среда, 25. фебруар 2015.

Dokaz postojanju duše

 0
“U fizici ili kemiji ne možemo pronaći ništa što se imalo odnosi na svjesnost. A ipak svatko od nas zna da svjesnost postoji, jednostavno zato jer je svi imamo. Stoga svjesnost mora biti dio prirode ili, općenitije govoreći, dio stvarnosti, što znači da se, bez obzira na zakone fizike ili kemije, obrazložene u kvantnoj teoriji, moraju uvažiti i posve drukčiji zakoni.” – Niels Bohr, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1922. godine
Sva živa bića, bilo biljke, životinje ili ljudi, posjeduju svjesnost i očituju je na razne načine. Svjesnost ne proizlazi iz materije nego je simptom duše, koja je nepromjenjivi dio stvarnosti. Koliko god pokušavali, znanstvenici ne mogu stvoriti život u laboratoriju miješajući beživotne kemikalije.
Mi smo svjesna duhovna duša unutar tijela i naš se odlazak iz tijela naziva smrću. Stoga fraza „otišao je dalje“ točno opisuje ono što se zbiva kad netko umre.
Svjesnost znači samosvjesnost, osjećaj „Ja sam“. Također znači biti svjestan vlastitih misli i osjećaja. Nijedno računalo – ma koliko složeno bilo – nikad nije svjesno.
Obična znanost ne može proučavati dušu i njezine odlike, svjesnost, jer su izvan dosega materije. Duh može proučavati duhovna znanost, poput one iznesene u Vedama.
U svom izvornom čistom stanju, svjesni smo svoje vječne osobnosti u odnosu s Bogom. Sada je naša svjesnost uronjena u materiju i mislimo da smo ono tijelo u kojem u određenom trenutku prebivamo.
Osim svjesnosti, i drugi dokazi ukazuju na to da je naša osobnost odvojena od naših tijela – npr. sjećanja iz prošlih života i izvantjelesna iskustva.

Нема коментара:

Постави коментар