Koji je najbolji put do vrha?

Martina Čizmić | 12, Nov 2014

Kada biste mladoj ambicioznoj ženi trebali savjetovati koji put odabrati kako bi u konačnici stigla do vrha i zasjela na čelo neke tvrtke, što biste joj rekli? Postoji li uopće neka čarobna formula pomoću koje je moguće uspjeti u poslovnom svijetu?

Uvriježeno je mišljenje u poslovnom svijetu kako je za kasniji uspjeh u karijeri potrebno završiti neki prestižni fakultet (pravo ili ekonomiju, po mogućnosti), potom se dodatno obrazovati na nekoj poslovnoj školi i dobiti MBA. Uz sve to, posao bi trebalo tražiti u nekoj uglednoj konzultantskoj tvrtki ili investicijskoj banci, a kad jednom otvorite vrata u taj svijet, napredovati mijenjajući položaje i tvrtke na svom putu prema vrhu.

‘Ako želimo da naše najbolje i najpametnije mlade žene postanu vođe…moramo ih uvjeriti kako bi trebale težiti najodgovornijim poslovima’, Sally Blount, dekanice Kelloggove škole managementa

Međutim, Sarah Dillard, direktorica SPD Advisorya i Vanessa Lipschitz, management konzultantica napravile su istraživanje ne bi li provjerile koliko je diploma s prestižnog fakulteta zaista presudna za dolazak na vodeću poziciju. Ono što su otkrile iznenadilo je i njih same, a rezulate su objavile na Harvard Business Review.

Većina direktorica američkih tvrtki s popisa 500 najuspješnijih nije svoj put do vrha započela u nižem managementu već na poslovima koji se ne mogu baš opisati kao ‘upravljački’. Zanimljivo je kako je čak 20 posto šefica velikih tvrtki direktno s fakulteta počelo raditi u tvrtkama na čijem su čelu danas.

Primjerice, Mary Barra, šefica General Motorsa, započela je kao studentica na praksi u toj tvrtki. I naša Gordana Kovačević, sada predsjednica Ericsson Nikola Tesle, nakon Fakulteta elektrotehnike i računarstva zaposlila se u tadašnjem ‘Nikoli Tesli’ kao stručnjak za elektrotehniku.

HBR je otkrio kako je više od 70 posto direktorica tvrtki s popisa 500 najuspješnijih, provelo više od 10 godina u tvrtki koju sad vode. To znači da su upoznale tvrtku od dna prema vrhu i znale što ih čeka kad su prihvatile vodeću poziciju. Zanimljivo, to se kosi s onom preporukom s početka o mijenjaju posla tijekom napredovanja u karijeri.

Žene su u prosjeku provele 23 godine u istoj tvrtki prije no što su postale direktorice ili predsjednice uprava. U usporedbi s njima, muškarcima je za isti put trebalo ‘samo’ 15 godina. Uz treba istaknuti kako je više od 70 posto šefica došlo na vodeću poziciju kao dugogodišnje zaposlenice te tvrtke, dok se isto dogodilo kod manje od 50 posto direktora.

Žene drugačije napreduju

Iz ovih se podataka nameće zaključak kako žene, ako žele ostvariti karijeru i dostići vodeću poziciju, ne bi trebale mijenjati poslove i tvrtke, već se fokusirati na napredovanje unutar jedne tvrtke.

Također, ono što je zajedničko svim direktoricama je da je njihov put do čelne pozicije trajao godinama te da je uvelike ovisio o tome kakav je odnos prema ženama u toj tvrtki. Kažnjava li ih se zbog odlaska na porodiljni? Pruža li im se potpora tijekom napredovanja? Postoji li kakav mentorski program unutar tvrtke usmjeren prema ženama?

Zanimljivo je da je nedavno istraživanje pokazalo kako su muškarci i žene jednako ambiciozni na samom početku svoje karijere. No, nakon nekoliko godina, ženske ambicije drastično opadaju. One tvrtke koje uspiju zadržati ambicioznost kod svojih zaposlenica, dobiti će i kvalitetnije kandidatkinje za vodeće pozicije.

Obrazovanje nije toliko bitno

Veoma mali postotak vodećih ljudi na čelu najuspješnijih tvrtki završio je neki od prestižnih fakulteta. Još ih je manje svoju karijeru započelo u bankarstvu ili konzultantskim tvrtkama. Čak ni MBA diploma ne garantira direktorsko mjesto, jer je tek 25 posto direktorica i 17 posto direktora završilo MBA program na nekoj poslovnoj školi. To ne znači da MBA nije bitan, ali nije presudan za postizanje vodeće pozicije u tvrtki.

Istina, većina je žena na čelnim pozicijama starija od 40 godina. Stanje se na tržištu rada promijenilo otkako su one završile fakultet. I što onda savjetovati mladim, ambicioznim ženama?

Bez obzira na stanje na tržištu, ono što ‘pali’ je da nije bitno da li je fakultet koji završavaju privatan ili državni. Ako se posvete tvrtki u kojoj rade, budu predane, dokažu da mogu obavljati različite poslove i biti uspješne na različitim pozicijama, na kraju će vjerojatno stići do vrha. No, presudno je da odaberu tvrtku s dobrom i poticajnom poslovnom okolinom.

Foto: 123.rf