti» ja mislim onako kao što to Isus misli:
« Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. - Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti.» (Iv.11:25-26).
Vidite, Isus je rekao da ja neću umrijeti, jer ću živjeti i kada umrem.
Kada Isus dođe, ja ću doći s Njim.
« Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim.» (I.Sol.4:14). To kaže Božja riječ i ja to vjerujem. Tijela će uskrsnuti. Nemojte me pitati kako će to izgledati. Ja ne znam. Ljudi od sebe prave luđake kada žele objasniti sve te stvari. Apostol Pavao kaže, da ljudi postaju bezumnici, kada žele objasniti s kakvim će se tijelom uskrsli pojaviti. Pavao to objašnjava sa sjemenom. Pogledajte, neugledno sjeme, a onda se pojavi divan cvijet, ili neko drvo. To je put kako će se to preobraženo tijelo objaviti.
Za mene je to vrlo uzbudljivo, kako se to pokazuje kod uskrslog Isusa. Imao je super natprirodnu silu, pojavljivao se u drukčijem obliku. Pogledajmo: « Poslije toga ukaza se u drugom obličju dvojici od njih na putu dok su išli na selo.» (Mk.16:12). A šta Isus govori Saducejima koji nisu vjerovali?
« U zabludi ste- odgovori im Isus – jer ne poznajete Pisma ni moći Božje. A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li čitali što vam je Bog rekao:' Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev?' A Bog nije Bog mrtvih, nego živih!» (Mat. 22:29, 31).
Zar to nije divno?
Moći ćemo imati obličje i činiti što anđeli čine. Biti ćemo kao Isus!
« Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. - Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti.» (Iv.11:25-26).
Vidite, Isus je rekao da ja neću umrijeti, jer ću živjeti i kada umrem.
Kada Isus dođe, ja ću doći s Njim.
« Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim.» (I.Sol.4:14). To kaže Božja riječ i ja to vjerujem. Tijela će uskrsnuti. Nemojte me pitati kako će to izgledati. Ja ne znam. Ljudi od sebe prave luđake kada žele objasniti sve te stvari. Apostol Pavao kaže, da ljudi postaju bezumnici, kada žele objasniti s kakvim će se tijelom uskrsli pojaviti. Pavao to objašnjava sa sjemenom. Pogledajte, neugledno sjeme, a onda se pojavi divan cvijet, ili neko drvo. To je put kako će se to preobraženo tijelo objaviti.
Za mene je to vrlo uzbudljivo, kako se to pokazuje kod uskrslog Isusa. Imao je super natprirodnu silu, pojavljivao se u drukčijem obliku. Pogledajmo: « Poslije toga ukaza se u drugom obličju dvojici od njih na putu dok su išli na selo.» (Mk.16:12). A šta Isus govori Saducejima koji nisu vjerovali?
« U zabludi ste- odgovori im Isus – jer ne poznajete Pisma ni moći Božje. A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li čitali što vam je Bog rekao:' Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev?' A Bog nije Bog mrtvih, nego živih!» (Mat. 22:29, 31).
Zar to nije divno?
Moći ćemo imati obličje i činiti što anđeli čine. Biti ćemo kao Isus!
Zašto je Isus došao ljudima
Uvod:
Već smo se podsjetili, u našem osvrtu na rođenje Isusa Krista, Božjeg Sina, na to: kako je čovjeku teško razumjeti utjelovljenje Boga da Sebe objavi stanovnicima ove zemlje, nisu Njega lako mogli prihvatiti njegovi suvremenici, pa niti izabrani učenici. Ono što nas iznenađuje i čini nam se neprihvatljivim da se Božji Sin, Stvoritelj sveg Svemira, čitave zemlje i svih njenih stanovnika rodio u štali. Rodio se u najzabitijem mjestu ove planete, u Betlehemu. Rodio se na ljudima neprihvatljiv način, bez zemaljskog oca. Rodio se bez ljepote i sjaja, kao čovjek boli, vičan bolesti, na njega je pala krivica svih ljudi, radi našeg spasenja i mira. Odrastao je u Nazaretu, mjestu bez morala i religiozne reputacije. Radi nas je od bogataša postao siromah, da se mi njegovim siromaštvom obogatimo.
Već smo se podsjetili, u našem osvrtu na rođenje Isusa Krista, Božjeg Sina, na to: kako je čovjeku teško razumjeti utjelovljenje Boga da Sebe objavi stanovnicima ove zemlje, nisu Njega lako mogli prihvatiti njegovi suvremenici, pa niti izabrani učenici. Ono što nas iznenađuje i čini nam se neprihvatljivim da se Božji Sin, Stvoritelj sveg Svemira, čitave zemlje i svih njenih stanovnika rodio u štali. Rodio se u najzabitijem mjestu ove planete, u Betlehemu. Rodio se na ljudima neprihvatljiv način, bez zemaljskog oca. Rodio se bez ljepote i sjaja, kao čovjek boli, vičan bolesti, na njega je pala krivica svih ljudi, radi našeg spasenja i mira. Odrastao je u Nazaretu, mjestu bez morala i religiozne reputacije. Radi nas je od bogataša postao siromah, da se mi njegovim siromaštvom obogatimo.
U Božjem stvaralačkom planu, zemlja i čovjek na njoj, otpočetka su za Boga imali posebno značenje. U Svetom pismu- Bibliji - otkriva nam se ta Božja briga za čovjeka. Odmah nakon poznatog pada čovjeka u grijeh, Bog traži čovjeka i želi ga ponovno dovesti do mogućnosti ulaska u zajednicu s Bogom.
Uz pomoć svojih posebnih, izabranih vjernih slugu, Bog se otkrivao čovjeku na zemlji, potičući ga na zajedništvo s Bogom i pripremajući ga za ulazak u Božje vječno kraljevstvo, kao duhovnu vječnu zajednicu čovjeka s Bogom.
Da omogući tu zajednicu čovjeka s vječnim, svetim Bogom, da ga izbavi od grijeha i vječne propasti, Bog zbog svoje ljubavi prema čovjeku sam dolazi na zemlju, utjelovljen u svome Sinu- Isusu Kristu.
Svoj dolazak na zemlju, na početku mesijanske službe, Isus Krist naziva približavanjem kraljevstva Božjeg.
Uz pomoć svojih posebnih, izabranih vjernih slugu, Bog se otkrivao čovjeku na zemlji, potičući ga na zajedništvo s Bogom i pripremajući ga za ulazak u Božje vječno kraljevstvo, kao duhovnu vječnu zajednicu čovjeka s Bogom.
Da omogući tu zajednicu čovjeka s vječnim, svetim Bogom, da ga izbavi od grijeha i vječne propasti, Bog zbog svoje ljubavi prema čovjeku sam dolazi na zemlju, utjelovljen u svome Sinu- Isusu Kristu.
Svoj dolazak na zemlju, na početku mesijanske službe, Isus Krist naziva približavanjem kraljevstva Božjeg.
Ispunilo se vrijeme:
Govorio je:
“Ispunilo se vrijeme, blizu je Kraljevstvo Božje. Pokajte se (obratite se) i vjerujte u Radosnu vijest.”
Bio je to tajanstven dolazak Boga na zemlju. Ali, utjelovljenjem Bog i čovjek postali su opipljivi jedan drugome. Bog je uzeo ljudsko tijelo ne samo da se izjednači s čovjekom, nego da nas pomiri s Bogom.
“ Bog bijaše onaj koji je pomirio sa sobom nas po Kristu i povjerio nam službu pomirenja.” ( II.Kor.5:19).
To je povijesna činjenica i kršćanstvo ima svoj početak u povijesti, dolaskom Isusa Krista na ovu zemlju. Sam Bog u Isusu Kristu sada govori s ljudima, živi među njima život kakvim ljudi i danas žive.
“ Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima, po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet.” ( Hebr.1:1-2).
“Ispunilo se vrijeme, blizu je Kraljevstvo Božje. Pokajte se (obratite se) i vjerujte u Radosnu vijest.”
Bio je to tajanstven dolazak Boga na zemlju. Ali, utjelovljenjem Bog i čovjek postali su opipljivi jedan drugome. Bog je uzeo ljudsko tijelo ne samo da se izjednači s čovjekom, nego da nas pomiri s Bogom.
“ Bog bijaše onaj koji je pomirio sa sobom nas po Kristu i povjerio nam službu pomirenja.” ( II.Kor.5:19).
To je povijesna činjenica i kršćanstvo ima svoj početak u povijesti, dolaskom Isusa Krista na ovu zemlju. Sam Bog u Isusu Kristu sada govori s ljudima, živi među njima život kakvim ljudi i danas žive.
“ Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima, po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet.” ( Hebr.1:1-2).
Zašto je Bog došao među ljude?
Došao je da traži izgubljenog čovjeka i da ga spasi.
“ Da, Sin čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno.” ( Lk.19:10).
Susretao je ljude na ulicama, u njihovim domovima, išli su za njim, jer je činio samo dobro: liječio je bolesne, slijepe i hrome, izgonio zle duhove, uskrsavao mrtve, činio čuda. Išao je prašnjavim putovima, upravo onako kako i mi danas hodamo.
To znači da je ostavio sve nebesko bogatstvo i ljepote te došao među grešne i izgubljene ljude, kao što smo ti i ja. Čovjek je izgubljen kao pacijent od kojega su liječnici digli ruke, koji se nalazi u sve gorem položaju i sam si ne može pomoći.
U mnogim tekstovima Biblije ta se izgubljenost uspoređuje sa smrtnom opasnošću.
“ Da, Sin čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno.” ( Lk.19:10).
Susretao je ljude na ulicama, u njihovim domovima, išli su za njim, jer je činio samo dobro: liječio je bolesne, slijepe i hrome, izgonio zle duhove, uskrsavao mrtve, činio čuda. Išao je prašnjavim putovima, upravo onako kako i mi danas hodamo.
To znači da je ostavio sve nebesko bogatstvo i ljepote te došao među grešne i izgubljene ljude, kao što smo ti i ja. Čovjek je izgubljen kao pacijent od kojega su liječnici digli ruke, koji se nalazi u sve gorem položaju i sam si ne može pomoći.
U mnogim tekstovima Biblije ta se izgubljenost uspoređuje sa smrtnom opasnošću.
Izgubljeni čovjek treba Spasitelja!
Ali, nije dovoljno za izgubljenog čovjeka da bude samo nađen, on mora biti spašen i doveden u vječni život. Možda čvrsto, zdravo hodaš ulicama svoga sela ili grada, misliš, pa nisam ja izgubljen, ali Sveto pismo kaže:
“ Poput ovaca svi smo zalutali, i svaki svojim putem hodi.” (Iz.53;6).
“ Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga. Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život? ” (Mat:16:25-26).
Isus Krist je došao radi toga da ne budemo izgubljeni u grijesima i prijestupima. Isus hoće spasiti svakoga čovjeka. Isus je govorio:
“ Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vam dati odmor”-
“ Poput ovaca svi smo zalutali, i svaki svojim putem hodi.” (Iz.53;6).
“ Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga. Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život? ” (Mat:16:25-26).
Isus Krist je došao radi toga da ne budemo izgubljeni u grijesima i prijestupima. Isus hoće spasiti svakoga čovjeka. Isus je govorio:
“ Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vam dati odmor”-
Ali kako se čovjek može spasiti?
Sveto pismo upućuje svakog kada kaže:
“ Vjeruj u Isusa Krista i spasit ćeš se.”
“ Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” Iv.3:16)
Bog je došao da živi među nama – da uzme našu čovječnost i da razumije naše potrebe, da nama postane primjer ljubavi i poslušnosti.
Bog je boravio među nama da umre za nas, da uskrsne. Otišao je svome Ocu i dao nam nadu da će ponovo doći i uzeti nas k sebi – naš Gospod Isus Krist.
Sve je to učinio jer je ljubio svakoga od nas.
Ovoga Božića te pitam : Je li Krist stvaran u tvom životu sada?
Živi li on u tvome srcu? Je li Krist preuzeo najvažnije mjesto u tvome životu?
Dozvoli mu, ako do sada to nisi učinio, da se Isus danas rodi u tvome srcu!
« Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.» (Lk.2:11).
Vjeruješ li ti dragi slušatelju da te Bog ljubi? Vjeruješ li da je radi tebe došao na ovu zemlju? Ako to vjeruješ svim svojim srcem, onda mogu reći: „Sretan ti Božić!“
“ Vjeruj u Isusa Krista i spasit ćeš se.”
“ Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” Iv.3:16)
Bog je došao da živi među nama – da uzme našu čovječnost i da razumije naše potrebe, da nama postane primjer ljubavi i poslušnosti.
Bog je boravio među nama da umre za nas, da uskrsne. Otišao je svome Ocu i dao nam nadu da će ponovo doći i uzeti nas k sebi – naš Gospod Isus Krist.
Sve je to učinio jer je ljubio svakoga od nas.
Ovoga Božića te pitam : Je li Krist stvaran u tvom životu sada?
Živi li on u tvome srcu? Je li Krist preuzeo najvažnije mjesto u tvome životu?
Dozvoli mu, ako do sada to nisi učinio, da se Isus danas rodi u tvome srcu!
« Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.» (Lk.2:11).
Vjeruješ li ti dragi slušatelju da te Bog ljubi? Vjeruješ li da je radi tebe došao na ovu zemlju? Ako to vjeruješ svim svojim srcem, onda mogu reći: „Sretan ti Božić!“
Uskrsnuće
Tekst: Ivan 20:1-18
Svjedočanstvo o uskrsnuću je dano u sva četiri Evanđelja : ali svako od njih opisuje i naglašava različite momente tog događaja. Time se objašnjava prividna različitost (različitost izraza, ali ne i proturječje) u njihovim opisima. (Mt. 28:1-10, Mr.16:1-8, Lk 24:1-12, I.Kor.15:4-8 )
Sva četiri Evanđelja suglasno saopćavaju slijedeće:
- Isus Krist je stvarno uskrsnuo
- On se javljao učenicima - pojedinačno i u grupama, muškarcima i ženama,
- Učenici nisu očekivali uskrsnuće, bili su obuzeti strahom, i primili su vijest o uskrsnuću s kolebanjem i sumnjama, čime se opovrgava teorija koja se odnosi na priviđenja i halucinacije izazvane zanosom iščekivanja, i td.
- Oni su se svi uvjerili u stvarnost uskrsnuća iz činjenica, i to uvjerenje je od njih učinilo apostole, koji su nešto ranije u strahu ostavili svog učitelja, učinilo ih sposobnima, čak do mučeništva da navješćuju činjenicu uskrsnuća:
''Ali, ovo se sve dogodi da se ispune proročka Pisma. Tada ga svi njegovi učenici ostave i pobjegnu'' ( Matej 26:56)
''A oni odoše, počeše propovijedati svuda. Gospodin je s njima djelovao i potvrđivao riječ čudesima što su je pratila.''(Mr.16:19)
''A začetnika života ubiste, koga je Bog uskrisio iz mrtvih, tomu smo mi svjedoci''(Dj.ap. 3:15)
''To dobro znajte vi svi i sav narod Izraelski; po imenu Isusa Krista Nazarećanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog uskrisio od mrtvih, po njemu zdrav stoji onaj čovjek pred vama.''(Dj.ap.4:10)
''Kad vidje Petrovu i Ivanovu neustrašivost i saznadu da su neuki i priprosti ljudi, počnu se diviti. Prepoznali su u njima Isusove pratioce, ali im nisu mogli ništa odgovoriti.''(Dj.ap.4:13)
''Apostoli su vrlo odvažno svjedočili za uskrsnuće Gospodina Isusa i velika je milost bila nad njima svima''(Dj. ap.4:33 )
''Bog otaca naših uskrisio je Isusa, koga ste vi, vješajući ga na križ, ubili.''(Dj.ap.5:30)
''Tada pristadoše na njegov prijedlog, dozvaše k sebi apostole te ih išibaše i zabraniše im govoriti o Isusovu imenu pa ih otpustiše. A oni ostaviše Veliko vijeće vrlo veseli što im je udijeljena čast da podnesu zlostavljanje za ime Isusovo.''(Dj.ap.4:40,41)
''A začetnika života ubiste, koga je Bog uskrisio iz mrtvih, tomu smo mi svjedoci''(Dj.ap. 3:15)
''To dobro znajte vi svi i sav narod Izraelski; po imenu Isusa Krista Nazarećanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog uskrisio od mrtvih, po njemu zdrav stoji onaj čovjek pred vama.''(Dj.ap.4:10)
''Kad vidje Petrovu i Ivanovu neustrašivost i saznadu da su neuki i priprosti ljudi, počnu se diviti. Prepoznali su u njima Isusove pratioce, ali im nisu mogli ništa odgovoriti.''(Dj.ap.4:13)
''Apostoli su vrlo odvažno svjedočili za uskrsnuće Gospodina Isusa i velika je milost bila nad njima svima''(Dj. ap.4:33 )
''Bog otaca naših uskrisio je Isusa, koga ste vi, vješajući ga na križ, ubili.''(Dj.ap.5:30)
''Tada pristadoše na njegov prijedlog, dozvaše k sebi apostole te ih išibaše i zabraniše im govoriti o Isusovu imenu pa ih otpustiše. A oni ostaviše Veliko vijeće vrlo veseli što im je udijeljena čast da podnesu zlostavljanje za ime Isusovo.''(Dj.ap.4:40,41)
Riječ u množini ''ne znamo'' koju govori Marija u 2 stihu pokazuje, suglasno sinoptičkim Evanđeljima, da su i druge žene bile kod groba. Jesu li žene očekivale uskrsnuće? S kakvim ciljem su one došle do groba?
''Po suboti, u svanuće prvog dana sedmice, dođoše Marija iz Magdale i druga Marija da pregledaju grob.''(Mt.28:1)
''Po suboti, u svanuće prvog dana sedmice, dođoše Marija iz Magdale i druga Marija da pregledaju grob.''(Mt.28:1)
''Kada dođe subota, Marija iz Magdale, Marija, majka Jakovljeva i Saloma kupe miomirisa da odu pomazati Isusa. I vrlo rano prvoga dana sedmice dođu na grob s izlaskom sunca''(Mk. 16:1-2)
''U prvi dan sedmice, vrlo rano, žene dođoše na grob, noseći miomiris koji bijahu pripremile''
(Luka 24:1)
Da li su žene očekivale uskrsnuće?
Sigurno nisu.
Pojedinosti opisivanja uskrsnuća ponavljaju se u sva četiri Evanđelja kao što su:
(Luka 24:1)
Da li su žene očekivale uskrsnuće?
Sigurno nisu.
Pojedinosti opisivanja uskrsnuća ponavljaju se u sva četiri Evanđelja kao što su:
- Rano u jutro su žene došle na grob,
- Prvi znak uskrsnuća je bio što je kamen bio udaljen s groba,
- Kada su došle grobu, vidjele su anđele prije nego što su vidjele Isusa Krista
Briga ''o kamenu'' često nam čini prepreku na putu:
''Među sobom su govorile. Tko će nam odmaknuti kamen s vrata na grobu?''(Mk.16:3)
Žene- mironosnice su pobijedile tu brigu- nisu stale, prepuštajući se glasu srca, koje ih je vuklo naprijed.
''Među sobom su govorile. Tko će nam odmaknuti kamen s vrata na grobu?''(Mk.16:3)
Žene- mironosnice su pobijedile tu brigu- nisu stale, prepuštajući se glasu srca, koje ih je vuklo naprijed.
''Drugi učenik'' (Ivan), kako je bio mlađi, trčao je brže(4 stih)
U grčkom originalu riječ ''vidje'' u st. 5, 6, 8 upotrijebljena je u različitom glagolu. U 5. stihu kao i u 1. stihu ''BLEPEI''- Opazi u trenutku(opazi fizički) . U 6. stihu ''TEOREI''- posmatrati, jasno vidjeti, u 8. stihu ''EIDEN'' – uvidjeti, poznati, shvatiti.
U grčkom originalu riječ ''vidje'' u st. 5, 6, 8 upotrijebljena je u različitom glagolu. U 5. stihu kao i u 1. stihu ''BLEPEI''- Opazi u trenutku(opazi fizički) . U 6. stihu ''TEOREI''- posmatrati, jasno vidjeti, u 8. stihu ''EIDEN'' – uvidjeti, poznati, shvatiti.
Tu su ponovno pred nama grafičke pojedinosti očevidca, prirodne u psihološkom smislu karaktera obojice apostola (3-8 stih), promatrač Ivan razmišlja izvan groba ,(5 stih.), kolebljivi Petar ulazi u grob.
Prazan grob
Prazan grob- jedno je od najvećih dokaza Kristovog uskrsnuća.
Teorija o tome, da su učenici ukrali tijelo i proširili vijest da je Isus uskrsnuo, nije nova.
Teorija o tome, da su učenici ukrali tijelo i proširili vijest da je Isus uskrsnuo, nije nova.
''Dok su one bile na putu, neki od stražara dođoše u grad te javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Ovi se sastadoše sa starješinama pa, nakon vijećanja, dadoše vojnicima veliku svotu novaca i rekoše im : Kažite; njegovi učenici dođoše noću te ga ukradoše dok smo mi spavali. Ako bi ovo došlo upravitelju do ušiju, mi ćemo ga već uvjeriti i pobrinuti se da budete bez brige. Oni uzeše novac i učiniše kako su ih poučili. To je pričanje rašireno među Židovima do dana današnjega.''(Mt.28:11-15)
Ta teorija ne može izdržati nikakvu kritiku; rimska straža, učena u željeznoj disciplini ne bi to dopustila, kad bi i htjeli učenici da ukradu Isusa, i sami su bili razočarani u Njegovo mesijanstvo:
''A mi smo se nadali da je on onaj koji će osloboditi Izraela''(Luka 24:21). Da li bi se u takvoj razočaranosti mogli odlučiti na takvo što?
''A mi smo se nadali da je on onaj koji će osloboditi Izraela''(Luka 24:21). Da li bi se u takvoj razočaranosti mogli odlučiti na takvo što?
Isus Krist je objasnio učenicima i taj aspekt proročanstva prije uskrsnuća, ali oni ni tada nisu dovoljno razumjeli.
''Dok su silazili s gore, naloži im da nikom ne pripovijedaju što su vidjeli dok sin čovječji ne uskrsne od mrtvih. Oni to zadrže, ali su međusobno raspravljali: Što znači ''Uskrsnuti od mrtvih'' '' .(Mt. 9:9,10)
''Zatim im poče objašnjavati da Sin Čovječji mora mnogo trpjeti, da će ga starješine, glavari svećenički i književnici odbaciti poslije tri dana''.(Mk 8:31, Lk 9:22, Lk.24:7, Lk 24:25-27)
''Zatim im reče: ''Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama. Trebalo je da se ispuni sve što je o meni pisano u Mojsijevu Zakonu, u prorocima i psalmima.'' Tada im prosvijetli razum da razumiju pisma, te im reče:''Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema. Vi ste svjedoci toga.''''(Lk.24:44-48)
''Dok su silazili s gore, naloži im da nikom ne pripovijedaju što su vidjeli dok sin čovječji ne uskrsne od mrtvih. Oni to zadrže, ali su međusobno raspravljali: Što znači ''Uskrsnuti od mrtvih'' '' .(Mt. 9:9,10)
''Zatim im poče objašnjavati da Sin Čovječji mora mnogo trpjeti, da će ga starješine, glavari svećenički i književnici odbaciti poslije tri dana''.(Mk 8:31, Lk 9:22, Lk.24:7, Lk 24:25-27)
''Zatim im reče: ''Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama. Trebalo je da se ispuni sve što je o meni pisano u Mojsijevu Zakonu, u prorocima i psalmima.'' Tada im prosvijetli razum da razumiju pisma, te im reče:''Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema. Vi ste svjedoci toga.''''(Lk.24:44-48)
Uskrsnuće temeljna doktrina Evanđelja
Osnova za naše vjerovanje su ostvarenja proročanstava i povijesne činjenice
Uskrsnuće Isusa Krista iz mrtvih je jedna od osnovnih činjenica i doktrina Evanđelja.
Da Krist nije uskrsnuo, naša bi vjera bila bespredmetna i neosnovana: „Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i naša vjera.“ (I.Kor.15:14)
Čitavi Novi Zavjet otkriva tu važnost uskrsnuća Isusa Krista što se temelji na povijesnoj činjenici. Na dan Pedesetnice ili Duhova, apostol Petar argumentira potrebu Kristova uskrsnuća prema proročanstvu iz Psalma 16:10-11: „Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mu stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi s desna blaženstvo vječno.“
Apostol Petar to ovako izjavljuje u svom govoru skupljenom mnoštvu iz svih krajeva u Jeruzalemu: „ Bog je uskrisio, oslobodivši ga od lanaca smrti, poradi toga što nije bilo moguće da ga smrt zadrži u svojoj vlasti. Jer David za nj veli:' Ja postojano imam Gospodina pred očima. On mi stoji s desne strane da se ne pokolebam. Zato mi se srce raduje, a jezik kliče od veselja. Čak će mi i tijelo počivati u sigurnosti da me nećeš ostaviti u boravištu mrtvih niti dopustiti da tvoj Svetac istruhne. Pokazao si mi putove života, svojom prisutnošću napunit ćeš me radosti.“ (Dj.ap.2:24-28)
Isus je sam u svojim raspravama, također, prorokovao svoje uskrsnuće, kao što to nalazimo u sva četiri Evanđelja:
Da Krist nije uskrsnuo, naša bi vjera bila bespredmetna i neosnovana: „Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i naša vjera.“ (I.Kor.15:14)
Čitavi Novi Zavjet otkriva tu važnost uskrsnuća Isusa Krista što se temelji na povijesnoj činjenici. Na dan Pedesetnice ili Duhova, apostol Petar argumentira potrebu Kristova uskrsnuća prema proročanstvu iz Psalma 16:10-11: „Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mu stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi s desna blaženstvo vječno.“
Apostol Petar to ovako izjavljuje u svom govoru skupljenom mnoštvu iz svih krajeva u Jeruzalemu: „ Bog je uskrisio, oslobodivši ga od lanaca smrti, poradi toga što nije bilo moguće da ga smrt zadrži u svojoj vlasti. Jer David za nj veli:' Ja postojano imam Gospodina pred očima. On mi stoji s desne strane da se ne pokolebam. Zato mi se srce raduje, a jezik kliče od veselja. Čak će mi i tijelo počivati u sigurnosti da me nećeš ostaviti u boravištu mrtvih niti dopustiti da tvoj Svetac istruhne. Pokazao si mi putove života, svojom prisutnošću napunit ćeš me radosti.“ (Dj.ap.2:24-28)
Isus je sam u svojim raspravama, također, prorokovao svoje uskrsnuće, kao što to nalazimo u sva četiri Evanđelja:
- „Evo ulazimo u Jeruzalem, gdje će Sin Čovječji biti predan glavarima svećeničkim i književnicima, i oni će ga na smrt osuditi i predati poganima da mu se izruguju, bičuju ga i razapnu. Ali će on uskrsnuti treći dan.“ (Mat.20:18-19)
- „Dok su silazili s gore, naloži im da nikome ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih.“ (Mk.9:9)
- „ Bit će predan poganima, bit će izrugivan, zlostavljen i popljuvan. Bičevat će ga i ubiti. Ali će on treći dan uskrsnuti.“ (Lk.18:32-33)
- „Nato ga Židovi upitaše:' Budući da to činiš, koji nam znak pokazuješ?' Isus im odgovori:' Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet ću ga podići!' Odgovoriše mu Židovi:'Četrdeset i šest godina građen je ovaj hram, a ti ćeš ga podići u tri dana?' Ali je on govorio o hramu svoga tijela. Kad je uskrsnuo od mrtvih, njegovi se učenici sjetili da je to htio reći, te su vjerovali Pismu i riječi koju im Isus reče.“ (Iv.2:19-22)
Evanđelisti su dali brojne činjenice o događajima, kao i svi apostoli, u njihovu javnom učenju i tvrdnjama.
Potvrdu uskrsnuća su pratila mnoga javljanja Isusa Krista nakon njegove smrti i uskrsnuća. U Novom Zavjetu je zabilježeno jedanaest ukazanja Isusa Krista nakon što je uskrsnuo. Pogledajmo:
- Mariji iz Magdale samoj, što u detalje opisuje jedino Evanđelje po Ivanu: „ U prvi dan sedmice, vrlo rano, kad je još bila tama, dođe na grob Marija iz Magdale i opazi kamen dignut s groba.“ Dalje opisuje kako je išla po učenike, koji su i sami vidjeli prazan grob i pošto se vratiše kući, dalje čitamo: „ Marija je ostala vani do groba i plakala. Tako dok je plakala, nadviri se na grob te vidje dva anđela gdje sjede u bijelim haljinama na mjestu na kojemu je ležalo tijelo Isusovo: jedan do glave, drugi do nogu. Oni joj reknu: ?Ženo, zašto plačeš?' ' Uzeše moga Gospodina – odgovori im – i ne znam kamo ga staviše.' To izreče, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji. Ali nije znala da je Isus. Isus joj rekne:' Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?' 'Gospodine – odgovori mu ona misleći da je vrtlar – ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj.' ' Marijo!' reče joj Isus. ' Rabbuni! (što znači:'Učitelju!') odgovori ona hebrejski i okrenu se k njemu. Isus joj reče:' Nemoj me dulje držati, jer još nisam uzišao k Ocu, nego idi k braći mojoj i reci im: ' Ulazim svome Ocu i vašemu Ocu, svome Bogu i vašemu Bogu.“ (Iv.20: 1, 11-17) U Evanđelju po Marku samo konstatira: „ Kad uskrsnu rano prvi dan sedmice, najprije se ukaza Mariji iz Magdale iz koje bijaše istjerao sedam zlih duhova.“ (Mk.16:9)
- Isus se ukazuje nekim ženama: „ Po suboti, u svanuće prvog dana sedmice, dođoše Marija iz Magdale i druga Marija da pregledaju grob. Najedanput se zemlja silno potrese: anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi te odmaknu kamen i sjede na nj. A anđeo reče ženama: ' Ne bojte se! Znam da tražite raspetog Isusa. On nije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao.... ' ' Najedanput im dođe Isus u susret pa im reče:'Zdravo!' One pristupiše k njemu, obujmiše mu noge i pokloniše mu se. Nato im Isus reče:' Nebojte se! Idite i javite mojoj braći da idu u Galileju. Ondje će me vidjeti.“ (Mat.28:1-2,5-6,9-10, usporedi Mk.16:1-8, Lk.24:1-11)
- Isus se ukazuje Simonu Petru samom na dan uskrsnuća. „Zaista je Gospodin uskrsnuo: ukazao se Šimunu!“ ( Lk.24:34, usporedi s I.Kor.15:5)
- Isus se ukazuje dvojici učenika na putu za Emaus na dan uskrsnuća, što je u detalje opisano u Evanđelju po Luki. „ Toga istog dana dvojica od njih išla su u selo zvano Emaus, udaljeno od Jeruzalema sto šezdeset stadija. Razgovarali su među sobom o svim tim događajima. I dok su tako razgovarali i pretresali, približi im se sam Isus te pođe s njima.“ (Lk.24:13-15, Mk.16:12,13)
- Isus se ukazuje desetorici učenika (Toma nije bio nazočan) i drugima koji su bili s njima u Jeruzalemuuvečer na dan uskrsnuća: „Uvečer toga prvog dana u sedmici, dok su vrata (kuće) gdje bijahu učenici bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus, stade pred njih te im reče: 'Mir vama!' Rekavši to pokaza im ruke i bok. I učenici se obradovaše kad vidješe Gospodina. Toma zvani blizanac, jedan od Dvanaestorice, nije bio s njima kad je došao Isus.“(Iv.20:19-20,24)
- Isus se ponovo ukazuje učenicima( kada je Toma bio nazočan) u Jeruzalemu: „ Poslije osam dana učenici njegovi bijahu ponovo unutra i Toma s njima. Dok su vrata bila zatvorena, dođe Isus, stade pred njih te reče: ' Mir vama!' Zatim reče Tomi: ' Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!' ' Gospodin moj i Bog moj!' izjavi Toma. Isus mu reče: ' Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!“ (Iv. 20:26-29, usp. Mk.16:14-18, Lk.24: 33-40, I.Kor.15:5)
- Isus se ukazuje učenicima dok su lovili ribu na Galilejskom jezeru. Taj događaj opisuje apostol Ivan. „Nato iziđoše i uđoše u lađicu. Ali te noći ne uloviše ništa. Kada dođe jutro, stajao je Isus na obali. A učenici nisu znali da je Isus. Tada im Isus reče: ' Djeco, zar nemate malo ribe?' 'Nemamo', odgovoriše mu. ' Bacite mrežu na desnu stranu lađice i naći ćete!' reče im.“ (Iv.21:1-23)
- Isus se ukazuje Jedanaestorici i preko 500 braće: „ Zatim se ukazao braći kojih je bilo zajedno više od pet stotina, od kojih većina još i sada živi, a neki su već pomrli.“ (I.Kor.15:6, usp. Mat.28:16-20)
- Isus se ukazuje Jakovu, ali u kakvim okolnostima nije nam poznato: „ Potom se ukazao Jakovu, pa onda svim apostolima.“ (I.Kor.15:7)
- Isus se ukazuje apostolima upravo prije njegova uzašašća. Oni su išli s njim od Jeruzalema do Maslinove gore i tada su ga vidjeli kako nestaje ispred njihovih očiju: „ Zatim ih povede u blizinu Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi: I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih: bi uznesen na nebo.“ (Lk.24:50-51, Dj.ap.1:4-10) Vrijedno je napomenuti kako je u svim slučajevima Isus omogućavao učenicima da provjeravaju činjenicu uskrsnuća. On je razgovarao s njima lice u lice, dodirivao ih, i jeo kruh i ribe s njima.
- Tu se može ubrojiti i ukazanje Isusa Krista apostolu Pavlu na putu za Damask. (Dj.ap. 9:3-9, 17, I.Kor.15:8, 9:1)
Uskrsnuće Isusa Krista je javno svjedočanstvo Kristova ostvarenja otkupljenja čovjeka i Očeve prihvatljivosti njegova djela izbavljenja i spasenja čovjeka. To je pobjeda nad smrću i grobom za sve njegove sljedbenike.
U Isusu Bog postaje čovjek
U našem prethodnom javljanju smo govorili kako o Isusu Kristu saznajemo iz Biblije ili Svetoga Pisma.
Istaknuli smo božanstvo Isusa Krista, koje je opisano u Bibliji sa svim karakteristikama što ih Bog posjeduje, kao što su: njegova vječna egzistencija, njegova sve-prisutnost, njegova svemoć, njegovo sve-znanje i njegova nepromjenljivost.
Zatim smo vidjeli kako su Božja djela ispunjena kroz Isusa Krista: kako je sve stvoreno tom vječnom Riječju, koja je postala tijelo i nastanila se među nama, kako Isus Krist drži u redu čitav Svemir i kako Isus Krist vječno živi.
Naglasili smo, kako unatoč nepriznavanja ljudi da je Isus Bog, od vremena njegova boravka na zemlji pa sve do danas, Biblija nas vrlo jasno uči da su Isusu dani svi nazivi Boga: kako Isusa Bog Otac naziva Bogom, kako Isusa čovjek naziva Bogom, kako Isusa demoni nazivaju Bogom, kako se Isus Krist sam deklarira kao Bog, iznoseći tvrdnju: „ Ja i Otac jedno smo.“ (Iv.10:30)
Danas želimo zajedno pogledati i druga obilježja, što nam ih Biblija otkriva o Isusu Kristu.
Prije svega,
Istaknuli smo božanstvo Isusa Krista, koje je opisano u Bibliji sa svim karakteristikama što ih Bog posjeduje, kao što su: njegova vječna egzistencija, njegova sve-prisutnost, njegova svemoć, njegovo sve-znanje i njegova nepromjenljivost.
Zatim smo vidjeli kako su Božja djela ispunjena kroz Isusa Krista: kako je sve stvoreno tom vječnom Riječju, koja je postala tijelo i nastanila se među nama, kako Isus Krist drži u redu čitav Svemir i kako Isus Krist vječno živi.
Naglasili smo, kako unatoč nepriznavanja ljudi da je Isus Bog, od vremena njegova boravka na zemlji pa sve do danas, Biblija nas vrlo jasno uči da su Isusu dani svi nazivi Boga: kako Isusa Bog Otac naziva Bogom, kako Isusa čovjek naziva Bogom, kako Isusa demoni nazivaju Bogom, kako se Isus Krist sam deklarira kao Bog, iznoseći tvrdnju: „ Ja i Otac jedno smo.“ (Iv.10:30)
Danas želimo zajedno pogledati i druga obilježja, što nam ih Biblija otkriva o Isusu Kristu.
Prije svega,
U Isusu Kristu utjelovljenjem ili inkarnacijom Bog postaje čovjekom
Način kako je Bog u Isusu Kristu došao na ovu zemlju i postao čovjekom se naziva utjelovljenje ili inkarnacija:
- Dolazak Isusa Krista na ovu zemlju je najavljen već 740 godina ranije u Starom Zavjetu po proroku Izaiji: „Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!“ (Iz.7:14) Upravo to ime Emanuel znači „Bog s vama“. Bog je došao da bude čovjek s ljudima na ovoj zemlji.
- Povijest izvještava o rođenju našega Gospoda Isusa Krista. Njegovo je rođenje bilo drukčije od svih drugih rođenja:
- Isus je začet Svetim Duhom: „ Duh Sveti sići će na te – odgovori joj anđeo – sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim.“ (Lk.1:35)
- Isus je rođen od djevice: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel – što znači, Bog je s nama,“ (Mat.1:23)
- Iako je Isus bio istiniti čovjek, posjedujući tijelo kao čovjek: „Zato ulazeći u svijet, (Krist) veli: 'Ni žrtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo.“ (Hebr.10:5), Isus je posjedovao dušu kao čovjek: „ Tada im reče: ' Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!“ (Mat.26:38), Isus je posjedovao i duh kao čovjek: „Tada Isus viknu jakim glasom: ' Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj', to reče i – izdahnu.“ (Lk. 23:46)
- Isus je došao u obliku čovjeka u tijelu
Trebamo dobro zapaziti: Jedna od temeljnih istina Kršćanstva je da je Isus Krist Bog i da je došao na ovaj svijet kao čovjek u tijelu čudom rođenja po Djevici. Kao čovjek Isus je bio apsolutno bez grijeha.
A zašto je Isus Krist došao na ovu zemlju u tijelu čovjeka?
- Da otkrije Oca: „ Tko je vidio mene, vidio je i Oca“ (Iv.14:9)
- Da uništi grijeh žrtvujući samoga sebe: „ Ali sad, on se samo jedanput zauvijek – u punini vremena – pojavio da svojom žrtvom uništi grijeh.“(Hebr.9:26)
- Da uništi djela đavolska: „ Sin se Božji pojavio zato da uništi đavolska djela.“ (I.Iv. 3: 8)
- Da nađe i spasi izgubljenog čovjeka:“ Da, Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno.“ (Lk.19:10)
- Da čovjeku koji vjeruje u njega i prihvati njegovu žrtvu daruje spasenje i vječni život: „ Da Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.“ (Iv.3:16) „ Tko vjeruje u Sina, ima život vječni, a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu.“(Iv.3:36)
Vječni život se javlja kao jedna od najvažnijih istina u Svetome Pismu. Zašto? Zato što to znači opredjeljenje čovjeka za svoju vječnu sudbinu. To pitanje nitko ne bi trebao zanemariti. Upravo smo vidjeli biblijsko pravilo: „... da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.“ Znači, onaj koji primi život vječni nikada neće poginuti. Ili, dalje, proizlazi zaključak, da čovjek koji nema vječnoga života mora poginuti. Što znači poginuti? Ne znam. Znam samo to da je sudbina poginulih suprotna životu i da je to neopisivo, užasno. Bog govori o pogibelji kao sudbini onih koji odbace vječni život što ga Bog daruje u Isusu Kristu. Na jednoj strani ŽIVOT – na drugoj GNJEV BOŽJI. Što to znači? Ja ne znam, ali tako glasi Božja riječ i nemamo ovlaštenja da je promijenimo.
Dragi prijatelju, s najvećom pažnjom prema vama i s najvećom žalošću, moram vam sasvim jasno reći, da ako ne primite vječni život, ako ne dozvolite da Bog oživi vaš duh stići će vas gnjev Božji, jer nam Isus Krist poručuje: „ Zaista, zaista kažem vam tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život.“ (Iv.5:24)
Ponovo ista razlika – ili život, ili osuda. Primanje vječnoga života jest izlaz iz položaja smrti i osude i čini nas nasljednicima Kraljevstva nebeskog. Što je smrt? Što je osuda? Što je pogibao? To samo Bog zna. Ja to ne želim znati. Za mene je dovoljno da znam da sam primio Isusa Krista vjerom kao moga osobnog Spasitelja, da znam da sam time postao Božje dijete, da znam kako ne dolazim na sud, da znam kako imam vječni život, da znam ako danas umrem da me Bog čeka u naručje svoje ljubavi i blaženstva. Jer tako kaže Božja riječ:
„ A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.“ Iv.1:12-13)
„ Oni sigurno neće nigda propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke.“ Rekao je Isus (Iv.10:28)
Odbiti taj dar Božji znači poginuti.
Dragi prijatelju, svaki čovjek ili žena sam mora odabrati svoju vječnu sudbinu. Njegov odnos prema vječnom životu rješava njegovu sudbinu. Bog nam je jasno otkrio budućnost jednog ili drugog izbora ljudi.
Imaš li ti, dragi prijatelju, vječni život ili nemaš? Vječno blaženstvo ili vječnu pogibelj, zavisi od odgovora na to pitanje!
Dragi prijatelju, s najvećom pažnjom prema vama i s najvećom žalošću, moram vam sasvim jasno reći, da ako ne primite vječni život, ako ne dozvolite da Bog oživi vaš duh stići će vas gnjev Božji, jer nam Isus Krist poručuje: „ Zaista, zaista kažem vam tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život.“ (Iv.5:24)
Ponovo ista razlika – ili život, ili osuda. Primanje vječnoga života jest izlaz iz položaja smrti i osude i čini nas nasljednicima Kraljevstva nebeskog. Što je smrt? Što je osuda? Što je pogibao? To samo Bog zna. Ja to ne želim znati. Za mene je dovoljno da znam da sam primio Isusa Krista vjerom kao moga osobnog Spasitelja, da znam da sam time postao Božje dijete, da znam kako ne dolazim na sud, da znam kako imam vječni život, da znam ako danas umrem da me Bog čeka u naručje svoje ljubavi i blaženstva. Jer tako kaže Božja riječ:
„ A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.“ Iv.1:12-13)
„ Oni sigurno neće nigda propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke.“ Rekao je Isus (Iv.10:28)
Odbiti taj dar Božji znači poginuti.
Dragi prijatelju, svaki čovjek ili žena sam mora odabrati svoju vječnu sudbinu. Njegov odnos prema vječnom životu rješava njegovu sudbinu. Bog nam je jasno otkrio budućnost jednog ili drugog izbora ljudi.
Imaš li ti, dragi prijatelju, vječni život ili nemaš? Vječno blaženstvo ili vječnu pogibelj, zavisi od odgovora na to pitanje!
Što znamo o Isusu Kristu
Govoriti o Isusu Kristu znači, govoriti o centralnoj temi Svetoga Pisma – Biblije. Zapravo, ono što znamo o Isusu Kristu, to je zapisano u Svetome Pismu, i to kao njegova najava ili proročanstva u Starom Zavjetu, dok je u Novom Zavjetu, a posebno u Evanđeljima opisano njegovo vječno božanstvo, njegov dolazak na ovu zemlju, njegovo učenje i život na zemlji, te njegova smrt, uskrsnuće i uzašašće na nebo.
Ovdje se osvrćemo i želimo govoriti o božanstvu Isusa Krista, o njegovom utjelovljenju, njegovom radu, te njegovoj službi.
Ovdje se osvrćemo i želimo govoriti o božanstvu Isusa Krista, o njegovom utjelovljenju, njegovom radu, te njegovoj službi.
Božanstvo Isusa Krista
Što znači govoriti o božanstvu Isusa Krista? To znači da je Isus Krist objavljen kao Bog, da je Isus Krist Bog. Sveto Pismo nas vrlo jasno uči o toj prevažnoj činjenici na slijedeći način:
1. Karakteristike Boga su upotrjebljene kada se u Bibliji govori o Isusu Kristu:
- njegova vječna egzistencija. Isus Krist nema početka : „ A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet.“ (Iv. 17:5) Tako Isus izražava svoj vječni početak u svojoj velikosvećeničkoj molitvi.
- njegova sve-prisutnost. Isus je sa svojim učenicima svugdje: „ Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.“ (Mat.28:20) Tako obećava Isus svojim učenicima u 'Velikoj zapovijedi', kada ih šalje u cijeli svijet.
- njegova svemoć. Isus posjeduje neograničenu moć. „Onaj koji živi! Bio sam mrtav, ali, evo, živim u vijeke vjekova i imam ključeve smrti i podzemlja.“ (Otkr.1:18) Tako se Isus otkriva na Pozornici – sedmerostrukog zlatnog svijećnjaka.
- njegovo sveznanje. Isus ima neograničeno znanje: „ Gospodine, ti znaš sve.“ Odgovara Isusov učenik Petar na Isusovo pitanje:' Ljubiš li me?“ (Iv. 21:17)
- njegova nepromjenljivost. „Isus Krist isti je jučer i danas i zauvijek će biti isti.“ (Hebr.13:8)
- njegova vječna egzistencija. Isus Krist nema početka : „ A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet.“ (Iv. 17:5) Tako Isus izražava svoj vječni početak u svojoj velikosvećeničkoj molitvi.
- njegova sve-prisutnost. Isus je sa svojim učenicima svugdje: „ Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.“ (Mat.28:20) Tako obećava Isus svojim učenicima u 'Velikoj zapovijedi', kada ih šalje u cijeli svijet.
- njegova svemoć. Isus posjeduje neograničenu moć. „Onaj koji živi! Bio sam mrtav, ali, evo, živim u vijeke vjekova i imam ključeve smrti i podzemlja.“ (Otkr.1:18) Tako se Isus otkriva na Pozornici – sedmerostrukog zlatnog svijećnjaka.
- njegovo sveznanje. Isus ima neograničeno znanje: „ Gospodine, ti znaš sve.“ Odgovara Isusov učenik Petar na Isusovo pitanje:' Ljubiš li me?“ (Iv. 21:17)
- njegova nepromjenljivost. „Isus Krist isti je jučer i danas i zauvijek će biti isti.“ (Hebr.13:8)
2. Božja djela su ispunjena kroz Krista
- Isus Krist je sve stvorio: „ U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo. U njoj bijaše život. I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca- pun milosti i istine.“ (Iv.1: 1-4,14)
- Isus Krist drži u redu čitavi Svemir: „ On je savršena slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja, jer je u njemu sve stvoreno – sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu. On je i Glava Tijela, Crkve: on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvi, jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu, i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju njegova križa.“ (Kološ.1:15 -20)
- On je uskrsnuo od mrtvih i vječno živi: „Isus im odgovori: 'Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet ću ga podići!' Židovi nisu razumjeli o čemu govori i mislili su da govori o građevini hrama. „ Ali je on govorio o hramu svoga tijela. Kad je uskrsnuo od mrtvih, njegovi se učenici sjetili da je to htio reći, te su vjerovali Pismu i riječi koju im Isus reče.“ (Iv. 2:19-22)
- Isus Krist drži u redu čitavi Svemir: „ On je savršena slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja, jer je u njemu sve stvoreno – sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu. On je i Glava Tijela, Crkve: on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvi, jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu, i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju njegova križa.“ (Kološ.1:15 -20)
- On je uskrsnuo od mrtvih i vječno živi: „Isus im odgovori: 'Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet ću ga podići!' Židovi nisu razumjeli o čemu govori i mislili su da govori o građevini hrama. „ Ali je on govorio o hramu svoga tijela. Kad je uskrsnuo od mrtvih, njegovi se učenici sjetili da je to htio reći, te su vjerovali Pismu i riječi koju im Isus reče.“ (Iv. 2:19-22)
Vidiš, dragi prijatelju što ovdje trebamo naučiti. Trebamo tražiti svaki odgovor na mnoga naša pitanja u Svetom Pismu – Bibliji i vjerovati istini koju i kakvu nam je sam Bog objavio. Koliko, na žalost danas ima ljudi, koji se Kršćani nazivaju, a da nikada ne čitaju Bibliju i ne traže jedino u Bibliji odgovor, nego dozvoljavaju raznim ljudskim izmišljotinama i lažnim naukama, da zamućuju njihovo pouzdanje i vjeru u istinitog živog Boga i jedinog Spasitelja Isusa Krista. Radi toga treba sve tvrdnje provjeravati u Bibliji, kao što su činili Isusovi učenici koji su vjerovali Pismu.
3. Nazivi Boga su dani Isusu Kristu:
- Bog, Otac naziva Sina: „ Za Sina, naprotiv, veli: ' Prijestolje tvoje, Bože, postoji vječno', i ' Žezlo je pravde žezlo tvoga kraljevskog dostojanstva.“ (Hebr.1:8)
- Čovjek ga naziva Bog, a Isus ne odbija njegovo štovanje: „Gospodin moj i Bog moj!' – izjavi Toma. Isus mu reče: ' Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli.“ (Iv.20:28)
- Demoni su prepoznali Isusa kao Boga: „ Što hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Jesi li došao da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!“ (Mk.1:24)
- Isus Krist se sam deklarira kao Bog: „ Ja i Otac jedno smo.“ (Iv.10: 30)
Dragi prijatelju, iz Biblije saznajemo da je Isus Krist – Bog došao na ovu zemlju kao čovjek, da boravi s nama. On je bio Riječ koja je postala tijelo, objavila slavu Boga Oca i obilovala blagodati s istinom.3. Nazivi Boga su dani Isusu Kristu:
- Bog, Otac naziva Sina: „ Za Sina, naprotiv, veli: ' Prijestolje tvoje, Bože, postoji vječno', i ' Žezlo je pravde žezlo tvoga kraljevskog dostojanstva.“ (Hebr.1:8)
- Čovjek ga naziva Bog, a Isus ne odbija njegovo štovanje: „Gospodin moj i Bog moj!' – izjavi Toma. Isus mu reče: ' Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli.“ (Iv.20:28)
- Demoni su prepoznali Isusa kao Boga: „ Što hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Jesi li došao da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!“ (Mk.1:24)
- Isus Krist se sam deklarira kao Bog: „ Ja i Otac jedno smo.“ (Iv.10: 30)
Biblija nam govori da je onaj koji egzistira dovijeka, tvorac života, sam došao u tijelu. Došao je da nam da vječni život, Božji život. Mi smo zapravo život primili od njega. Ali vječni život nije običan život. To nije samo vječnost sa stajališta egzistencije, to je nešto kvalitativno drukčije, od bilo kojeg života. To je specifičan život. To je život što nam omogućuje zajedništvo s Bogom.
Susret s Isusom
Susret s Isusom najveći je i najznamenitiji događaj koji se može dogoditi u životu pojedinoga čovjeka ovdje na zemlji, dok će to biti neizbježan; najsretniji ili najžalosniji susret, koji će se dogoditi svakome čovjeku u vječnosti, ovisno o tome kako je odgovorio na ponuđeni mu susret s Isusom u ovozemaljskome životu.
Za ispravno razumijevanje mogućega prvog susreta s Isusom ovdje na zemlji, kao i za očekivni drugi sigurni susret u vječnosti svaki čovjek mora, već u ovozemaljskome životu imati otvorene uši, oči i srce da može čuti, vidjeti i osjetiti poruku Radosne vijesti o objavi Isusa i ponuđenom susretu za svakoga čovjeka. Kako iskoristiti momenat, kada se Isus pojedinom čovjeku ili ženi osobno objavljuje, kada kuca na njegovo srce?
Isus se želi susresti i s tobom dragi prijatelju, i upravo o tome govore stranice ove knjige koja ti je sada u rukama. Isus to želi. Evo što On kaže:
“Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom. Tko ima uho neka čuje!” (Otkr. 3:20-22).
Radosna vijest o mogućnosti, načinu, događaju i posljedicama susreta s tako značajnom Osobom objavljena i objašnjena nam je u Bibliji ili Svetome pismu. Radosna je baš zato, što objavljuje da je susret Čovjeka s Isusom – Sinom Božjim, Stvoriteljem i Spasiteljem moguć i pripravljen. Upravo radi toga, u ovoj knjizi, se toliko vraćamo i naglašavamo taj izvor informacija, nadahnuća i duhovne hrane za svakoga čovjeka - na Sveto pismo.
Sam Isus je poručio svojim učenicima, tebi i meni:
“ Blago očima koje vide što vi vidite! Kažem vam da su mnogi proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi vidite, ali ne vidješe; čuti što vi čujete, ali ne čuše.” (Lk.10:24).
Ponukani različitim motivima, s Isusom su se fizički susreli Njegovi suvremenici različitog socijalnog i društvenog statusa, od najobičnijih ljudi s ulice, do carinika, židovskih učitelja, poglavara, rimskih Namjesnika, kralja Heroda, te došljaka iz Grčke i drugih krajeva. Susrela su ga djeca, žene i muževi.
A Isus bi im govorio:
“ Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi! Jer tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj radi mene, spasit će ga. – Što koristi čovjeku ako cijeli svijet dobije, a sam sebe izgubi ili se upropasti?” (Lk.9:23-25).
“ Tako je Isus obilazio sve gradove i sela. Učio je u tamošnjim sinagogama, propovijedao Radosnu vijest o Kraljevstvu i liječio svaku slabost i bolest. A kad vidje mnoštvo naroda, sažali se nad njim, jer bijahu satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira.” (Mt.9:35-36).
Takvo stanje, prati narod kroz sva stoljeća nakon Isusova odlaska na nebo s ove zemlje, a potreba za susretom s Njim je svakim danom sve veća i veća. Svaki čovjek svuda i u sve vrijeme treba Isusa. I ostaje nesretan i bez nade sve do trenutka dok osobno ne susretne Isusa i dok ne dozvoli Isusu da promijeni njegov život.
Za ispravno razumijevanje mogućega prvog susreta s Isusom ovdje na zemlji, kao i za očekivni drugi sigurni susret u vječnosti svaki čovjek mora, već u ovozemaljskome životu imati otvorene uši, oči i srce da može čuti, vidjeti i osjetiti poruku Radosne vijesti o objavi Isusa i ponuđenom susretu za svakoga čovjeka. Kako iskoristiti momenat, kada se Isus pojedinom čovjeku ili ženi osobno objavljuje, kada kuca na njegovo srce?
Isus se želi susresti i s tobom dragi prijatelju, i upravo o tome govore stranice ove knjige koja ti je sada u rukama. Isus to želi. Evo što On kaže:
“Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom. Tko ima uho neka čuje!” (Otkr. 3:20-22).
Radosna vijest o mogućnosti, načinu, događaju i posljedicama susreta s tako značajnom Osobom objavljena i objašnjena nam je u Bibliji ili Svetome pismu. Radosna je baš zato, što objavljuje da je susret Čovjeka s Isusom – Sinom Božjim, Stvoriteljem i Spasiteljem moguć i pripravljen. Upravo radi toga, u ovoj knjizi, se toliko vraćamo i naglašavamo taj izvor informacija, nadahnuća i duhovne hrane za svakoga čovjeka - na Sveto pismo.
Sam Isus je poručio svojim učenicima, tebi i meni:
“ Blago očima koje vide što vi vidite! Kažem vam da su mnogi proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi vidite, ali ne vidješe; čuti što vi čujete, ali ne čuše.” (Lk.10:24).
Ponukani različitim motivima, s Isusom su se fizički susreli Njegovi suvremenici različitog socijalnog i društvenog statusa, od najobičnijih ljudi s ulice, do carinika, židovskih učitelja, poglavara, rimskih Namjesnika, kralja Heroda, te došljaka iz Grčke i drugih krajeva. Susrela su ga djeca, žene i muževi.
A Isus bi im govorio:
“ Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi! Jer tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj radi mene, spasit će ga. – Što koristi čovjeku ako cijeli svijet dobije, a sam sebe izgubi ili se upropasti?” (Lk.9:23-25).
“ Tako je Isus obilazio sve gradove i sela. Učio je u tamošnjim sinagogama, propovijedao Radosnu vijest o Kraljevstvu i liječio svaku slabost i bolest. A kad vidje mnoštvo naroda, sažali se nad njim, jer bijahu satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira.” (Mt.9:35-36).
Takvo stanje, prati narod kroz sva stoljeća nakon Isusova odlaska na nebo s ove zemlje, a potreba za susretom s Njim je svakim danom sve veća i veća. Svaki čovjek svuda i u sve vrijeme treba Isusa. I ostaje nesretan i bez nade sve do trenutka dok osobno ne susretne Isusa i dok ne dozvoli Isusu da promijeni njegov život.
Isus poziva sve
A Isus poziva svakog čovjeka opterećenoga grijehom i ovozemaljskim problemima:
“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Mat.11:28).
O razlogu svoga dolaska na ovu zemlju Isus se poziva na mnogo stoljeća, za Njega, najavljeno proročanstvo i kaže:
“ Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.” (Lk.4:18-19).
Koliko je močno Isus uzdrmao sve ljude izraelskoga podneblja u vrijeme svoga boravka na ovoj zemlji, a o tome je govorio:
“ Došao sam da bacim oganj na zemlju, pa kako bih želio da se već zapalio!” (Lk.12:49), taj je oganj Njegova utjecaja zapalio cijeli svijet u svim stoljećima. Ta Božja vatra zapalila je srca svih onih koji su se susreli s Isusom, kao tom vječnom Istinom, i nisu je mogla ugasiti progonstva, tamnice, niti lomače u srcima Njegovih sljedbenika do danas.
Isus, ta nebeska svjetlost, jedini je predmet skrbi i čovjekova nastojanja. Jedino je On život naše krijeposti, vodić našeg srca, izvor pravih užitaka, osnova naših nada, utjeha našeg strahovanja, ublaženje naših nevolja, lijek svih naših muka. Iz Njega jedino izvire čista svajest, kao i strah od nečiste, potajna kazna prestupaka, unutarnja nagrada za dobra djela. Jedino Isus pravi besmrtnim onoga, koji ga susretne i ljubi, i slavnima lance onih koji za Njega trpe. Isus privlači javne počasti k pepelu svojih mučenika i pravi dostojnom štovanja propast i bijedu onih koji su sve ostavili da Njega slijede. Samo Isus nadahnjuje velike misli i stvara herojske duhove mislilaca, filozofa, istraživača, umjetnika i velikih - malih, običnih ljudi i žena čiji su životi postali vječno besmrtni nakon susreta s Isusom, spremnih za boravak s Njim za cijelu vječnost u prostorima Nebeskoga kraljevstva, gdje im je pripravio mjesto.
Sve naše nastojanje bismo morali uložiti u spoznaju Isusa, svu našu rječitost u objavu Isusa, svu našu snagu i sposobnost u izgradnju i širenje Isusova učenja. Trebali bismo izgorjeti i potrošiti sebe da živimo život kojim nas ispunjava Duhom Svetim svakoga dana.
Radi toga je najveći propust svakoga čovjeka i žene, ako sve svoje nastojanje, u ovom kratkotrajnom - prolaznom životu, ne usmjeri prema tom susretu, i svom svojom snagom potraži Isusa i susretne se s Njim.
Susret s Isusom nas ispunjava nebeskim životom, ucijepljuje u naš život novu narav, kojom želimo slijediti Isusa donoseći rodove ljubavi i dobrih djela, radi čega će i ljudi s kojima živimo htjeti susresti i upoznati Isusa, i tako se ta “živa rijeka” promijenjenih života slijeva u vječnu zgradu Kraljevstva Božjega, koja će se, s ove naše zemlje, u vrijeme kada Isus ponovo dođe, podići i vječno biti s Isusom.
“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Mat.11:28).
O razlogu svoga dolaska na ovu zemlju Isus se poziva na mnogo stoljeća, za Njega, najavljeno proročanstvo i kaže:
“ Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.” (Lk.4:18-19).
Koliko je močno Isus uzdrmao sve ljude izraelskoga podneblja u vrijeme svoga boravka na ovoj zemlji, a o tome je govorio:
“ Došao sam da bacim oganj na zemlju, pa kako bih želio da se već zapalio!” (Lk.12:49), taj je oganj Njegova utjecaja zapalio cijeli svijet u svim stoljećima. Ta Božja vatra zapalila je srca svih onih koji su se susreli s Isusom, kao tom vječnom Istinom, i nisu je mogla ugasiti progonstva, tamnice, niti lomače u srcima Njegovih sljedbenika do danas.
Isus, ta nebeska svjetlost, jedini je predmet skrbi i čovjekova nastojanja. Jedino je On život naše krijeposti, vodić našeg srca, izvor pravih užitaka, osnova naših nada, utjeha našeg strahovanja, ublaženje naših nevolja, lijek svih naših muka. Iz Njega jedino izvire čista svajest, kao i strah od nečiste, potajna kazna prestupaka, unutarnja nagrada za dobra djela. Jedino Isus pravi besmrtnim onoga, koji ga susretne i ljubi, i slavnima lance onih koji za Njega trpe. Isus privlači javne počasti k pepelu svojih mučenika i pravi dostojnom štovanja propast i bijedu onih koji su sve ostavili da Njega slijede. Samo Isus nadahnjuje velike misli i stvara herojske duhove mislilaca, filozofa, istraživača, umjetnika i velikih - malih, običnih ljudi i žena čiji su životi postali vječno besmrtni nakon susreta s Isusom, spremnih za boravak s Njim za cijelu vječnost u prostorima Nebeskoga kraljevstva, gdje im je pripravio mjesto.
Sve naše nastojanje bismo morali uložiti u spoznaju Isusa, svu našu rječitost u objavu Isusa, svu našu snagu i sposobnost u izgradnju i širenje Isusova učenja. Trebali bismo izgorjeti i potrošiti sebe da živimo život kojim nas ispunjava Duhom Svetim svakoga dana.
Radi toga je najveći propust svakoga čovjeka i žene, ako sve svoje nastojanje, u ovom kratkotrajnom - prolaznom životu, ne usmjeri prema tom susretu, i svom svojom snagom potraži Isusa i susretne se s Njim.
Susret s Isusom nas ispunjava nebeskim životom, ucijepljuje u naš život novu narav, kojom želimo slijediti Isusa donoseći rodove ljubavi i dobrih djela, radi čega će i ljudi s kojima živimo htjeti susresti i upoznati Isusa, i tako se ta “živa rijeka” promijenjenih života slijeva u vječnu zgradu Kraljevstva Božjega, koja će se, s ove naše zemlje, u vrijeme kada Isus ponovo dođe, podići i vječno biti s Isusom.
Sretan Uskrs
Tekst: I.Kor.15:1-8,51-55
''Predao sam vam najprije ono što sam i primio: Da je Krist, suglasno pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan, suglasno pismima, uskrsnuo.''(I.Kor.15:3-4)
''Predao sam vam najprije ono što sam i primio: Da je Krist, suglasno pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan, suglasno pismima, uskrsnuo.''(I.Kor.15:3-4)
Zašto sretan Uskrs?– jer je uskrsnuće Kristovo- uzrok- povod i temelj naše vjere:
Ispunilo se sve što je bilo prorokovano o Njemu. Za Boga nema ničeg nemogućeg. Uskrsnuće Kristovo je dokaz Božje svemoći. Tu je svjedočanstvo učenika- očevidaca.(15:5-8 )
Ispunilo se sve što je bilo prorokovano o Njemu. Za Boga nema ničeg nemogućeg. Uskrsnuće Kristovo je dokaz Božje svemoći. Tu je svjedočanstvo učenika- očevidaca.(15:5-8 )
Zašto Sretan Uskrs?
Jer je uskrsnuće Kristovo - Pečat Božjeg odobrenja:
- stradanje i iskupljujuća smrt Isusa Krista
- to je Božje ''amen'' u uzviku Krista ''svršeno je''
- stradanje i iskupljujuća smrt Isusa Krista
- to je Božje ''amen'' u uzviku Krista ''svršeno je''
Zašto Sretan Uskrs? Jer je uskrsnuće Kristovo – dokaz Njegove pobjede.
- nad smrću i paklom
- On nije samo umro- on je i uskrsnuo
- Smrt Ga nije mogla zadržati ''pobjeda proguta smrt, gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?'' (I.Kor.15:54,55)
- nad smrću i paklom
- On nije samo umro- on je i uskrsnuo
- Smrt Ga nije mogla zadržati ''pobjeda proguta smrt, gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?'' (I.Kor.15:54,55)
Zašto Sretan Uskrs? – jer uskrsnuće Kristovo govori o sili Božjoj:
- rađa grešnika na novi život
''S Kristom oživi'' vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha u kojima ste nekoć živjeli prema eonu ovoga svijeta, prema Gospodaru zračnog kraljevstva – duhu koji je sada na djelu među nevjernicima. Među ovima smo nekoć i mi svi živjeli u svojim tjelesnim požudama vršeći prohtjeve tijela i svog samovoljnog mišljenja i bili od naravi djeca srđbe kao i svi ostali. Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni''(Ef. 2:1-5)
- rađa grešnika na novi život
''S Kristom oživi'' vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha u kojima ste nekoć živjeli prema eonu ovoga svijeta, prema Gospodaru zračnog kraljevstva – duhu koji je sada na djelu među nevjernicima. Među ovima smo nekoć i mi svi živjeli u svojim tjelesnim požudama vršeći prohtjeve tijela i svog samovoljnog mišljenja i bili od naravi djeca srđbe kao i svi ostali. Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni''(Ef. 2:1-5)
Zašto Sretan Uskrs?
– Jer duhovno rođenje proizlazi tom istom silom.
''Neka bude hvaljen Bog, otac našega Gospodina Isusa Krista, koji nas po svome velikom milosrđu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih ponovo rodi za živu nadu, za neprolaznu, neokaljanu, neuvelu baštinu koja vam stoji sačuvana u nebesima.'' (I.Pet.1:3-4)
- to je sila za prebivanje u obnovljenom životu
''Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo , kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih očevom slavom, i mi živjeli novim životom.'' (Rimlj.6:4)
– Jer duhovno rođenje proizlazi tom istom silom.
''Neka bude hvaljen Bog, otac našega Gospodina Isusa Krista, koji nas po svome velikom milosrđu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih ponovo rodi za živu nadu, za neprolaznu, neokaljanu, neuvelu baštinu koja vam stoji sačuvana u nebesima.'' (I.Pet.1:3-4)
- to je sila za prebivanje u obnovljenom životu
''Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo , kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih očevom slavom, i mi živjeli novim životom.'' (Rimlj.6:4)
Zašto Sretan Uskrs? - Jer uskrsnuće Kristovo- govori o sveopćem uskrsnuću:
- Bog će uskrsnuti i nas
''Bog koji je uskrsnuo Gospodina, i nas će uskrsnuti svojom moći''(I.Kor.6:14)
- Bog će uskrsnuti i nas
''Bog koji je uskrsnuo Gospodina, i nas će uskrsnuti svojom moći''(I.Kor.6:14)
Prvi je Krist- zatim Kristovi
''Ali sad! Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvenac umrlih. Budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti. Svaki u svom redu : Prvenac Krist, potom, ''u vrijeme Njegova dolaska'', Kristovi pripadnici .'' (I. Kor. 15:20-23)
''Ali sad! Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvenac umrlih. Budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti. Svaki u svom redu : Prvenac Krist, potom, ''u vrijeme Njegova dolaska'', Kristovi pripadnici .'' (I. Kor. 15:20-23)
Zašto Sretan Uskrs? Jer nas nada i radost uskrsnuća Isusa Krista učvršćuje u našoj vjeri i ohrabruje u našem svjedočanstvu za Njega
''Znajući da će onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas s Isusom uskrisiti te nas skupa s vama postaviti pred svoj sud. Uistinu, sve ovo biva radi vas, da povećana milost učini obilnom zahvalu većeg broja (vjernika) na slavu Božju. Zato ne malaksavamo. Naprotiv, ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan. Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno. ''(II.Kor.4:14-18)
''Znajući da će onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas s Isusom uskrisiti te nas skupa s vama postaviti pred svoj sud. Uistinu, sve ovo biva radi vas, da povećana milost učini obilnom zahvalu većeg broja (vjernika) na slavu Božju. Zato ne malaksavamo. Naprotiv, ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan. Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno. ''(II.Kor.4:14-18)
Zašto Sretan Uskrs? Jer je uskrsnuće sudbina onih koji vjeruju u Isusa kao Božjeg Sina
''Koji su činili dobro, na uskrsnuće - na život; koji su činili zlo, na uskrsnuće - na propast.''(Iv. 5:29)
Zašto sretan Uskrs? Jer više nema razloga za plakanje – Isus je živ – Isus je uskrsnuo – nema ga među mrtvima!
Zašto ti tražiš živoga među mrtvima? Zašto plačeš? Prestani plakati! Nema razloga da se plače. On nije ovdje, On je uskrsnuo! Ne treba plakati, treba se radovati. Tako je Isus ohrabrivao Mariju kod groba. (Ivan 20:1-18) Tako ohrabruje i nas kod mrtvila ovoga svijeta u kojemu živimo danas.
I danas Gospod govori: ''Nemoj se bojati! Ja sam prvi i posljednji, onaj koji živi! Bio sam mrtav, ali, evo, živim u vijeke vjekova i imam ključeve smrti i podzemlja.'' (Otk. 1:17)
''Koji su činili dobro, na uskrsnuće - na život; koji su činili zlo, na uskrsnuće - na propast.''(Iv. 5:29)
Zašto sretan Uskrs? Jer više nema razloga za plakanje – Isus je živ – Isus je uskrsnuo – nema ga među mrtvima!
Zašto ti tražiš živoga među mrtvima? Zašto plačeš? Prestani plakati! Nema razloga da se plače. On nije ovdje, On je uskrsnuo! Ne treba plakati, treba se radovati. Tako je Isus ohrabrivao Mariju kod groba. (Ivan 20:1-18) Tako ohrabruje i nas kod mrtvila ovoga svijeta u kojemu živimo danas.
I danas Gospod govori: ''Nemoj se bojati! Ja sam prvi i posljednji, onaj koji živi! Bio sam mrtav, ali, evo, živim u vijeke vjekova i imam ključeve smrti i podzemlja.'' (Otk. 1:17)
Zašto Sretan Uskrs? Jer je danas blagdan radosti – Radujte se !
Isus Krist je uskrsnuo! Koliko se radosti sastoji u tim riječima! Cijela se povijest čovječanstva promijenila. S kakvim oduševljenjem u duhu mi ponavljamo bezbroj puta te riječi na dan uskrsnuća?
Kako se često u crkvi govori o radosti. S kakvim osobitim oduševljenjem mi ponavljamo riječi psalma:
''Ovo je dan što ga učini Gospod: kličimo i radujmo se Njemu.'' (Ps.118:24)
I kako je razumljivo to naše veselje!
Kako je veliko ohrabrenje bilo mnogim vjernim svjedocima za vrijeme progonstva i dugih godina trpljenja u tamnicama u komunističkom sustavu bivšeg sovjetskog Saveza, kada ih je svaka nedjelja podsjećala na uskrsnuće Isusa Krista – jer se jedino u njihovu jeziku nedjelja naziva „voskrsenije“ – Uskrs!
U suštini uskrsnuća Kristova usredotočene su sve radosti naše vjere: SPASITELJ NIJE OSTAO U GROBU: ON JE USKRSNUO- ZNAČI, MI SMO SPAŠENI, prinesena je prinosna žrtva za naše grijehe – iskupiteljna žrtva, savršeno je spasenje od vlasti grijeha, đavola i smrti, za one koji vjeruju. Mi ne umiremo, radi toga što je Taj, koji je uskrsnuo iz mrtvih, smrću smrt satro, mi više nismo djeca grijeha, nego djeca Nebeskog Oca; pred nama su otvorena vrata raja, nama su dane blagodatne sile na putu k tim rajskim vratima; mi poznamo Boga, mi vjerujemo u Boga, mi idemo za Njim- i u svemu tome je izvor velike radosti za nas. Radi toga je i naš neumoljivi poziv na radost svima jer je Isus Krist uskrsnuo!
Svi znamo da je radost – ukras života čovjeka. Nerijetko je ona slična sunčanom svijetlu, koje neočekivano probija oblačno nebo, i padajući na zemlju, donosi sa sobom oživljenje.
Bez radosti bi život bio pust, skučen i težak. Ali kako je krhka i kratkotrajna ta radost. Kako često ta radost izgleda slična tankom staklu skupocjene posude, koje se tako lako razbije!
Iako je životni put svakoga od nas u sjeni briga, bolesti, starenja, uznemirenosti, ipak naše srce doživljava i radost na životnom putu. Usred svih neizbježnih briga u našem životu naše srce traži takvu radost, koja bi bila vječna, kao što je besmrtan naš duh. Takvu radost našem srcu daje vjera.
Radost - poznati Boga, vjerovati u Njega, ići za Njim i nositi Njega u svom srcu daje silu čovječjem duhu da pobjedi sve kušnje, bolesti i stradanja. Ona nadahnjuje čovjeka za podvige u ime ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Dozvolimo svaki od nas da uskrsli Krist, Svojim Svetim Duhom, živi Spasitelj očisti naša srca i da u njima zavlada prava Božanska radost Uskrsa. Dozvolimo da za svakoga od nas ta radost Uskrsa bude putokazna zvijezda na njegovom životnom putu i izvorom duhovne i tjelesne sile. Radi svega toga, dragi prijatelju, s dubokim pouzdanjem i radošću vam mogu poželjeti Sretan Uskrs!
Isus Krist je uskrsnuo! Koliko se radosti sastoji u tim riječima! Cijela se povijest čovječanstva promijenila. S kakvim oduševljenjem u duhu mi ponavljamo bezbroj puta te riječi na dan uskrsnuća?
Kako se često u crkvi govori o radosti. S kakvim osobitim oduševljenjem mi ponavljamo riječi psalma:
''Ovo je dan što ga učini Gospod: kličimo i radujmo se Njemu.'' (Ps.118:24)
I kako je razumljivo to naše veselje!
Kako je veliko ohrabrenje bilo mnogim vjernim svjedocima za vrijeme progonstva i dugih godina trpljenja u tamnicama u komunističkom sustavu bivšeg sovjetskog Saveza, kada ih je svaka nedjelja podsjećala na uskrsnuće Isusa Krista – jer se jedino u njihovu jeziku nedjelja naziva „voskrsenije“ – Uskrs!
U suštini uskrsnuća Kristova usredotočene su sve radosti naše vjere: SPASITELJ NIJE OSTAO U GROBU: ON JE USKRSNUO- ZNAČI, MI SMO SPAŠENI, prinesena je prinosna žrtva za naše grijehe – iskupiteljna žrtva, savršeno je spasenje od vlasti grijeha, đavola i smrti, za one koji vjeruju. Mi ne umiremo, radi toga što je Taj, koji je uskrsnuo iz mrtvih, smrću smrt satro, mi više nismo djeca grijeha, nego djeca Nebeskog Oca; pred nama su otvorena vrata raja, nama su dane blagodatne sile na putu k tim rajskim vratima; mi poznamo Boga, mi vjerujemo u Boga, mi idemo za Njim- i u svemu tome je izvor velike radosti za nas. Radi toga je i naš neumoljivi poziv na radost svima jer je Isus Krist uskrsnuo!
Svi znamo da je radost – ukras života čovjeka. Nerijetko je ona slična sunčanom svijetlu, koje neočekivano probija oblačno nebo, i padajući na zemlju, donosi sa sobom oživljenje.
Bez radosti bi život bio pust, skučen i težak. Ali kako je krhka i kratkotrajna ta radost. Kako često ta radost izgleda slična tankom staklu skupocjene posude, koje se tako lako razbije!
Iako je životni put svakoga od nas u sjeni briga, bolesti, starenja, uznemirenosti, ipak naše srce doživljava i radost na životnom putu. Usred svih neizbježnih briga u našem životu naše srce traži takvu radost, koja bi bila vječna, kao što je besmrtan naš duh. Takvu radost našem srcu daje vjera.
Radost - poznati Boga, vjerovati u Njega, ići za Njim i nositi Njega u svom srcu daje silu čovječjem duhu da pobjedi sve kušnje, bolesti i stradanja. Ona nadahnjuje čovjeka za podvige u ime ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Dozvolimo svaki od nas da uskrsli Krist, Svojim Svetim Duhom, živi Spasitelj očisti naša srca i da u njima zavlada prava Božanska radost Uskrsa. Dozvolimo da za svakoga od nas ta radost Uskrsa bude putokazna zvijezda na njegovom životnom putu i izvorom duhovne i tjelesne sile. Radi svega toga, dragi prijatelju, s dubokim pouzdanjem i radošću vam mogu poželjeti Sretan Uskrs!
Smrt i usksnuće Isusa Krista
Zanima nas danas, što je to učinio Isus Krist – Božji Sin, a da je tako značajno za naše spasenje? Koliko nam dozvoljava vrijeme, za ovu poruku, osvrnuti ćemo se ukratko na Smrt, Uskrsnuće, Uzašašće i Službu Isusa Krista, i odgovoriti na pitanje: zašto je to toliko važno za svakoga čovjeka danas, i ako se to dogodilo prije 2000 godina.
Smrt Isusa Krista
- Smrt Isusa Krista je bila potrebna. „ Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin Čovječji, da svatko tko vjeruje u njega ima život vječni.“ (Iv.3:14-15) To je bio dio Božje vječne svrhe. „ Zatim izjavljuje: ' Evo dolazim da činim volju tvoju.' 'Snagom te volje posvećeni smo prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek.“ (Hebr.10:9-10) To je bilo nužno da se ispuni proročanstvo Staroga Zavjeta: „ Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našega mira, njegove nas rane iscijeliše. Smrt Isusa Krista je bila neophodna, da se pripravi otkupljenje čovjeka: „ U kome imamo otkupljenje njegovom krvlju.“ (Ef.1:7)
- Smrt Isusa Krista je bila za druge. Isus je umro kao zamjena: „ Predao sam vam najprije ono što sam primio: da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe.“ (I.Kor.15:3)
- Smrt Isusa Krista je bila dostatna. Ta smrt je potpuno zadovoljila Božji zahtjev jer je Krist ispunio i otklonio Božji sud nad grijehom. Ta smrt je potpuno zadovoljila i čovjekovu potrebu, jer je to bila smrt neograničene i bezgrješne Osobe, pa je stoga i njena vrijednost neograničena.
Uskrsnuće Isusa Krista
- Uskrsnuće Isusa Krista je bilo potrebno radi ispunjenja proročanstva, da djelo smrti Isusa Krista na križu bude potpuno: „ Koji bi predan zbog naših grijeha i koji uskrsnu radi našeg opravdanja.“ (Rimlj.4:25). Uskrsnuće je bilo potrebno da omogući Kristu da preuzme njegovo sadašnje djelo u nebu: „Krist, naime, nije ušao u Svetinju nad svetinjama napravljenu rukom, koja je samo slika prave, nego u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Božjim.“ (Hebr.9:24)
- Uskrslo tijelo Isusa Krista je bilo stvarno – realno. To nije bio duh, kao što vidimo u Bibliji,kada se Isus javlja svojim učenicima pa ih poziva da provjere realnost njegove prisutnosti: „ Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema mesa ni kostiju kao što vidite da ih ja imam. Kada to reče pokaza im ruke i noge. Kako oni od radosti nisu mogli vjerovati i kako su se samo čudili, upita ih: ' Imate li što za jelo'? Pružiše mu komad pečene ribe. On je uze i pojede pred njima. Zatim im reče:' Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama. Trebalo je da se ispuni sve što je o meni pisano u Mojsijevu zakonu, u Prorocima.' Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma, te im reče:' Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema. Vi ste svjedoci toga.“ (Lk. 24:39-49) To je bilo isto tijelo što je bilo razapeto, jer je imalo otiske čavala i rane od koplja, što je pokazao slijedeće nedjelje kada su bili sakupljeni učenici, a posebno i Toma, koji prvi puta nije bio nazočan: „Zatim reče Tomi: ' Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!' 'Gospodin moj i Bog moj!' izjavi Toma.“ (Iv.20:27-28)
- Nakon uskrsnuća Isus se javljao svojim učenicima ukupno deset puta. Više od pet stotina učenika ga je vidjelo: „Da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan, suglasno Pismima, uskrsnuo, da se ukazao Kefi, potom Dvanaestorici. Zatim se ukazao braći kojih je bilo zajedno više od pet stotina, od kojih većina još i sada živi, a neki su već pomrli. Potom se ukazao Jakovu, pa onda svim apostolima. A naposljetku, ukazao se i meni kao nedonoščetu.“ (I.Kor.15:3-8)
- Uskrsnuće Isusa Krista je vrlo važna istina. Kada ne bi bilo uskrsnuća, tada ne bi bilo ni kršćanske vjere.
Isus Krist uznesen na nebo
- Po završetku službe na zemlji Isus Krist je uznesen na nebo: „ Pošto im je ovako govorio, Gospodin Isus bi uznesen na nebo i sjede Bogu s desne strane.“ (Mk.16:19), „Kad to reče, bi na njihove oči uzdignut u zrak, i oblak ga ote očima njihovim. Dok su očiju uprtih u nebo, gledali kako odlazi, najedanput stadoše kraj njih dva čovjeka u bijelu i rekoše im: ' Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.“ (Dj.1:9-11)
- Isus Krist je uznesen kako bi mogao uči u njegov posjed : „ A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet.“ (Iv.17:5). Isus Krist je uznesen kako bi mogao nastaviti u nebu svoju službu za svoj narod.
Isusova služba
Isus je predstavljen u Pismima kao Prorok, kao Svećenik i kao Kralj.
- Kao prorok, Isus je kazao čovjeku, što Bog želi poručiti čovjeku. Isus je otkrio i objavio Boga čovjeku: „Boga nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu Očevu, on ga je objavio.“ (Iv.1:18).
- Kao Svećenik Isus predstavlja vjernike pred Bogom: „ Budući dakle da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega, koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo. Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi) samo što nije sagriješio. Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć!“ (Hebr.4: 14-16)
- Kao Kralj, Isus vlada danas u srcima onih koji su njemu lojalni. U nadolazećim danima, Isus će vladati na zemlji za tisuću godina. Psalam 72 opisuje Isusovu vladavinu na zemlji. Pogledajmo zajedno kako se to opisuje:
„ Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvom sudi pravedno, siromasima po pravici!
Nek bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom.
Sudit će pravo ubogim pučanima, djeci siromaha donijet će spasenje,
a tlačitelja on će smrviti.
I živjet će dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja.
Sići će kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju!
U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora, i od Rijeke do granica svijeta.
Dušmani će njegovi preda nj kleknuti, i protivnici lizati prašinu.
Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi.
Klanjat će mu se svi vladari, svi će mu narodi služiti.
On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema;
Smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljnika:
Oslobodit će ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova. Stog neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju! (Ps. 72: 1-15)
Nek puku tvom sudi pravedno, siromasima po pravici!
Nek bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom.
Sudit će pravo ubogim pučanima, djeci siromaha donijet će spasenje,
a tlačitelja on će smrviti.
I živjet će dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja.
Sići će kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju!
U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora, i od Rijeke do granica svijeta.
Dušmani će njegovi preda nj kleknuti, i protivnici lizati prašinu.
Kraljevi Taršiša i otoka nosit će dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi.
Klanjat će mu se svi vladari, svi će mu narodi služiti.
On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema;
Smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljnika:
Oslobodit će ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova. Stog neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju! (Ps. 72: 1-15)
Slijediti Isusa
Pođite za mnom
Isus je često pozivao ljude da ga slijede. Prve učenike, Petra i Andriju je pozvao: „ Kad je Isus prolazio pokraj Galilejskog mora, opazi dvojicu braće, Šimuna, zvanog Petra, i brata mu Andriju, kako bacaju mrežu u more – bili su, naime, ribari – pa im reče: ' Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!' Oni istoga časa ostave mreže i pođu za njim. Idući odatle dalje, opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana, u lađici, s ocem, gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu i svog oca te pođu za njim.“ (Mt. 4:18-22)
Ništa nam se ne govori o tome što je njihov otac mislio o tome, ostavljen da brine o obiteljskom poslu bez pomoći njegova dva sina. Tu nema nikakve diskusije o uvjetima službe u koju ih Isus poziva; nego, baš kako su pozvani oni su pošli.
U kasnijem slučaju, mladić je bio pozvan da slijedi Isusa svugdje, nije bio spreman bezuvjetno slijediti Isusa i promijeniti svoj stav u odnosu na obveze prema svojoj obitelji:
„ Uto pristupi k njemu neki književnik i reče mu:' Učitelju, ja ću te slijediti kamo god pođeš.' Isus mu reče: ' Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje da nasloni glavu.' A drugi mu od njegovih učenika reče: 'Gospodine, dopusti mi da najprije odem i ukopam svoga oca.' „ Hajde za mnom – reče mu Isus – a pusti mrtve nek ukopavaju svoje mrtvace!“ (Mt. 8:18-22)
Ništa nas ne smije spriječiti da budemo poslušni Kristovom pozivu!
I sam Matej, pisac Evanđelja, ustao je i ostavio svoj ured kada je bio pozvan od Isusa. Tu nije bilo govora o tome hoće li on dobiti svoju mirovinu, na osnovu dosadašnjih plaća, ili kako će on financijski stajati nakon što pođe za Isusom.
„Hajde za mnom!“ čuo je Isusov poziv.
„Kad Isus pođe odatle dalje, opazi čovjeka imenom Mateja gdje sjedi u carinarnici te mu reče: ' Hajde za mnom!' On ustade i pođe za njim.“ (Mat.9:9)
Taj slijed je totalno predanje Isusu.
Isusa treba voljeti više nego oca ili majku, više nego sina ili kćeri( iako je za mnoge od nas taj odnos najvrjedniji), dok Isus govori:
„ Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije me dostojan.“ (Mt.10:38)
Tu nema nikakvog kompromisa niti uviđavnosti. Apostol Petar je izjavio Isusu: „ Mi smo ostavili sve i pošli za tobom.“
Slijediti Isusa to je odluka iz cijeloga srca, a sve ostale stvari zauzimaju drugo mjesto. Nema niti jednog mjesta u Novome Zavjetu, gdje bi se vidjelo kako možemo zauzimati drukčiji stav u odnosu na odluku o slijeđenju Isusa.
Ništa nam se ne govori o tome što je njihov otac mislio o tome, ostavljen da brine o obiteljskom poslu bez pomoći njegova dva sina. Tu nema nikakve diskusije o uvjetima službe u koju ih Isus poziva; nego, baš kako su pozvani oni su pošli.
U kasnijem slučaju, mladić je bio pozvan da slijedi Isusa svugdje, nije bio spreman bezuvjetno slijediti Isusa i promijeniti svoj stav u odnosu na obveze prema svojoj obitelji:
„ Uto pristupi k njemu neki književnik i reče mu:' Učitelju, ja ću te slijediti kamo god pođeš.' Isus mu reče: ' Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje da nasloni glavu.' A drugi mu od njegovih učenika reče: 'Gospodine, dopusti mi da najprije odem i ukopam svoga oca.' „ Hajde za mnom – reče mu Isus – a pusti mrtve nek ukopavaju svoje mrtvace!“ (Mt. 8:18-22)
Ništa nas ne smije spriječiti da budemo poslušni Kristovom pozivu!
I sam Matej, pisac Evanđelja, ustao je i ostavio svoj ured kada je bio pozvan od Isusa. Tu nije bilo govora o tome hoće li on dobiti svoju mirovinu, na osnovu dosadašnjih plaća, ili kako će on financijski stajati nakon što pođe za Isusom.
„Hajde za mnom!“ čuo je Isusov poziv.
„Kad Isus pođe odatle dalje, opazi čovjeka imenom Mateja gdje sjedi u carinarnici te mu reče: ' Hajde za mnom!' On ustade i pođe za njim.“ (Mat.9:9)
Taj slijed je totalno predanje Isusu.
Isusa treba voljeti više nego oca ili majku, više nego sina ili kćeri( iako je za mnoge od nas taj odnos najvrjedniji), dok Isus govori:
„ Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije me dostojan.“ (Mt.10:38)
Tu nema nikakvog kompromisa niti uviđavnosti. Apostol Petar je izjavio Isusu: „ Mi smo ostavili sve i pošli za tobom.“
Slijediti Isusa to je odluka iz cijeloga srca, a sve ostale stvari zauzimaju drugo mjesto. Nema niti jednog mjesta u Novome Zavjetu, gdje bi se vidjelo kako možemo zauzimati drukčiji stav u odnosu na odluku o slijeđenju Isusa.
Poslušnost Božjoj Riječi
U Propovijedi na gori Isus posebno govori o onima koji umanjuju Božje zapovijedi ili druge uče tako. Zakon je tu da se izvršava i da mu se pokorava.
Što Isus o tome kaže:
„ Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim. Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari. Stoga, tko god prekrši i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauči druge da tako rade, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom; dok će onaj koji ih bude vršio i naučavao biti velik u kraljevstvu nebeskom. Jer, velim vam, ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti književnika i farizeja, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ (Mat.5:17-21)
Kako ozbiljno i impresivno djeluju na nas riječi:
„Neće svaki koji mi govori:' Gospodine, Gospodine“ uči u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca.“
Tu nema opravdanja niti prorokovanje, niti izgonjenje zlih duhova, niti ostvarenje nekih čudesa pomoću imena Gospodnjega, nego jedino izvršavanje volje nebeskoga Oca.
Isus zaključuje, da je mudar čovjek samo onaj, koji sluša i izvršava Božje Riječi. (Mat.7: 21-27)
Ovdje nema sugestije o toleranciji ili kompromisu. Zahtjeva se potpuno podređivanje Božjoj Riječi i Božjim zapovijedima.
Propovijed na gori nije neki skup etičkih savjeta ili poticaj na moralno vladanje, nego definitivne zapovijedi kojima se treba potpuno podrediti. Kasnije Gospodin Isus upozorava kako moramo dati Bogu odgovor za svaku našu riječ:
„ Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi.“ (Mat.12:36,37) Tu se ne kaže da se to odnosi na 50%, nego na svakunekorisnu riječ.
U Ev. po Luki Isus govori o istom kontekstu kada govori o mudrom i ludom graditelju (Lk.6:46)
„Zašto me zovete:'Gospodine, Gospodine!' a ne vršite što kažem? I onda daje primjer graditelja(Lk.6:47-49)
Tu vidimo očit izazov da se susretnemo sa značenjem stavljanja Gospoda na prvo mjesto kada se očekuje poslušnost i podčinjenost Njegovoj Riječi.
Isus je naznačio gdje je pravo blaženstvo:
„ Dok je on to govorio, povika neka žena iz naroda:' Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!' On odvrati: ' Većma blago onima koji slušaju riječ Božju i drže je!“ (Lk.11: 27-28)
Za Isusa nema ništa veću vrijednost nego poslušnost i izvršavanje Božje Riječi.
Vrlo je teško razumjeti razlog radi kojega ljudi zastupaju ublažavanje Božjih zapovijedi i umanjivanje onoga što je zapisano u Bibliji. Uzdržavanje od poslušnosti je put u neposlušnost.
Što Isus o tome kaže:
„ Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim. Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari. Stoga, tko god prekrši i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauči druge da tako rade, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom; dok će onaj koji ih bude vršio i naučavao biti velik u kraljevstvu nebeskom. Jer, velim vam, ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti književnika i farizeja, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ (Mat.5:17-21)
Kako ozbiljno i impresivno djeluju na nas riječi:
„Neće svaki koji mi govori:' Gospodine, Gospodine“ uči u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca.“
Tu nema opravdanja niti prorokovanje, niti izgonjenje zlih duhova, niti ostvarenje nekih čudesa pomoću imena Gospodnjega, nego jedino izvršavanje volje nebeskoga Oca.
Isus zaključuje, da je mudar čovjek samo onaj, koji sluša i izvršava Božje Riječi. (Mat.7: 21-27)
Ovdje nema sugestije o toleranciji ili kompromisu. Zahtjeva se potpuno podređivanje Božjoj Riječi i Božjim zapovijedima.
Propovijed na gori nije neki skup etičkih savjeta ili poticaj na moralno vladanje, nego definitivne zapovijedi kojima se treba potpuno podrediti. Kasnije Gospodin Isus upozorava kako moramo dati Bogu odgovor za svaku našu riječ:
„ Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi.“ (Mat.12:36,37) Tu se ne kaže da se to odnosi na 50%, nego na svakunekorisnu riječ.
U Ev. po Luki Isus govori o istom kontekstu kada govori o mudrom i ludom graditelju (Lk.6:46)
„Zašto me zovete:'Gospodine, Gospodine!' a ne vršite što kažem? I onda daje primjer graditelja(Lk.6:47-49)
Tu vidimo očit izazov da se susretnemo sa značenjem stavljanja Gospoda na prvo mjesto kada se očekuje poslušnost i podčinjenost Njegovoj Riječi.
Isus je naznačio gdje je pravo blaženstvo:
„ Dok je on to govorio, povika neka žena iz naroda:' Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!' On odvrati: ' Većma blago onima koji slušaju riječ Božju i drže je!“ (Lk.11: 27-28)
Za Isusa nema ništa veću vrijednost nego poslušnost i izvršavanje Božje Riječi.
Vrlo je teško razumjeti razlog radi kojega ljudi zastupaju ublažavanje Božjih zapovijedi i umanjivanje onoga što je zapisano u Bibliji. Uzdržavanje od poslušnosti je put u neposlušnost.
Davanje Bogu
Što bi moglo izgledati više fanatično nego akcija siromašne žene koja je dala svoj poslijednji novčić u hramsku blagajnu:
„Kad pogleda, vidje kako bogataši ubacuju svoje darove u blagajnu. Vidje i neku siromašnu udovicu kako ubaci dvije lepte, te reče: 'Uistinu, kažem vam, ova je siromašna udovica ubacila više od sviju, jer su svi ovi od svoga viška dali za dar određen Bogu, a ona od svoje neimaštine; ubacila je sve što je imala za uzdržavanje.“ (Lk.21:1-4)
Ili, bila je i druga žena, identificirana kao Marija sestra Marte (Iv.12:3), koja je prolila dragocjeno mirisno ulje na glavu Isusu.
„ Dok je Isus boravio u Betaniji, u kući Šimuna gubavca, primače mu se neka žena s alabastrenom posudom dragocjene pomasti te mu je izli na glavu dok je sjedio za stolom. Kada to vidješe učenici, naljutiše se i rekoše:' Čemu ovo rasipanje? Moglo se to skupo prodati pa dati siromasima!' Isus to opazi i reče im: 'Zašto dosađujete ovoj ženi? Ona je izvršila djelo ljubavi prema meni. Siromaha ćete uvijek imati sa sobom, a mene nećete imati uvijek. Jer što je izlila ovu pomast na tijelo moje, učinila je to da me pripremi za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude – na svem svijetu – propovijedala Radosna vijest, kazat će se, njoj na uspomenu, i ono što ona učini.“ (Mt.26: 6-13)
Vidite, to je izgledalo kao nešto ekstremno za ostale i učenike, a Isus je rekao: „ Ona je izvršila djelo ljubavi prema meni.“ Učinila je divnu stvar! Taj miris ljubavi je ispunio čitavu kuću, a o tome će se govoriti po čitavom svijetu što je ona učinila.
To je način kako se cijelo srce predaje Isusu, kako se štuje Gospod prema učenju Biblije.
„Kad pogleda, vidje kako bogataši ubacuju svoje darove u blagajnu. Vidje i neku siromašnu udovicu kako ubaci dvije lepte, te reče: 'Uistinu, kažem vam, ova je siromašna udovica ubacila više od sviju, jer su svi ovi od svoga viška dali za dar određen Bogu, a ona od svoje neimaštine; ubacila je sve što je imala za uzdržavanje.“ (Lk.21:1-4)
Ili, bila je i druga žena, identificirana kao Marija sestra Marte (Iv.12:3), koja je prolila dragocjeno mirisno ulje na glavu Isusu.
„ Dok je Isus boravio u Betaniji, u kući Šimuna gubavca, primače mu se neka žena s alabastrenom posudom dragocjene pomasti te mu je izli na glavu dok je sjedio za stolom. Kada to vidješe učenici, naljutiše se i rekoše:' Čemu ovo rasipanje? Moglo se to skupo prodati pa dati siromasima!' Isus to opazi i reče im: 'Zašto dosađujete ovoj ženi? Ona je izvršila djelo ljubavi prema meni. Siromaha ćete uvijek imati sa sobom, a mene nećete imati uvijek. Jer što je izlila ovu pomast na tijelo moje, učinila je to da me pripremi za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude – na svem svijetu – propovijedala Radosna vijest, kazat će se, njoj na uspomenu, i ono što ona učini.“ (Mt.26: 6-13)
Vidite, to je izgledalo kao nešto ekstremno za ostale i učenike, a Isus je rekao: „ Ona je izvršila djelo ljubavi prema meni.“ Učinila je divnu stvar! Taj miris ljubavi je ispunio čitavu kuću, a o tome će se govoriti po čitavom svijetu što je ona učinila.
To je način kako se cijelo srce predaje Isusu, kako se štuje Gospod prema učenju Biblije.
Kako je Isus došao na zemlju
Već smo se podsjetili, u našem osvrtu na rođenje Isusa Krista, Božjeg Sina, na to: kako je čovjeku teško razumjeti utjelovljenje Boga da Sebe objavi stanovnicima ove zemlje, nisu Njega lako mogli prihvatiti njegovi suvremenici, pa niti izabrani učenici. Ono što nas iznenađuje i čini nam se neprihvatljivim da se Božji Sin, Stvoritelj sveg Svemira, čitave zemlje i svih njenih stanovnika rodio u štali. Rodio se u najzabitijem mjestu ove planete, u Betlehemu. Rodio se na ljudima neprihvatljiv način, bez zemaljskog oca.
Naglasili smo naše divljenje, do kuda doseže Božja ljubav, kakav je način izabrao Bog da se objavi ljudima, da se objavi tebi i meni, dragi prijatelju. Bog je izabrao štalu, izabrao je najmizernije mjesto, izabrao je prezir od svih, kako bi mogao dosegnuti najmanjeg i najneznatnijeg čovjeka, najgrešnijeg i pokazati svoju ljubav svakome.
Ali, možda ćeš kazati, kako su neke druge okolnosti svjedočile o veličini i ljepoti što bi okruživala Njegov dolazak.
Naglasili smo naše divljenje, do kuda doseže Božja ljubav, kakav je način izabrao Bog da se objavi ljudima, da se objavi tebi i meni, dragi prijatelju. Bog je izabrao štalu, izabrao je najmizernije mjesto, izabrao je prezir od svih, kako bi mogao dosegnuti najmanjeg i najneznatnijeg čovjeka, najgrešnijeg i pokazati svoju ljubav svakome.
Ali, možda ćeš kazati, kako su neke druge okolnosti svjedočile o veličini i ljepoti što bi okruživala Njegov dolazak.
Način na koji je Isus došao
Kada bi se Bog savjetovao sa stručnjakom za marketing današnjeg vremena, on bi mu predložio da napravi malo veću paradu pri dolasku Njegova Sina. Pa to je samo jedanput u čitavoj povijesti. Možda bi mu savjetovao da stane na mjesec s najskupljim i najmodernijim zvučnicima s, možda milijardu WAT-a i gromko objavi: „Halo Svijete. Govori vam Bog!“ Ili što bi bilo da ste vi, dragi prijatelju, jedan od članova anđeoskog zbora. Pa trebale bi pripreme i vježbe za 200 godina unaprijed, da sve perfektno bude naštimano. Možda bi se 100 godina trebala graditi adekvatna platforma na oblacima gdje bi se smjestili svi uzvanici, kada će Gabrijel najaviti: „ On je rođen!“ „Ljudi, došao vam je Spasitelj!“
Naravno, pastiri sigurno ne bi bili u centru takve komunikacije sa svijetom. Ono što oni mogu govoriti svijetu to su samo ovce. Oni nisu bili niti najpogodniji glasnici, da najave tako važnu vijest. U Isusovo vrijeme pastiri su izgubili onu romantiku što ih je podsjećalo na pastira Davida, kasnije najmoćnijeg židovskog kralja. Sada , u Isusovo vrijeme, to su bili ljudi s upitnom reputacijom. Ljudi nisu davali veliko značenje njihovu govoru.
Da ste, slučajno, čuli govorkanje ljudi u Betlehemu, kako su posprdno objašnjavali, da su neki pastiri posjetili mjesto rođenja Jošue - Isusa, tada židovski zvanog Jošua. Ma nemojte, još jedan Jošua u našem susjedstvu. A upravo u izvještajima Biblije čitamo o takvoj primitivnoj najavi, i začuđeni smo tko se to među prvima našao kod rođenja Isusa. Uvijek mi se po glavi motalo pitanje: „A zašto je to Bog tako uredio?“ Ljudi, baš s dna ljestvice, dolaze da pozdrave i najave dolazak Kralja nad kraljevima. Zašto? Pa, valjda je samo jedan odgovor, da Božja ljubav dosegne i one najmanje, najprezrenije, da dosegne mene i tebe.
Ali, možda ćete kazati: Ali, to dijete je bilo najljepše na svijetu, kako je bilo jedinstveno, zar ne?
Naravno, pastiri sigurno ne bi bili u centru takve komunikacije sa svijetom. Ono što oni mogu govoriti svijetu to su samo ovce. Oni nisu bili niti najpogodniji glasnici, da najave tako važnu vijest. U Isusovo vrijeme pastiri su izgubili onu romantiku što ih je podsjećalo na pastira Davida, kasnije najmoćnijeg židovskog kralja. Sada , u Isusovo vrijeme, to su bili ljudi s upitnom reputacijom. Ljudi nisu davali veliko značenje njihovu govoru.
Da ste, slučajno, čuli govorkanje ljudi u Betlehemu, kako su posprdno objašnjavali, da su neki pastiri posjetili mjesto rođenja Jošue - Isusa, tada židovski zvanog Jošua. Ma nemojte, još jedan Jošua u našem susjedstvu. A upravo u izvještajima Biblije čitamo o takvoj primitivnoj najavi, i začuđeni smo tko se to među prvima našao kod rođenja Isusa. Uvijek mi se po glavi motalo pitanje: „A zašto je to Bog tako uredio?“ Ljudi, baš s dna ljestvice, dolaze da pozdrave i najave dolazak Kralja nad kraljevima. Zašto? Pa, valjda je samo jedan odgovor, da Božja ljubav dosegne i one najmanje, najprezrenije, da dosegne mene i tebe.
Ali, možda ćete kazati: Ali, to dijete je bilo najljepše na svijetu, kako je bilo jedinstveno, zar ne?
Kako je izgledao Isus?
Isus nije lijepo izgledao. To ćete, možda, teško prihvatiti. Možda ćete kazati, da odlazim daleko od istine. Pa koliki broj slikara se natjecao u tome tko će izraditi ljepše lice Božjega Sina. Mnogi u svojim sobama drže slike djeteta Isusa, s najljepšim licem i izrazom koji nam je najprihvatljiviji. Žao mi je, što vas moram razočarati u vašim iluzijama o slikama što su ih napravili ljudi, ali Biblija govori drukčije, prorok Izaija nam govori kako je Isus izgledao:
„ Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od koga svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše boli ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.“ (Iz.53: 2-5)
Današnji čovjek, a na žalost niti crkva ne prihvaća otkrivenje Boga na način kako je to Bog zamislio i u Bibliji objavio. Pogledajte: Jutarnji list od 23. rujna 2005.- godine nam objavljuje, kako „Kampanja britanske kršćanske marketinške agencije CAN za ovaj Božić, u sklopu pokušaja da se u kršćanske crkve svih denominacija ponovno privuku mladi vjernici, osmislila postere koji lik malog Isusa prikazuju kao latinoameričkog revolucionara Ernesta Che Guevaru. Uz poruku „ 25. prosinca počinje revolucija – slavite rođenje heroja“ organizacija CAN želi redizajnirati imidž Isusa iz strašljivca u bijeloj spavačici“ u pamtljivu, ikoničku sliku. Navodi se i izgled Isusa Krista, kako oni kažu, na temelju znanstvenih spoznaja, a prikazuju mu lice kao lik neandertalca. Dakle, ljudi današnjice ne žele prihvatiti otkrivenje Boga čovjeku kako to prikazuje Biblija. Navedeni izvor govori kako su za Anglikansku crkvu smislili slogan:“ Crkva. Dio modernog života.“ I „ Više se plesova održava na župnim dvorovima nego u plesnim dvoranama.“ Vidiš, dragi prijatelju, kuda to vodi?
Isus je bio tako uobičajenog izgleda, kao što govori Biblija, da se lako izgubio u masi ljudi. Juda ga je morao identificirati s poljupcem, čak nakon tri godine njegova javnog djelovanja. Tko zna, možda je izdajica ljepše izgledao, nego li izdani? To je dobra slika, kako se Isus nije želio ničim činiti izdvojen od ljudi s kojima je želio dijeliti svoju ljubav, kako se nitko ne bi osjećao ponižen. Ja znam kako jadno izgledam kada stanem pokraj nekog ljepotana za kim svi gledaju. Kako bi se ti osjećao, dragi slušatelju, da se Mesija, Spasitelj rodio u tvojoj obitelji? A ovdje govorimo o Spasitelju koji je jedinstven u čitavoj povijesti. Što ćeš ti učiniti s Njim? Kakvo dijete bi ti želio dočekati za svoje srce i život?
„ Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od koga svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše boli ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.“ (Iz.53: 2-5)
Današnji čovjek, a na žalost niti crkva ne prihvaća otkrivenje Boga na način kako je to Bog zamislio i u Bibliji objavio. Pogledajte: Jutarnji list od 23. rujna 2005.- godine nam objavljuje, kako „Kampanja britanske kršćanske marketinške agencije CAN za ovaj Božić, u sklopu pokušaja da se u kršćanske crkve svih denominacija ponovno privuku mladi vjernici, osmislila postere koji lik malog Isusa prikazuju kao latinoameričkog revolucionara Ernesta Che Guevaru. Uz poruku „ 25. prosinca počinje revolucija – slavite rođenje heroja“ organizacija CAN želi redizajnirati imidž Isusa iz strašljivca u bijeloj spavačici“ u pamtljivu, ikoničku sliku. Navodi se i izgled Isusa Krista, kako oni kažu, na temelju znanstvenih spoznaja, a prikazuju mu lice kao lik neandertalca. Dakle, ljudi današnjice ne žele prihvatiti otkrivenje Boga čovjeku kako to prikazuje Biblija. Navedeni izvor govori kako su za Anglikansku crkvu smislili slogan:“ Crkva. Dio modernog života.“ I „ Više se plesova održava na župnim dvorovima nego u plesnim dvoranama.“ Vidiš, dragi prijatelju, kuda to vodi?
Isus je bio tako uobičajenog izgleda, kao što govori Biblija, da se lako izgubio u masi ljudi. Juda ga je morao identificirati s poljupcem, čak nakon tri godine njegova javnog djelovanja. Tko zna, možda je izdajica ljepše izgledao, nego li izdani? To je dobra slika, kako se Isus nije želio ničim činiti izdvojen od ljudi s kojima je želio dijeliti svoju ljubav, kako se nitko ne bi osjećao ponižen. Ja znam kako jadno izgledam kada stanem pokraj nekog ljepotana za kim svi gledaju. Kako bi se ti osjećao, dragi slušatelju, da se Mesija, Spasitelj rodio u tvojoj obitelji? A ovdje govorimo o Spasitelju koji je jedinstven u čitavoj povijesti. Što ćeš ti učiniti s Njim? Kakvo dijete bi ti želio dočekati za svoje srce i život?
Kuda su Josip i Marija poveli Isusa nakon rođenja?
Josip i Marija su sada imali Božjeg Sina u svom posjedu. Što su učinili s Njim? Odveli su ga u Nazaret. Zar je Nazaret bilo mjesto gdje će rasti Božji Sin? Moralna i religiozna reputacija je bila tako loša, da je Natanael, pri susretu s Isusom uzdahnuo: „ Iz Nazareta može li što dobro izići?“ (Iv.1:46)
Dakle, Isus se je našao i identificirao s posljednjim ljudima ovoga svijeta. A Njegov otac je bio vladar i vlasnik svih vrijednosti ove zemlje.
Ali Isus nije bio vlasnik ničega više nego što je imao u svojoj torbi na leđima. Nitko nije bio impresioniran s preporukom o sebi kao što je bila:
„ Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje da nasloni glavu.“ (Mt. 8:20)
Kako može Isus impresionirati ovaj gospodarstveni svijet, kada nema niti kuće da prespava u njoj? On jednostavno nije gledao na bogatstvo onako kako mi gledamo. U Propovijedi na gori, njegove riječi su bile upravljene:
„ Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga! Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.“ (Mat.6:19-21)
Isus nije bio zadivljen novcem. To nije bilo važno za njega. On, koji je bio u mogućnosti da plati porez novcem nađenim u ribljim ustima i pretvarati kamenje u kruhove, mogao bi zadužiti financijski cijeli svijet za sve vrijeme.
Ali, na ovaj svijet je došao kao siromah, kako piše apostol Pavao:
„ Ta, poznato vam je milosrđe Gospodina našega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njegovim siromaštvom.“ (II.Kor.8:9)
Isus nije došao na ovaj svijet da pridobije novac, bogatstvo ili neke vrijedne stvari, ne Isus je došao da svojom ljubavlju pridobije ljude, tebe i mene, dragi prijatelju.
Je li te pridobio za Sebe? Jesi li Njemu predao svoj život?
Što očekuješ od ovog Božića? Očekuješ li vrijednosti ovoga svijeta ili očekuješ li da se Bog otkrije tebi, da ti objavi i otkrije svu svoju ljubav i učini te dionikom i nasljednikom Božjeg kraljevstva?
Dakle, Isus se je našao i identificirao s posljednjim ljudima ovoga svijeta. A Njegov otac je bio vladar i vlasnik svih vrijednosti ove zemlje.
Ali Isus nije bio vlasnik ničega više nego što je imao u svojoj torbi na leđima. Nitko nije bio impresioniran s preporukom o sebi kao što je bila:
„ Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje da nasloni glavu.“ (Mt. 8:20)
Kako može Isus impresionirati ovaj gospodarstveni svijet, kada nema niti kuće da prespava u njoj? On jednostavno nije gledao na bogatstvo onako kako mi gledamo. U Propovijedi na gori, njegove riječi su bile upravljene:
„ Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga! Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.“ (Mat.6:19-21)
Isus nije bio zadivljen novcem. To nije bilo važno za njega. On, koji je bio u mogućnosti da plati porez novcem nađenim u ribljim ustima i pretvarati kamenje u kruhove, mogao bi zadužiti financijski cijeli svijet za sve vrijeme.
Ali, na ovaj svijet je došao kao siromah, kako piše apostol Pavao:
„ Ta, poznato vam je milosrđe Gospodina našega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njegovim siromaštvom.“ (II.Kor.8:9)
Isus nije došao na ovaj svijet da pridobije novac, bogatstvo ili neke vrijedne stvari, ne Isus je došao da svojom ljubavlju pridobije ljude, tebe i mene, dragi prijatelju.
Je li te pridobio za Sebe? Jesi li Njemu predao svoj život?
Što očekuješ od ovog Božića? Očekuješ li vrijednosti ovoga svijeta ili očekuješ li da se Bog otkrije tebi, da ti objavi i otkrije svu svoju ljubav i učini te dionikom i nasljednikom Božjeg kraljevstva?
Isusova smrt osnova spasenja
U našim prethodnim osvrtima smo govorili kako o Isusu Kristu sve saznajemo iz Biblije ili Svetoga Pisma.
Istaknuli smo božanstvo Isusa Krista, sa svim karakteristikama što ih Bog posjeduje, kao što su: njegova vječna egzistencija, njegova sve-prisutnost, njegova svemoć, njegovo sve-znanje i njegova nepromjenljivost.
Zatim smo vidjeli kako su Božja djela ispunjena kroz Isusa Krista: kako je sve stvoreno tom vječnom Riječju, koja je postala tijelo i nastanila se među nama, kako Isus Krist drži u redu čitav Svemir i kako Isus Krist vječno živi.
Naglasili smo, kako unatoč nepriznavanja ljudi da je Isus Bog, od vremena njegova boravka na zemlji pa sve do danas, Biblija nas vrlo jasno uči da su Isusu dani svi nazivi Boga: kako Isusa Bog Otac naziva Bogom, kako Isusa čovjek naziva Bogom, kako Isusa demoni nazivaju Bogom, kako se Isus Krist sam deklarira kao Bog, iznoseći tvrdnju: „ Ja i Otac jedno smo.“ (Iv.10:30)
Biblija nam otkriva kako u Isusu Kristu Bog postaje čovjekom kroz utjelovljenje vječne Riječi, koja bijaše Bog.
Pogledajmo danas kako nam Biblija otkriva djelo Božjeg spasenja čovjeka kroz žrtvu i smrt Isusa Krista:
Istaknuli smo božanstvo Isusa Krista, sa svim karakteristikama što ih Bog posjeduje, kao što su: njegova vječna egzistencija, njegova sve-prisutnost, njegova svemoć, njegovo sve-znanje i njegova nepromjenljivost.
Zatim smo vidjeli kako su Božja djela ispunjena kroz Isusa Krista: kako je sve stvoreno tom vječnom Riječju, koja je postala tijelo i nastanila se među nama, kako Isus Krist drži u redu čitav Svemir i kako Isus Krist vječno živi.
Naglasili smo, kako unatoč nepriznavanja ljudi da je Isus Bog, od vremena njegova boravka na zemlji pa sve do danas, Biblija nas vrlo jasno uči da su Isusu dani svi nazivi Boga: kako Isusa Bog Otac naziva Bogom, kako Isusa čovjek naziva Bogom, kako Isusa demoni nazivaju Bogom, kako se Isus Krist sam deklarira kao Bog, iznoseći tvrdnju: „ Ja i Otac jedno smo.“ (Iv.10:30)
Biblija nam otkriva kako u Isusu Kristu Bog postaje čovjekom kroz utjelovljenje vječne Riječi, koja bijaše Bog.
Pogledajmo danas kako nam Biblija otkriva djelo Božjeg spasenja čovjeka kroz žrtvu i smrt Isusa Krista:
- Smrt Isusa Krista je odgovor Božje ljubavi na potrebu grešnog čovjeka
- Bilo je potrebno da Isus Krist umre kako bi osigurao spasenje svakome tko vjeruje: „ Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin Čovječji, da svatko tko vjeruje u njega ima život vječni.“ (Iv. 3:14) To je bio dio vječne Božje svrhe: „ Tada rekoh:' Evo, dolazim – o meni je, naime, u svitku, to jest knjizi, pisano – da činim, Bože, volju tvoju.“ (Hebr.10:7) Bilo je potrebno da se ispuni proročanstvo Staroga Zavjeta: „ Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.“ (Iz.53:5). Bilo je potrebno da Isus umre kako bi osigurao otkupljenje i spasenje čovjeka: „ U kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti.“ (Ef. 1:7)
- Smrt Isusa Krista je bila za druge, Isus je umro umjesto čovjeka, kako izjavljuje apostol Pavao: „ Predao sam vam najprije ono što sam primio: da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan uskrsnuo.“ (I.Kor.15:3-4)
- Smrt Isusa Krista je bila dostatna. Ona je potpuno zadovoljila Božji zahtjev jer je Isus pretrpio i ispunio Božji sud nad grijehom. Isus je potpuno pokrio potrebu čovjeka da se Kristovom žrtvom opravda pred svetim i pravednim Bogom jer je to bila smrt bezgrješne Osobe, pa je vrijednost tog čina savršena.
- Smrt Isusa Krista je temelj našega spasenja
Žrtva Isusa Krista jedina je istinita i nepokolebljiva osnova spasenja, a sve ostalo tek je pijesak. Sveto Pismo nas uči da spasenje dolazi po milosti, a ne od djela čovjeka: „ Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo, naime, stvorenje u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.“ (Ef.2:8-9) Isus Krist je sam svršio djelo spasenja na Golgotskom križu.
Ako Golgota o čemu govori, to govori o Isusu Kristu kao našem zamjeniku.
Žrtva, što ju je prinio Isus Krist je bila žrtva zamjene.
Zar mislite, dragi prijatelju, da bi tko mogao uvjeriti razbojnika, koji je trebao biti obješen na križ, da smrt Isusa Krista nije bila zamjena za njega? To je bio taj razbojnik koji je već osuđen da se razapne na križ, čekao je u svojoj tamnici užasan trenutak kada će tamničari otvoriti vrata i odvesti ga na mjesto kazne da primi zasluženu kaznu za svoje prijestupe.
Kada bismo se stavili u njegovu situaciju uvjerili bismo se u to kako nije niti trenutka posumnjao u značenje zamjene smrti Isusa Krista za njega.
Kada su se čuli teški koraci i tamničar otključao vrata tamnice, ali ... Barabu nisu odveli na mjesto kazne. Barabi su ruke oslobodili i za nekoliko trenutaka se našao na drugoj strani ograde, - na slobodi.
„Zašto sam oslobođen“ ? – pitao je začuđen Baraba. „Pa danas sam trebao biti kažnjen – visiti na križu – kažite mi – što se to dogodilo?“
„Vidiš li onaj križ?“ kad su došli do podnožja Golgota. „Da, vidim, pa što onda?“ zapita razbojnik.
„To je taj križ na kojem si ti trebao visiti, ali čovjek koji visi na njemu uzeo je tvoje mjesto.“
„ U tom slučaju on umire umjesto mene?“ - uskliknuo je slomljeni razbojnik. „ Da on umire umjesto tebe!“ odgovori mu tamničar.
I umjesto vas također, dragi prijatelju. I za vas je Gospodin Isus umro toga dana. On je uzeo vaše i moje mjesto; umro je umjesto mene i umjesto vas. Postao je vaš i moj zamjenik.
Toga strašnog časa kada je Isus Krist u smrtnoj boli vikao s križa: „ Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?“ – upravo tada je mrski grijeh cijelog čovječanstva, grijeh vaš i moj, bio stavljen na njega. Tako je neizrecivo užasan bio taj grijeh, da je sam Bog odvratio svoje lice od svojega Sina. Gospodin Isus Krist je trebao sam na sebi ponijeti svu težinu naših grijeha. Grijeh čovjeka, grijeh vaš i moj, pogodio je u samo srce Božjega Sina i izazvao u njemu taj gorki vapaj. Isus Krist, Sin Božji, umro je kao vaš i moj zamjenik.
Kristova žrtva je bila dostatna za iskupljenje svakoga tko prizna tu žrtvu vjerom u Isusa Krista. „Svršeno je!“ To je bio posljednji glas i zaključak Isusa Krista na ovoj zemlji – na Golgoti. Tim riječima je Isus objavio da je svršeno veliko djelo ljudskog iskupljenja i spasenja.(Iv.19:30)
Ništa više nije ostalo da se učini s Božje strane. Vrata izbavljenja i spasenja su otvorena. Spasenje je ostvareno za svakoga tko prihvati žrtvu Isusa Krista kao žrtvu zamjene osobno za sebe. Božja ruka pomirenja je pružena svakom čovjeku, koji želi da je prihvati. Gospodin Isus Krist je završio sve zahtjeve Božjeg zakona.
„ Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom:“ (II.Kor.5:21)
Čovjek ne može učiniti ništa drugo nego primiti ono što je već učinjeno.
Ako Golgota o čemu govori, to govori o Isusu Kristu kao našem zamjeniku.
Žrtva, što ju je prinio Isus Krist je bila žrtva zamjene.
Zar mislite, dragi prijatelju, da bi tko mogao uvjeriti razbojnika, koji je trebao biti obješen na križ, da smrt Isusa Krista nije bila zamjena za njega? To je bio taj razbojnik koji je već osuđen da se razapne na križ, čekao je u svojoj tamnici užasan trenutak kada će tamničari otvoriti vrata i odvesti ga na mjesto kazne da primi zasluženu kaznu za svoje prijestupe.
Kada bismo se stavili u njegovu situaciju uvjerili bismo se u to kako nije niti trenutka posumnjao u značenje zamjene smrti Isusa Krista za njega.
Kada su se čuli teški koraci i tamničar otključao vrata tamnice, ali ... Barabu nisu odveli na mjesto kazne. Barabi su ruke oslobodili i za nekoliko trenutaka se našao na drugoj strani ograde, - na slobodi.
„Zašto sam oslobođen“ ? – pitao je začuđen Baraba. „Pa danas sam trebao biti kažnjen – visiti na križu – kažite mi – što se to dogodilo?“
„Vidiš li onaj križ?“ kad su došli do podnožja Golgota. „Da, vidim, pa što onda?“ zapita razbojnik.
„To je taj križ na kojem si ti trebao visiti, ali čovjek koji visi na njemu uzeo je tvoje mjesto.“
„ U tom slučaju on umire umjesto mene?“ - uskliknuo je slomljeni razbojnik. „ Da on umire umjesto tebe!“ odgovori mu tamničar.
I umjesto vas također, dragi prijatelju. I za vas je Gospodin Isus umro toga dana. On je uzeo vaše i moje mjesto; umro je umjesto mene i umjesto vas. Postao je vaš i moj zamjenik.
Toga strašnog časa kada je Isus Krist u smrtnoj boli vikao s križa: „ Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?“ – upravo tada je mrski grijeh cijelog čovječanstva, grijeh vaš i moj, bio stavljen na njega. Tako je neizrecivo užasan bio taj grijeh, da je sam Bog odvratio svoje lice od svojega Sina. Gospodin Isus Krist je trebao sam na sebi ponijeti svu težinu naših grijeha. Grijeh čovjeka, grijeh vaš i moj, pogodio je u samo srce Božjega Sina i izazvao u njemu taj gorki vapaj. Isus Krist, Sin Božji, umro je kao vaš i moj zamjenik.
Kristova žrtva je bila dostatna za iskupljenje svakoga tko prizna tu žrtvu vjerom u Isusa Krista. „Svršeno je!“ To je bio posljednji glas i zaključak Isusa Krista na ovoj zemlji – na Golgoti. Tim riječima je Isus objavio da je svršeno veliko djelo ljudskog iskupljenja i spasenja.(Iv.19:30)
Ništa više nije ostalo da se učini s Božje strane. Vrata izbavljenja i spasenja su otvorena. Spasenje je ostvareno za svakoga tko prihvati žrtvu Isusa Krista kao žrtvu zamjene osobno za sebe. Božja ruka pomirenja je pružena svakom čovjeku, koji želi da je prihvati. Gospodin Isus Krist je završio sve zahtjeve Božjeg zakona.
„ Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom:“ (II.Kor.5:21)
Čovjek ne može učiniti ništa drugo nego primiti ono što je već učinjeno.
Dragi prijatelju, jesi li priznao i jesi li prihvatio smrt Isusa Krista kao žrtvu umjesto tebe, za tvoje grijehe. Jesi li primio Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja? Ako to nisi do sada učinio, molim te u ime Isusa Krista pruži svoju ruku, srce i život Bogu i pomiri se s Bogom. Bog je obećao da će te prihvatiti i blagosloviti!
Isus Krist
‘’ Ti si Krist, Sin Boga živoga!’’ Mat. 16:16
- Čudotvoran
- materijalno Iv.2:1-10 (Čudo u Kani Galilejskoj)
- Fizički ‘’Ispruži ruku . On je ispruži i ruka mu ozdravi’’ Mk.3:5
- Duhovno Iv. 8:1-11(Oproštenje grijeha ženi uhvaćenoj u preljubu)
- Zaštitnik
- Od grijeha ‘’Grijeh, naime, neće Gospodariti nad vama, jer niste pod zakonom, već pod milošću’’ Rim.6:14
- Od zla ‘’Svojim će te krilima zaštititi, i pod njegova ćeš se krila skloniti: vjernost je Njegova štit i obrana!’’ Ps. 91:4
- Od opasnosti ‘’Jer anđelima svojim zapovijeda da te čuvaju na svim putovima tvojim’’ Ps. 91:11
- On je stradao radi nas
- u vrtu Gecemani: ‘’Ali, ovo se sve dogodi da se ispune proročka pisma tada ga svi njegovi učenici ostave i pobjegnu’’ Mt. 26:56
- Ostao je osamljen i ostavljen ''Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio.'' Mk. 15:34
- Na križu Mt.27:27-50
- On je uskrsnuo
- Ja sam uskrsnuće i život- reče joj Isus- tko vjeruje u mene, ako i umre živjet će.'' Iv.11:25
- On daje izobilan život ''Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju.'' Iv. 10:10
- On daje vječni život ''Zaista, zaista, kažem vam tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život, on ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život.'' Iv. 5:24
Isus, izazov za svakoga!
Isus Krist, kao osoba i kao kritičko pitanje, što vjerujemo o Isusu, se kroz vjekove postavlja u svijetu i u crkvi. Da, hoćemo naglasiti, da ono temeljno što bi trebali znati o njemu, ostaje izazov za pojedinca, za crkvu i za povijest. Uvijek se u konačnici svodi na pitanje: «Za koga je Isus Krist Spasitelj i Gospod»? Jedan aspekt tog pitanja rezultira time da postaje razdjelnica među ljudima koji stavljaju akcent na raspravi o samom pitanju: Za koga je Isus Spasitelj i Gospod?, pa se raspravlja o ovim ili onim ljudima, a ne na važnosti samog Isusa Krista. Netko je rekao: « Kada god vi naglašavate pitanje, tada pravite idola»
Da je Isus Krist kritičko pitanje nije čudno. On je sam o sebi postavljao pitanje kada je konfrontirao učenike kada je došao u Cezareju Filipovu sa temeljnim pitanjem, a odgovor na pitanje je temelj na kojem Isus gradi svoju Crkvu. Upitao je svoje učenike:
« Za koga drže ljudi Sina Čovječjega?» Oni odgovoriše: 'Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, treći za Jeremiju ili za jednoga od proroka'. ' A vi – reče im – za koga me držite?' ' Ti si Krist, Sin Boga živoga!' odgovori mu Šimun Petar. Na to će mu Isus: ' Blago tebi, Šimune, Jonin sine, jer tebi to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj nebeski!»
Apostol Ivan, koji je napisao Evanđelje i tri Poslanice onima koji « vjeruju u to ime Sina Božjega», bio je vrlo jasan o tom centralnom pitanju kada je definirao kriterij za tu istinu:
« Po ovome poznajete duh Božji: svaki duh koji priznaje: ' Isus Krist došao je u tijelu», od Boga je; svaki duh koji takvim ne priznaje Isusa, nije od Boga. To je duh Antikrista, o kome ste čuli da dolazi, a već je sada u svijetu.» (I.Iv.4:2-3)
Da je Isus Krist kritičko pitanje nije čudno. On je sam o sebi postavljao pitanje kada je konfrontirao učenike kada je došao u Cezareju Filipovu sa temeljnim pitanjem, a odgovor na pitanje je temelj na kojem Isus gradi svoju Crkvu. Upitao je svoje učenike:
« Za koga drže ljudi Sina Čovječjega?» Oni odgovoriše: 'Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, treći za Jeremiju ili za jednoga od proroka'. ' A vi – reče im – za koga me držite?' ' Ti si Krist, Sin Boga živoga!' odgovori mu Šimun Petar. Na to će mu Isus: ' Blago tebi, Šimune, Jonin sine, jer tebi to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj nebeski!»
Apostol Ivan, koji je napisao Evanđelje i tri Poslanice onima koji « vjeruju u to ime Sina Božjega», bio je vrlo jasan o tom centralnom pitanju kada je definirao kriterij za tu istinu:
« Po ovome poznajete duh Božji: svaki duh koji priznaje: ' Isus Krist došao je u tijelu», od Boga je; svaki duh koji takvim ne priznaje Isusa, nije od Boga. To je duh Antikrista, o kome ste čuli da dolazi, a već je sada u svijetu.» (I.Iv.4:2-3)
Može li čovjek razumjeti utjelovljenje Boga?
Za čovjeka je nekako teško prihvatiti Boga u tijelu, Boga o kome smo mogli samo slušati, koji je bio negdje daleko od čovjeka a sada, po prvi put, Ga čovjek može vidjeti i dodirnuti. Utjelovljenjem Boga - Isusa Krista u ljudsko tijelo, čovjek ne govori više o nevidljivom Bogu koji je udaljen od čovjeka, nego u Isusu vidi Boga u živom tijelu koji boravi među ljudima, nosi njihova bremena, brige i probleme.
Ali čovjeku je nekako lakše susretati se s principima, dogmama ili idejama, nego čuti Boga da nas osobno poziva Sebi: «Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, ja ću vam dati odmor.»
Prva hereza u crkvi nije bila izbjegavanje Božanstva Isusa Krista, nego neprihvaćanje njegova utjelovljenja, nepriznavanje njegova uzimanja ljudskog obličja i službe. Gnosticizam, odbacuje ideju da je Krist uzeo ljudsko tijelo, nego da se On samo ukazao u tijelu čovjeka. U prva tri stoljeća poslije Krista naglasak samo na božanstvu Isusa, kršćanstvo je izgubilo istinu o Isusovoj ljudskosti. Čineći to, radi mnogih praktičnih svrha, kršćani su zapostavili Isusa kao model čovjeka koji je Bog poslao u povijest čovječanstva, da nam pokaže, ne samo kakav je Bog, nego kakvog čovjeka Bog želi na ovoj zemlji.
Dragi prijatelju, vidiš li posljedice toga. Kako čovjek izgleda danas? Čemu je čovjek sličan sa svim porocima i iskrivljenim načinom života, posebno u odnosima prema bližnjima? Na žalost, to se u <mnogome odnosi i na one koji se nazivaju kršćanima, a zapravo ništa nemaju od onoga kako je Bog želio da izgleda kršćanin. I radi toga čete čuti da mnogi ljudi danas govore: «Isus – da!, Kršćanstvo – ne!»
Vrlo je bitno u Božjoj strategiji, Božje otkrivanje Sebe u ljudskom tijelu i kako Bog identificira Sebe sa čovjekom kao njegovim stvorenjem kojega ljubi i za kojega se brine.
Potrebno je da svaki čovjek, svaki vjernik, susretne i propituje Isusa na novi način. To možemo vidjeti u jasnom stavu apostola Ivana kada piše u I.Poslanici 1:1-3 :
«Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života – da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i koji se nama očitovao – što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo. A naše je zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.»
Isus je ponovno i ponovno ostavljao njegove sljedbenike iznenađene i u potrebi da propituju o Njemu, njegovom poslanju i osobi. Niti oni, kao i mi danas ne možemo nikada kazati, kako znamo sve o Isusu, i kako nemamo što istraživati.
Ali čovjeku je nekako lakše susretati se s principima, dogmama ili idejama, nego čuti Boga da nas osobno poziva Sebi: «Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, ja ću vam dati odmor.»
Prva hereza u crkvi nije bila izbjegavanje Božanstva Isusa Krista, nego neprihvaćanje njegova utjelovljenja, nepriznavanje njegova uzimanja ljudskog obličja i službe. Gnosticizam, odbacuje ideju da je Krist uzeo ljudsko tijelo, nego da se On samo ukazao u tijelu čovjeka. U prva tri stoljeća poslije Krista naglasak samo na božanstvu Isusa, kršćanstvo je izgubilo istinu o Isusovoj ljudskosti. Čineći to, radi mnogih praktičnih svrha, kršćani su zapostavili Isusa kao model čovjeka koji je Bog poslao u povijest čovječanstva, da nam pokaže, ne samo kakav je Bog, nego kakvog čovjeka Bog želi na ovoj zemlji.
Dragi prijatelju, vidiš li posljedice toga. Kako čovjek izgleda danas? Čemu je čovjek sličan sa svim porocima i iskrivljenim načinom života, posebno u odnosima prema bližnjima? Na žalost, to se u <mnogome odnosi i na one koji se nazivaju kršćanima, a zapravo ništa nemaju od onoga kako je Bog želio da izgleda kršćanin. I radi toga čete čuti da mnogi ljudi danas govore: «Isus – da!, Kršćanstvo – ne!»
Vrlo je bitno u Božjoj strategiji, Božje otkrivanje Sebe u ljudskom tijelu i kako Bog identificira Sebe sa čovjekom kao njegovim stvorenjem kojega ljubi i za kojega se brine.
Potrebno je da svaki čovjek, svaki vjernik, susretne i propituje Isusa na novi način. To možemo vidjeti u jasnom stavu apostola Ivana kada piše u I.Poslanici 1:1-3 :
«Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života – da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i koji se nama očitovao – što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo. A naše je zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.»
Isus je ponovno i ponovno ostavljao njegove sljedbenike iznenađene i u potrebi da propituju o Njemu, njegovom poslanju i osobi. Niti oni, kao i mi danas ne možemo nikada kazati, kako znamo sve o Isusu, i kako nemamo što istraživati.
Primjer Ivana Krstitelja
Najbolji primjer je Ivan Krstitelj. Ranije, u njegovoj službi on je ukazivao na Isusa i govorio ljudima: « Onaj koji dolazi poslije mene jači je od mene. Ja nisam dostojan skinuti mu obuću. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.» (Mt.3:11)
Ivan je ukazivao na Isusa, koji je došao na rijeku Jordan: « Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijehe svijeta. Ovo je onaj za koga vam rekoh: Poslije mene dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene.» (Iv.1:29-30)
Kasnije kada se Ivan Krstitelj nalazi u tamnici, zaokupljen mnogim pitanjima i problemima, razmišlja o Isusu i u neizvjesnosti šalje svoje učenike Gospodinu da ga pitaju: « Jesi li ti onaj koji ima doći ili da drugoga čekamo?» (Lk.7:19). Što se to dogodilo u međuvremenu s Ivanom Krstiteljem? Kako je došlo do konfuzije, tko je stvarno Isus?
Tu nam se postavlja pitanje: «Što je Ivan očekivao od Isusa? Što mi očekujemo od Isusa? Što ti očekuješ od Isusa, kada danas govorimo da je Bog došao na ovu zemlju, dragi prijatelju? Kako shvaćaš istinu o Isusu?
Ivan je ukazivao na Isusa, koji je došao na rijeku Jordan: « Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijehe svijeta. Ovo je onaj za koga vam rekoh: Poslije mene dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene.» (Iv.1:29-30)
Kasnije kada se Ivan Krstitelj nalazi u tamnici, zaokupljen mnogim pitanjima i problemima, razmišlja o Isusu i u neizvjesnosti šalje svoje učenike Gospodinu da ga pitaju: « Jesi li ti onaj koji ima doći ili da drugoga čekamo?» (Lk.7:19). Što se to dogodilo u međuvremenu s Ivanom Krstiteljem? Kako je došlo do konfuzije, tko je stvarno Isus?
Tu nam se postavlja pitanje: «Što je Ivan očekivao od Isusa? Što mi očekujemo od Isusa? Što ti očekuješ od Isusa, kada danas govorimo da je Bog došao na ovu zemlju, dragi prijatelju? Kako shvaćaš istinu o Isusu?
Niti njegovi učenici nisu mogli razumjeti Isusa
Učenici nikako nisu mogli razumjeti Isusovo učenje o kraljevstvu Božjem. Oni su pravili šale o poziciji pojedinca u Božjem kraljevstvu, nadmetali su se, tko će biti veći ili tko će biti s desne ili lijeve strane prijestolja u Božjem kraljevstvu.
Isus je vrlo jasno njima obrazložio nakon iznošenja njihovih motiva, ali i naših motiva:
« Zato ih Isus dozva k sebi te im reče: ' Znate da oni koji se priznaju vladarima nad narodima okrutno postupaju s njima i da se njihovi velikaši služe svojom vlašću protiv njih. Ali tako neka ne bude među vama! Naprotiv tko bi želio biti najveći među vama, neka bude vaš poslužnik! A tko bi želio biti prvi među vama, neka bude rob svima, jer Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne život svoj kao otkup mjesto sviju!» (Mk.10:42 45).
Isus je došao da služi tebi i meni, dragi prijatelju, umjesto da vlada nad nama, ili da mi njemu služimo. Njegova pravila su obratna od pravila što nas okružuju u ovom grešnom svijetu. Njegova pravila kao da su postavljena «na glavačke» Mi smo iznenađeni u našem istraživanju odgovora na pitanje: « Tko je Isus?», kao što su činili i njegovi učenici.
Što je Isus odgovorio učenicima Ivana Krstitelja? Što će odgovoriti i nama?
«Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda Radosna vijest. Blago onome koji se zbog mene ne pokoleba!» (Lk.7:23)
Isus je vrlo jasno njima obrazložio nakon iznošenja njihovih motiva, ali i naših motiva:
« Zato ih Isus dozva k sebi te im reče: ' Znate da oni koji se priznaju vladarima nad narodima okrutno postupaju s njima i da se njihovi velikaši služe svojom vlašću protiv njih. Ali tako neka ne bude među vama! Naprotiv tko bi želio biti najveći među vama, neka bude vaš poslužnik! A tko bi želio biti prvi među vama, neka bude rob svima, jer Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne život svoj kao otkup mjesto sviju!» (Mk.10:42 45).
Isus je došao da služi tebi i meni, dragi prijatelju, umjesto da vlada nad nama, ili da mi njemu služimo. Njegova pravila su obratna od pravila što nas okružuju u ovom grešnom svijetu. Njegova pravila kao da su postavljena «na glavačke» Mi smo iznenađeni u našem istraživanju odgovora na pitanje: « Tko je Isus?», kao što su činili i njegovi učenici.
Što je Isus odgovorio učenicima Ivana Krstitelja? Što će odgovoriti i nama?
«Idite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda Radosna vijest. Blago onome koji se zbog mene ne pokoleba!» (Lk.7:23)
Нема коментара:
Постави коментар