KAD uLAZITE u proces prisutnosti

 Hrvatski prijevod: ariana.crvenka@gmail.com

za sve koji iskustveno ulaze u proces prisutnosti

Hvala vam što ste me pozvali da napišem ovo pismo svima vama kad iskustveno ulazite u Proces prisutnosti. Najprije, dopustite mi da kažem kako sam počašćen da vi i grupa koju nadzirete polažete takvu vjeru u ovaj postupak. Emocionalno čišćenje i zatim podešavanje iz reaktivnog ponašanja u svjesno djelovanje nije nikome od nas „jednostavno“ putovanje za poduzeti. Pozdravljam vašu hrabrost i namjeru da napravite sve što je potrebno kako bi olakšali individualnu i kolektivnu preobrazbu na ovoj planeti.

Dakle, koje male putokaze vam mogu dati kad započinjete ovu potragu?

Prva stvar koja mi pada na pamet je da date sve od sebe da zapamtite, posebno „kada stvari postanu teške“, da nas upravo naše neintegrirane „potrebe i želje“ dovode do postupka emocionalnog čišćenja poput Procesa prisutnosti. Zbog toga individualno možemo imati određene referentne točke kojima se želimo pozabaviti, za koje vjerujemo da će nas, ako im se uspješno posvetimo, osposobiti da procijenimo da li je ovaj postupak koristan i uspješan ili nije. Ipak, u Procesu prisutnosti se ne radi o tome da se pobrinemo za „svoje potrebe i želje“; u njemu se radi o tome da nas postepeno uzdigne iznad njih.

U Procesu prisutnosti je riječ o upravljanju našom svjesnošću prema mjestu autentične odgovornosti i izbora; stanju bivanja u kojem svaki korak poduzimamo, ne predodređeni uvjetovanošću, programiranjem i pogrešnim interpretacijama, nego slušajući slatki, tihi glas Unutarnje prisutnosti koju svi dijelimo.

Stoga se dio ovog iskustvenog putovanja bavi prijenosom naše privrženosti iz povlađivanja svojim potrebama i željama u buđenje za vodstvo i jasnoću intuicije utemeljene u srcu. To nije jednostavan zadatak, pa smo pozvani na strpljenje, suosjećanje i dosljednost, posipane velikodušnim dozama vjere.

Također, nema nikakve žurbe u ničemu od toga. Jednom kad uđemo u svjesno djelovanje krenuli smo u pravom smjeru i u tom trenutku putovanja to podešavanje vrijedi za sve! Također, samo zato što znamo da je naše emocionalno tijelo uzročna točka nelagode u kvaliteti našeg iskustva, ne znači da moramo slijepo zaroniti u nju. U takvu vrstu rada trebamo ući sa poštovanjem, dosljednošću, odgovornošću i suosjećanjem prema sebi.

Budući da su većinu nas na vještine preobrazbe natjerale naše potrebe i želje, mi se automatski i često prilično nesvjesno, usredotočujemo na traženje određenog stanja oslobođenja od tih okolnosti. Kao posljedica, skloni smo prosuđivati proces koji se odvija prema tome kako se „dobro“ osjećamo ili kako „ugodne“ naše okolnosti postaju, ili čak po tome koliko „lakše“ se razvija naše životno iskustvo. Izjavljujemo „da tražimo radost“, a zbog toga što smo vođeni uglavnom očitovanjem svojih nesvjesnih potreba i želja, često pretpostavljamo da „je radost ugodno emocionalno stanje“. U tom svjetlu, pogrešno brkamo značenje riječi radost i sreća.

Radost nije određeno emocionalno stanje; to je svjestan odnos koji postepeno razvijamo sa svojim emocionalnim tijelom, a u kojem smo sposobni prihvatiti sva emocionalna stanja koja prolaze kroz naše polje svjesnosti.

Samo kad smo u stanju prihvatiti sva emocionalna stanja kao jednako vrijedna za nas, sposobni smo autentično izaći iz svijesti odvojenosti i ući u svijest jedinstva – ili Kristovu svijest, kako je također nazivamo. Sve dok ne postignemo tu promjenu u odnosu sa svojim emocionalnim tijelom, mi svjesno i nesvjesno bježimo iz jednog emocionalnog stanja s ciljem da prigrlimo drugo. To izaziva energetski sukob u nama koji se manifestira kao mentalna zbrka i vanjska fizička nelagoda. Dakle, dio ovog putovanja kroz Proces prisutnosti je da nas poduči alatima potrebnima da svjesno pomaknemo svoje iskustvo iz tog nesvjesno razdvojenog stanja u ono jedinstveno. Postizanje toga zahtijeva da dopustimo da ono što smo ranije definirali kao „nepoželjna emocionalna stanja“, koja sva spadaju u trojstvo straha, ljutnje i tuge, sada izađu na površinu za integraciju. Pojednostavljeno rečeno, to znači da je, kad se radi o Procesu prisutnosti, vjerojatnije da ćemo se češće osjećati bijedno nego obogaćeno.

Neprestano se podsjećajući da „je osjećati se nelagodno, zbunjeno i emocionalno van ravnoteže dok se krećemo kroz Proces prisutnosti pokazatelj napretka“, izbjegavamo dodavanje nepotrebne tjeskobe svom putovanju.

Nažalost, taj podsjetnik ne smanjuje iskustvo nelagode koje namjerno pokrećemo dobrovoljno dovodeći svoju svjesnost u neintegrirano stanje emocionalnog tijela. To je zbog toga, jer je „osjećanje“ svojih različitih razina potisnute emocionalne neravnoteže, bilo da se ona očituje u našem polju kao mentalna zbrka ili fizička nelagoda, ključno kad namjeravamo probuditi širok rječnik osjećaja koji je potreban da bismo percipirali priopćenja koja nam dolaze iz našeg vibracijskog tijela.

(Postoji detaljnija rasprava o tom aspektu Procesa prisutnosti u članku naslova Darovi unutar emocionalne odgovornosti (The Gifts Within Emotional Responsibility) koji se može pročitati u dijelu „Članci“ ("Articles") na www.thepresenceportal.com).

Zapamtite, budući da smo uvjetovani umirivati i kontrolirati svoju svjesnost o određenim emocionalnim iskustvima upravo iz djetinjstva, kad ona počinju izlaziti na površinu u našem sadašnjem iskustvu, svaki djelić našeg bića nam govori da „nešto nije u redu“. Tada ćemo vjerojatno pružiti otpor. U tom svjetlu, kad se krećemo kroz Proces prisutnosti, osjećaji opiranja su pokazatelj da napredujemo.

Još jedan koristan putokaz vrijedan obraćanja pažnje je da, budući da nam nedostaje svjesnost emocionalnog tijela, mi također ne djelujemo dosljedno iz „uvida“; gotovo smo isključivo usredotočeni na životno iskustvo koje opažamo kao da se događa vani. To znači da se mnoge od posljedica uzročnih aspekata postupka Procesa prisutnosti u početku odražavaju natrag prema nama kao događaji koji se odvijaju u vanjskom svijetu, koji na prvi pogled izgledaju da se događaju odvojeno od nas. Nije tako.

Ništa što opažamo izvan sebe ne odvija se odvojeno od nas; naše opažanje bilo čega je naša veza s tim.

Stoga se preporuča da pažljivo obratimo pažnju na fizičke, mentalne i emocionalne aktivnosti koje se odvijaju unutar našeg polja iskustva dok se krećemo kroz Proces prisutnosti, i dalje. Praksa svjesno povezanog disanja dosljedno stvara uzročne prilagodbe koje imaju duboke posljedice na naše vanjsko životno iskustvo. Kada se te stvari dogode nama i oko nas, što intuitivno izgleda povezano s našim sudjelovanjem u ovom radu, ali naš um nam govori „nemoguće je da to ima ikakve veze s nama“, uzmite to u obzir i budite zahvalni.

Iako svjesno povezano disanje može biti jedna od najjednostavnijih vježbi na koje smo dosad naišli, ona će se također ponekad pokazati kao najizazovnija i najmoćnija. Izazovna je, jer nas poziva da počnemo neutralizirati jednu od naših najvećih ovisnosti: nesvjesno lutanje u paradigmi utemeljenoj na vremenu. Pozivajući nas da svjesno povezujemo svoje disanje, ova vježba potiče aspekt naše svjesnosti, a to može biti mala misao za početak, da se pojavi i ostane usidren u sadašnjem trenutku. Nemojmo se zabrinuti što naše misli lete svuda naokolo dok se posvećujemo svom disanju; brinimo samo o tome da se čuvamo od ikakvog značajnog pauziranja u disanju. To je dovoljno izazovno, kao što ćete i otkriti duž puta. Međutim, sidrenjem aspekta svoje svjesnosti u "sada", ova vježba postiže nešto neshvatljivo umnom razumijevanju stvari; ona nam omogućuje da usidrimo aspekt svoje svjesnosti u području u kojem prebiva Bog: Sadašnjem trenutku.

Kada smo mentalno prepušteni slučaju u paradigmi utemeljenoj na vremenu, također smo izgubljeni u misaono utemeljenim prividima, pa čak ni Bog ne zna gdje smo!

Naš put u spasenje je da se potrudimo pojaviti u jedinom području u kojem prebiva univerzalna inteligencija koju zovemo Bog; u vječnom sadašnjem trenutku. Vježba disanja nam pomaže da to ostvarimo. Jednom kad uđemo u to područje Prisutnosti također ulazimo u područje „gdje nema redoslijeda po težini“ ili „svjesnost čuda“. Dakle, koliko god izazovna može ponekad biti vježba disanja, važno je dosljedno se bodriti stalno se podsjećajući da, kad god se posvetimo toj vježbi, istovremeno „na nama radi“ moć koja je stvorila sve. Ući u područje „gdje nema redoslijeda po težini“ dva puta dnevno na 15 minuta je preobrazba života van svakog „vanjskog djelovanja“ kojim se možemo pozabaviti.

Još jedan uvid vrijedan toga da se podijeli s vama je ovaj:

Ne postoji određeno iskustvo koje trebate imati kad prolazite kroz Proces prisutnosti, osim ono koje već imate u bilo kojem trenutku.

Stoga, sva očekivanja nisu samo neutemeljena, nego su sjeme koje rađa neizbježno razočaranje. Pustite da, koje god iskustvo se odvijalo, bude ono koje najviše cijenite. Umjesto da tražite nešto drugo umjesto onoga što vam se događa upravo sada, radije usredotočite svoju energiju na bivanje intimnim sa točno onim što vam se odvija u bilo kojem trenutku. Postoji samo vaše iskustvo i kad cijenite svoje, istinski percipirate Proces prisutnosti takav kakav je.

Kada istražujemo iskustvo drugoga kroz usporedbu i očekivanje, potpuno propuštamo svoje vlastito, a time i percipiranje snage ovog postupka.

Zapamtite također da je Proces prisutnosti, u svojoj cijelosti, „uzročni postupak“. Ne bavi seposljedicama. Budući da je uzročni postupak, kada ga primjenjujemo na sebi, on automatski pokreće posljedice. Stoga, nema potrebe da se zabrinjavamo oko osobina „rezultata“. Rezultati su važni samo kad nas vode nezasitni glasovi naših „potreba i želja“ i kad smo zbog toga vezani ograničenjima koja su svojstvena svijesti odredišta. Ovaj postupak se prilagođava našim specifičnim individualnim zahtjevima preobrazbe i učinkovito nas odnosi na mjesto na kojem „biramo biti“.

Također, nemojte očekivati „da ćete sve riješiti“ u 10 tjedana. Ono u što možemo biti sigurni je da nas ovaj postupak podučava „svim pojedinostima življenja s gledišta svjesnog djelovanja“, kao suprotno reaktivnom življenju. Ta jedna jedina lekcija, ako se dobro nauči, budi nas za vječne posljedice koje zauvijek služe našoj stazi unutra i gore prema jedinstvenom zajedništvu sa Sobom i Božanskom sjedinjujućom inteligencijom čiji smo svi čudesni izrazi.

Još jednom, izražavam svoju zahvalnost svima vama koji sudjelujete u ovom prekrasnom radu „za sebe“. I, budite sigurni da je to „rad“; upravo sada, za mene, to je „stvarni rad“.

Kada se učimo kako autentično „drugima činiti ono što bismo željeli da drugi čine nama“, mijenjamo svoje životno iskustvo u zračenje autentičnog mirotvorstva koje donosi hladovinu svima s kojima dijelimo svoje ljudsko putovanje.

To je suština Božanske alkemije.

To je dar unutar Procesa prisutnosti.

Uložio sam svoje srce u knjigu PROCES PRISUTNOSTI i svoje osobno iskustvo u svaki aspekt ovog postupka, pa tako kad vi putujete kroz njega, ja putujem sa vama.

Kako prekrasan primjer predstavljate čovječanstvu obogaćujući 2007. na ovaj proaktivan način. Sve vas pozdravljam!

Ljubav, blagoslovi i zahvalnost,

Michael.

  

www.thepresenceportal.com

Michael Brown ©

cv8vd