недеља, 1. фебруар 2015.


Slika

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!



Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 27 vel 2009 08:31 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1903
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala 
Vjeroispovjest:Rimokatolik
Drugo čitanje 
(Govor 6, o Korizmi , 1-2: PL 54, 285-287)

iz Govora svetog Leona Velikog,pape

Vjersko čišćenje po postu i milosrđu

Uvijek je, naime, predragi, zemlja bila puna milosrđa Gospodnjega. Svakog je vjernika naučila sama priroda štovati Boga. Naime nebo i zemlja, more i sve što je u njima, očituju dobrotu i svemogućnost svoga Stvoritelja, a prekrasna ljepota svega što njemu služi iskazuje od razumnog stvorenja pravedno zahvaljivanje! 

A pošto smo dospjeli u one dane koji su na posebni način označeni sakramentima čovječanskog otkupljenja i koji neposredno i blizu prethode blagdanu Pashe, naređeno nam je da marljivije izvršimo vjersku obnovu čišćenjem.

Ovo je naime vlastito blagdanu Pashe da čitava Crkva zadobiva oproštenje grijeha koje se ne zbiva samo u onima koji se preporađaju u sakramentu krštenja nego i u onima koji se još ubrajaju u zajednicu posinjenih. 
Iako, naime, prvenstveno nove ljude stvara voda preporoda, - a jer ipak preostaje svima svakodnevno se obnavljati od prljavštine smrtnosti, a među onima koji su uznapredovali nema nikog koji ne bi bio dužan biti uvijek bolji, - treba općenito paziti da se na dan otkupljenja nitko ne nađe u starim pogreškama.

Ono što, predragi , u svakom vremenu treba da svatko sebe pokazuje kršćaninom to treba sad brižnije i pobožnije izvršiti, da bismo ispunili apostolsku ustanovu četrdeset dana posta ne samo uskraćivanjem u hrani nego najviše u odstranjivanju pogrešaka.

A razumnim se i svetim postovima ništa korisnije ne pridružuje nego dijeljenje milostinje, koje pod jednim imenom milosrđa sadržava mnoge hvale vrijedne čine pobožnosti, da bi svi vjernici mogli biti jednaki duhom ako već to nisu svojim imanjem. 

Ljubav naime, koju dugujemo Bogu i ljudima, nije nikada takvim zaprekama zapriječena te se ona ne bi mogla slobodno uvijek ispuniti. Anđeli su naime pjevali: Slava bogu na visini , a na zemlji mir ljudima koji su Bogu mili! Svaki onaj koji iskaže ljubav onima koji su u nevolji ne samo da biva obdaren krepošću dobre volje nego i darom mira. 

Vrlo su mnoga i raznolika djela milosrđa. Ona sama svojom raznolikošću pravim kršćanima podjeljuju to da u djeljenju milostinje nemaju udjela samo bogati i oni koji imaju svega u izobilju, nego i oni koji osrednje posjeduju ili su čak siromašni. A ako i nemaju svi jednaku mogućnost darivati, neka ipak svi budu u srcu osjećajem jednaki.
 


Slika

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!



Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Otačka čitanja
PostPostano: 27 vel 2009 08:52 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 05 stu 2008 19:56
Postovi: 150
Lokacija: Petrinja
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Dragi brate Joakime-budi blagoslovljen u Gospodinu ! 


Hvala ti na ovim stranicama-prekrasne su....jednostavno ne znam opisati riječima kako se osjećam nakon pročitanog.Želim ti puno uspjeha da i dalje ustraješ u svom naumu da svaki dan napišeš jedno čitanje.... :grlim te:

_________________
jasenka


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 28 vel 2009 08:12 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1903
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala 
Vjeroispovjest:Rimokatolik
DRUGO ČITANJE
(Dodatak, Nagovor 6 o molitvi: PG 64, 462-466) 



Iz Nagovora Pseudohrizostoma 

Molitva je svjetlo duše

Molitva i razgovor s Bogom najveće su dobro. Oni naime predstavljaju združivanje i sjedinjavanje s Bogom . I kao što tjelesne oči gledajući svjetlost rasvjetljuju, tako sito i duh koji Boga motri postaje rasvijetljen negovim neizmjernim svjetlom. Mislim na onu molitvu koja se ne pripisuje u određena vremena i u određene ure nego se obavlja neprekidno, danju i noću.

Duh svoj moramo iznenada k Bogu usmjeriti ne samo onda dok u molitvi razmatramo, nego i tada moramo u jedno staviti želju za Bogom i sjećanje na Boga kad smo zauzeti nekim dužnostima, ili brigom oko siromašnih, ili drugim brigama , ili korisnim djelima dobročinstva, da bi sve to , kao solju potkrijepljeno ljubavlju prema Bogu, postalo ugodna hrana Gospodinu. Doista ćemo od toga imati obilnu korist neprekidno, kroz cijeli život, ako njemu poklonimo što više vremena.

Molitva je svjetlo duha, prava spoznaja Boga, posrednica između Boga i ljudi. Duh čovjekov, molitvom uzdignut gore prema nebu, grli Gospodina neizrecivim zagrljajima, poput djeteta što dozivlje svoju majku plačući , čezne za božanskim mlijekom. Traži, istina, ostvarenje svojih želja ali prima darove bolje od svake vidljive stvari.

Molitva, naime, stoji pred Bogom kao časna posrednica : razveseljuje duh i smiruje osjećaj. 
Kad govorimo o molitvi, nemoj misliti da su to samo riječi. Molitva je želja za Bogom, neizreciva pobožnost koja nije dar čovjekov nego učinak milosti Božje. O njoj i Apostol veli: Što da molimo da bi nam se ostvarilo, ne znamo; ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim jecajima.

Onaj, koga Gospodin takvom molitvom obdari, stekao je bogatstvo koje mu nitko ne može odnijeti, i nebesku hranu koja duh zasićuje. Tko je nju jednom okusio, rasplamćuje se vječnom željom za Gospodinom; njegov duh ižaruje poput najužarenije vatre. Ako molitvu želiš istinski obaviti, oslikaj dom svoj čednošću i poniznošću. Rasvijetli ga svjetlošću pravednosti. Dobrim djelima, isprobanima poput komadića željeza, ukrasi dom svoj. 

Umjesto zidovima i kamenjem ukrasi ga vjerom i velikodušnošću. Postavi molitvu iznad svega kao zabat kuće, na ukras kuće, da sav dom svoj za Gospodina pripraviš i da Gospodina primiš kao u kraljevskoj i sjajnoj palači. Drži Gospodina u duši svojoj po milosti njegovoj kao svetu sliku u hramu duše svoje 


Slika

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!



Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 01 ožu 2009 07:27 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1903
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala 
Vjeroispovjest:Rimokatolik
DRUGO ČITANJE 
( Ps 60, 2-3; CCL,39,766 )

Iz Razlaganja svetog Augustina, biskupa, o psalmima

U Kristu smo kušani, u njemu smo đavla nadvladali

O Bože, Vapaj moj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju! Tko ovo govori ? Vidi da li je jedan: S kraja zemlje vapijem k tebi, jer mi srce klonu. Nije, dakle, više jedan nego je jedan stoga, jer je Krist jedan, čiji smo mi svi udovi. Naime, koji to čovjek, jedan, vapije s kraja zemlje? To je ona baština koja vapije s kraja zemlje za koju je njegovu Sinu rečeno: Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske. Mi smo ovaj Kristov posjed, ova Kristova baština, ovo Kristovo tijelo, ova jedna Kristova Crkva, ovo jedinstvo, koje vapije s kraja zemlje. A što vapije? Ono što prije navedoh: Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju! S kraja zemlje vapijem k tebi. To jest, ovo vapijem k tebi s kraja zemlje: to jest odasvud! 

A zašto ovo zavapih? Jer mi srce klonu! Pokazuje da on u svim narodima po svem svijetu nije u velikoj slavi, nego u velikoj kušnji. 
Život naš na ovom hodočasničkom proputovanju ne može biti bez kušnje. Rast naš ostvaruje se kroz kušnje. Nitko sebe ne poznaje ako nije kušan. Nitko ne može biti okrunjen, ako nije pobijedio. Nitko ne može pobijediti, ako se nije borio. A nitko se ne može boriti, ako nema neprijatelja i napasti. 

U tjeskobi je, dakle, onaj što s kraja zemlje vapije, ali ipak napušten nije. Htio je predoznačiti nas, tijelo svoje, u onom svom tijelu u kojem je umro i uskrsnuo i na nebo uzašao, da bi onamo kamo je glava već otišla i njegovi udovi s pouzdanjem kretali.
U sebi nas je, dakle, preobrazio, kad je htio biti kušan od Sotone. Upravo smo pročitali u Evanđelju da je đavao u pustinji kušao Gospodina Isusa Krista. Upravo Krista je Sotona iskušao! A u Kristu si ti bio iskušan, jer Krist je od tebe sebi uzeo tijelo, a od sebe tebi dao spas; od tebe je preuzeo na sebe pogrde, a od sebe je tebi dao slavu; dakle, od tebe je sebi uzeo kušnju, a od sebe tebi dao pobjedu! 

Ako smo u njemu iskušani, u njemu smo đavla nadvladali. Primjećuješ da je Krist bio iskušan, a ne primjećuješ da je pobijedio? Spoznaj da si ti u njemu iskušan i spoznaj isto tako da si u njemu pobijedio. 
Mogao je on đavlu zabraniti kušnju. No, da nije on bio iskušan, ne bi tebi, koji si kušan, dao poduku kako pobijediti.

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!



Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 02 ožu 2009 07:09 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1903
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala 
Vjeroispovjest:Rimokatolik
Iz Govora svetoga Grgura Nazijanskog, biskupa 
( Govor14, O ljubavi prema siromasima,23-25: PG 35, 887-890 ) 

Ističimo uzajamno dobrotu Gospodnju

Upoznaj odakle imaš da jesi, da dišeš, da misliš i znadeš – i što je najviše – da Boga spoznaješ, nadaš se kraljevstvu nebeskom, promatranjem slave, sad doduše u ogledalu i zagonetci, a onda potpunije i čišće, da si sin Božji, subaštinik Kristov i da si – da odvažnije rečem – postao bog: odakle tebi sve to, i od koga? 

Ili – govoreći o ovim malim i vidljivim stvarima – čijim darom i daržljivošću promatraš ljepotu neba, tijek sunca, okrug mjeseca, mnoštvo zvijezda i onaj sklad i red koji se u svemu tome očituje kao u liri? 

Tko ti je dao kišu, poljodjeljstvo, hranu, umjetnost, stanove, zakon, države, blag život i prožet čovječnošću, prijateljstvo i usrdno drugovanje s onim s kim si u stanu?

Odakle ti to da su ti ove životinje dane da ih pripitomiš i njima se služiš, a druge pak da se njima hraniš? 
Tko te postavio za gospodara i kralja nad svim stvarima koje su na zemlji? 

Tko je – da ne zalazim u pojedinosti – djelitelj svega onoga čime se čovjek odlikuje nad ostalim živim bićima? 
Zar ne Bog koji sada prije svega i za sve od tebe traži dobrohotnost? Zar nas ne bi bilo sram – kad smo od njega toliko toga dijelom dobili, a jednom se dijelu nadamo – ne uzvratiti mu ni tu jedinu stvar, to jest milosrdnost. On koji je Bog i Gospodin, nije se stidio nazvati našim Ocem, zar onda da se i mi odreknemo onih koji su nam srodni?
Nipošto, braćo moja i prijatelji, nipošto ne dopustimo da loše upravljamo stvarima koje su nam povjerene po božanskom daru, da ne bismo čuli Petra koji negdje veli: Sramite se koji tuđe držite, stavite sebi na uzor Božju pravednost, i nitko neće biti siromah.

Dok drugi trpe oskudicu, ne nanosimo sebi muku oko nagomilavanja i čuvanja novca da nas ne bi napao nadahnuti Amos svojim jetkim i prijetećim govorom kad na ovaj način kaže: Pa dobro, koji velite: Kad li će mlađak proći, da bismo rasprodali žito, i subota da otvorimo svoje blago? 

Mi se provedimo za onim prvim i najvišim Božjim zakonom. On daje kišu pravednicima i grešnicima i čini da sunce izlazi jednako za sve. Svim zemaljskim živim bićima pruža slobodnu zemlju, izvore, rijeke i šume; zrak pticama i vodu onome što živi u vodi. Svima je u izobilju dodijelio prvotne životne potpore koje nisu ničijom vlasti zaposjednute, nikakvim zakonom ograničene ili odmjerene granicama. Te su životne potpore zajedničarske, znatne i oblilate. Dane su bez ikakvog nedostatka kako bi Bog jednakošću dara ukrasio jednako dostojanstvo naravi i pokazao bogatstvo svoje dobrote.

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!



Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 ožu 2009 07:33 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1903
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala 
Vjeroispovjest:Rimokatolik
Iz Djela o Gospodnjoj molitvi svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika 
( Pog. 1-3: CSEL 3, 267-268 )

Onaj koji dade život, poučio je i moliti

Zapovijedi Evanđelja, predraga braćo, nisu drugo nego božanske poduke, temelji za izgradnju nade, potpora za osniženje vjere, hrana za okrepu srca , kormilo ravnanja na putu, pomoć za postizavanje spasenja. One na zemlji podučavaju pameti vjernika koje se dadu podučiti i vode u nebesko kraljevstvo. 

Htjede Bog da mnogo toga bude kazano i poslušano od proroka, njegovih slugu. Ali kudikamo je uzvišenije ono što Sin govori i što Božja riječ koja je bla u prorocima vlastitim glasom posvjedočuje, Riječ više ne naređuje da se pripravi staza onome koji dolazi, već je sama došla, otvorila nam put pokazujući da idemo, pod vodstvom i upravljanjem Gospodnjim, putem života, prosvijetljeni svjetlošću milosti, mi koji smo prije bili bezbrižni i slijepi, lutajući u tamama smrti. 

Onaj koji je, između ostalih svojih spasonosnih opomena i božanskih zapovijedi kojima se brine o spasenju svoga naroda, pružio oblik moljenja, on je napomenuo i podučio što bi trebalo moliti. Taj koji je učinio da živimo, poučio je i moliti. Načinio je to onom dobrotom kojom se udostojao i ostale stvari dati i podijeliti da bismo lakše bili uslišani jer Ocu govorimo molbom i molitvom koju je Sin učio.

Već je unaprijed prorekao da dolazi vrijeme kad će se istinski klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini. Što je prije obećao, ispunio je. Mi koji smo primili od njegova posvećenja duh i istinu, također se po njegovoj predaji doista i duhovno klanjamo. Koja naime molitva može biti duhovnija od ove koju nam je dao Krist, koji nam je psoalo i Duha Svetoga? Koja molitva može biti kod Oca istinskija od one koju je svojim usnama izgovorio Sin, koji je istina? Nije samo neznanje drukčije moliti nego je on poučio, već jei grijeh. On je ustvrdio i rekao: Odbacujete Božju zapovijed da biste uspostavili svoju predaju.

Molimo stoga, predraga braćo, kako nas je naučio učitelj Bog. Molitva je prijateljska i prisna kad Boga molimo njegovim riječima i k njegovim ušima uzdižemo Kristovu molitvu.

Nek Otac raspozna riječi svoga Sina kad se mi molimo. Taj koji stanuje unutra u grudima, neka bude i u glasu. Budući da je on u vezi s našim grijesima naš branitelj kod Oca, kad kao grešnici molimo s obzirom na naše grijehe, izgovarajmo riječi našega zagovornika. On sam veli: Jer što god zaištemo od Oca u njegovo ime, dat će nam. Koliko ćemo djelotvornije postići što molimo u Kristovo ime, ako tražimo njegovom molitvom?

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!



Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 04 ožu 2009 07:06 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1903
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala 
Vjeroispovjest:Rimokatolik
Iz Dokazivanja Afraata,biskupa
(Dok. 11.O Obrezanju.11-12;Ps 1 498-503)

Obrezanje srca 

Zakon i savez stalno su mijenjani. Tako je Bog najprije promijenio Adamov savez i Noi postavio novi. Takoder je drugi bio za Abrahama koji je izmijenio da bi dao Mojsiju novi. Kako Mojsijev savez nije bio opsluzivan, drugi je dao zadnjem narastaju da vise ne bi bio mijenjan. Adamu je bio nalozen zakon da ne jede sa stabla zivota, Noi duga u oblacima, kasnije je dao Abrahamu, izabranom poradi vjere, obrezanje kao znak i biljeg za potomke.

Mojsije posjedovase pashalno janje, zadovoljstinu za narod. Svi ti savezi jedna od drugoga bijahu razliciti. Medutim, obrezanje koje priznaje darovatelj onih saveza jest ono o kojem je Jeremija rekao.: Obrezite kozicu svoga srca. Ako je savez koji Bog dade Abrahamu bio cvrst, tad je cvrst i vjeran taj , i ne bi mogao postaviti drugi zakon bilo netko od onih koji su izvan zakona bilo koji potjece od podloznika zakona. 
Bog je naime dao Mojsiju zakon s njegovim opsluzivanjima i zapovijedima. 

Ali kako ga nisu opsluzivali, njegove je zapovijedi i zakon ucinio nevaljalima. Obecao je da ce dati novi savez koji ce biti razlicit od prijasnjega, iako je isti darovatelj za oba. Ovo je savez koji je obecao dati : Svi ce me upoznati, od najmanjeg do njavecega od njih. I u tom savezu nema vise obrezanja tijela i znaka naroda.

Zasigurno znamo, predragi, da je Bog ustanovljivao zakone u razlicitim narastajima i ostajali su u upotrebi dok se njemu svidalo.Poslije toga bi zastarjeli, kako Apostol veli da je u mnogima slikama nekoc postojalo Bozje kraljevstvo u pojedinim vremenima.

Ali nas je Bog istinit, i skroz su vjerne njegove naredbe. Svaki savez za svoje je vrijeme cvrst i istinito potvrden. Koji su srcem obrezani, zive i ponovno su obrezani nad pravim Jordanom, a to je krstenje oprostenja grijeha. 

Isus, Nunov sin,iznova je obrezao narod nozem od kamena, kad je sa svojim narodom presao Jordan.

Isus, nas spasitelj, iznova obrezuje obrezanjem srca narode, koji su u nj vjerovali, i oprani su krstenjem, i obrezani su macem koji je nejgova rijec i prodorniji od svakog dvosjeklog maca.

Isus, Nunov sin, preveo je narod u obecanu zemlju; Isus, nas spasitelj, obecao je zemlju zivota svima koji su presli istinski Jordan, i povjerovali, i bili obrezani od kozice svoga srca. 

Blazeni dakle oni koji su obrezani na kozici srca i ponovno rodjeni iz vode drugoga obrezanja. Oni ce primiti bastinu s Abrahamom koji je vjerni voda i otac svih naroda, jer mu je njegova vjera ubrojena u pravednost.

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!



Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 05 ožu 2009 07:41 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1903
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala 
Vjeroispovjest:Rimokatolik
Iz Ogledala ljubavi blazenoga Aelreda, opata
(Knj.3, 5 : PL 195,582) 


Bratska ljubav mora steci oblik na Kristovu primjeru


Na ljubav nas prema neprijateljima, u cemu se sastoji savrsenstvo bratske ljubavi, nista tako ne potice koa ugodno razmatranje one cudesne strpljivosti kojom je onaj divni po obliku medu sinovma ljudskim pruzio svoje drazesno lice bezboznicima da ga popljuvaju; kojom je one oci, koje migom svime ravnaju, podlozio pokrivalu bezboznika; kojom je sebe samoga predao izrugavanjima i porugama: kojom je naposlijetku strpljivo podnio kriz, cavle , koplje, zuc, ocat, u svemu tome blag, ponizan, miran.

Na kraju poput ovce ja odveden na klanje, i poput janjeta ja zamuknuo pred onim koji ga strize i niej otvorio svojih usta.

Tko kad cuje onu cudesnu rijec, skroz blagu, punu ljuabvi, punu nepromjenjive smirenosti: Oce, oprosti im, ne bi smjesta sa svim zanosom ogrlio svoje neprijatelje? Oce, kaza, oprosti im. Da li se jos nesto blagosti i ljubavi moglo nadodati toj molitvi?

Ipak je nadodao. NIje bilo dovoljno moliti, htio je i oravdati. Oce, kaza, oprosti im, ne znaju sto cine. Veliki su ddouse gresnici, ali neznatni procjenitelji: zbog toga : Oce, oprosti im. Razapinju, ali tko je koga ce razapeti, neznaju jer da su znali, ne bi nikada razapeli. 

Gospodina slave :; radi toga: Oce, oprosti im. Misle da se radi o prekrsitelju zakona, prisvajacu bozanstva, zavoditelju naroda. Od njih sam sakrio svoje lice, nisu upoznali moje velicanstvo; poradi toga : Oce, oprosti im, jer neznaj usto cine. 

Prema tome , da bi covjek sebe ljubio, neka se ne iskvari nikakvim tjelsenim uzivanjem. Da pak ne bi podlegao tjelesnoj pozudi, neka svusvoju ljubav protegne na ugodnost Gospodnjeg tijela. Ali kako bi savrsenije i ugodnije otpocinuo u uzivanju bratske ljubavi, neka i neprijatelje prigrli rukama istinske ljubavi. Medutim, da ne bi ta bozanska vatra radi nepravdi postala mlakom, neka stalno ima na pameti mirnu strpljivost svojega ljubljenoga Gospodina i Spasitelja.

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!



Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 06 ožu 2009 07:27 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1903
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala 
Vjeroispovjest:Rimokatolik
Iz Rasprave protiv hereza, svetoga Ireneja, biskupa 
( Knj. 4, 13, 4-14, 1:SC 100, 534-540 )


Prijateljstvo s Bogom

Gospodin naš, Riječ Božja, koji je najprije sluge Bogu privukao a zatim ih je oslobodio, njih koji su njemu bili podvrgnuti, kao što je sam rekao učenicima: Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna što najmerava učiniti gospodar. Nazvao sam vas prijateljima, jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca. Prijateljstvo je naime s Bogom darivatelj besmrtnosti za one koji ga postignu.

Zato je na početku Bog oblikovao Adama, ne kao da bi nekoga trebao nego da bi imao kome svoja dobročinstva darovati. Riječ nije slavila svoga Oca samo prije Adama nego i prije sveg stvaranja. Kad je naime u Ocu boravila, Otac je i nju slavio, kao što on sam reče: Oče proslavi me slavom koju sam imao kod tebe prije nego je svijet postao! 

Zapovijedio nam je da njega slijedimo ne zato jer bi trebao naše služenje nego da nama samima udijeli spasenje. Slijediti naime Spasitelja znači postati sudionikom spasenja. Slijediti svjetlo znači zadobiti svjetlo.
Oni, naime koji se u svjetlu nalaze ne rasvjetljuju svjetlo njih nego svjetlo rasvjetljuje i prosvjetljuje. 

Oni, naime svjetlu ništa ne daju. Ali primajući dobročinstva rasvjetljuju se svjetlom.

Tako i služenje Bogu ništa Bogu ne koristi, niti Bogu treba ljudsko služenje. Onima koji njega slijede i njemu služe on podjeljuje život i neumrlost i vječnu slavu. Onima koji njemu služe i onima koji njega slijede podjeljue dobročinstva zbog toga što njemu služe i zato što njega slijede. No, on od njih ne prima nikakva dobročinstva: on je naime bogat, savršen i bez ikakve potrebe. 

Bog pak od ljudi traži služenje radi toga da ih obdari dobročinstvima, njih koji ustraju služeći njemu, budući da je dobar i milosrdan. Ukoliko naime Bog nikoga ne treba, utoliko pak čovjek treba zajedništvo s njime. 

Ovo je naime slava čovjekova: ustrajati i nadalje služiti Bogu. Radi toga je govorio Gospodin učenicima: Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao! Ovim je naznačio da time što ga slijede ne slave oni njega, već su oni proslavljeni time što slijede Sina Božjega. I opet: Hoću da ondje gdje sam ja budu i oni da vide slavu moju!

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!

Нема коментара:

Постави коментар