Možda vam je malo čudan naslov i možda u glavi sada imate razne ideje što bi to trebalo da znači i o čemu će ovaj tekst da bude, ali nemojte previše o njemu da razmišljate i pravite pretpostavke već prosto pokušajte da sljedite njegovu nit i pratite ono što će on da govori.
                Kada pogledamo neko učenje, od Četvrtog Puta pa do Tantre, pa čak i da idemo malo “niže” u svakodnevnija Učenja možemo reći da svako od njih ima određenu strukturu koja vodi nekom Cilju ili namjeni, svakodnevnije rečeno, koja se krije u nizu Ideja, Pravila, ili načina da se čovjeku približe određene Ideje vodilje koje će mu omogućiti ulazak u njega samog, ili sjedinjenje sa bogom (idejom koja se često puta provlači kroz razna učenja). Ta struktura ili Koncept Učenja koji stoji iza Ideja i prezentacija onog što se čovjeku daje ima određene ciljeve. Često puta taj Koncept ne prepoznaje se odmah, niti može da se uvidi, te je često puta zavijen određenim celofanom ideja koje dotiču razinu nečijeg razumijevanja ili drugačije rečeno, razinu nečije Unutrašnje Zrelosti. Naravno, taj Koncept ima i cilj da prođe iza strukture Uma koji čovjek ima te biva prilagođen tom Umu koji pokušava da kroz određeni Koncept spozna ili upozna višu Stvarnost.
Shodno globalnoj zrelosti Čovječanstva, Koncepti Boga, Raja, Viših svijetova trenutno su najzanimljiviji i najzastupljeniji oko nas. S druge strane Koncepti o Prosvijetljenju, Probuđenju, upoznavanju Istinske Prirode isto tako su najčešći i imaju određeni dodir sa “nižim” Konceptima, kao neki most između Koncepata kao što je unutar Tantre u kojima se kaže da nema druge stvarnosti do samog Apsoluta koji je Svijest i ima dodira sa osjećanjem Svijesnosti koju u najdubljem ili najintimnijem sebi osjećamo. Te kaže da između srži Ja Jesam ili Svijesti koja je Svjesna Sebe i samog Apsoluta nema nikakve razlike.
Sljedeća razina te Ideje, ili Koncepta koji postoji u Tantri, ali i Zen Učenjima kao i određenim Dao Školama, jeste da nema nikakvog entiteta pod nazivom Bog, već da je to Punina (Praznina) koja je ispoljena u dva različita Svojstva. Jedno je Stvaralačko Svojstvo, koje u sebi sadrži Sile i Energije Kreiranja i koje je temelj ovog Univerzuma, a drugo je Temeljno Svojstvo koje je temelj i prvog, ali u sebi nema nikakvo kretanje, nikakvo Stvaranje, te da je to sama Srž Univerzuma, ono na čemu se sve postojeće održava. Ovi Koncepti izuzimaju bilo kakve bogove ili boginje i govore o Srži na način koji je izvan obojenja Uma, izvan karakteristika Uma, govoreći da ono nema ni početak ni kraj, ni postojanje ni ne-postojanje, itd.
Sve to su Koncepti i ništa više. Svaki od njih postoji radi određene razine Svijesti onih koji ih upražnjavaju ili koji ih prihvataju kao svoje Puteve. Niti su bolji, niti su veći, niti su superioriniji ili inferiorniji jedni od drugih, sem ukoliko nisu stvoreni radi određene sebične manipulacije, a čega ima mnogo na ovom svijetu. Koncept nije Stvarnost i to morate da razumijete. Koliko god taj Koncept bio realan, davao određena pojašnjenja on nije Stvarnost.
Primjera radi: Gurđijev je dao strahovito jak koncept unutar kojeg dolazi do prepoznavanja rada Uma, unutrašnje psihološke mašine, mašine tijela i djelomično Svijesti koja u pozadini toga stoji. Psihološka Mašina u sebi sadrži nekoliko razina i on ih je podijelio po Centrima, stepenima Svijesti, Ličnosti, malim “ja” ili Mehanizmima. Svijest je podjelio po stepenima u kojima se ona ispoljava, stepenu identifikacije, kristalizaciji same Svijesti i slično. I to je jedan od odličnih Koncepata ili Učenja koje postoje u ovom dobu.
S druge strane Tantra daje jako slične koncepte ali na različit jezik. I onaj koji razumije Ideje Gurđijeva razumjeće i Ideje Tantre, jer nema nikakve razlike. Postoji neka mala razlika a to je u različitosti dubine nekih Ideja, tj. njihovom pojašnjenju, ali po mom mišljenju nema nikakve razlike. Oni koji razumiju Rad, razumiju i Tantrički Rad. Ali i obrnuto. Otuda nije čudo da Tantrički Majstori lako prihvataju i Razumiju Gurđijevov metod Rada, ali i tog čovjeka izrazito cijene.
No, da se vratim na početak i ono što vam želim reći.
Mnogo je sukoba oko svih tih Koncepata, Ideja, Učenja. Svi manje više znate te sukobe, i svi znate da “svi putevi vode u Rim”, tj. da “svi putevi vode istom cilju”. I to manje više svi ponavljaju kao papige, ali i dalje imaju neslaganje, i tzv. toleranciju koja u stvari samo govori o temeljnom neslaganju. Jer da postoji ovo razumijevanje onda ne bi bilo potrebe za Tolerancijom. Ali ono što skoro niko ne zna, ili zna samo manjina, jeste da ti Koncepti, bez obzira koji bili, bili oni Ezoterično Hrišćanstvo, Ezoterični Budizam, Četvrti Put, Tantra ili šta već su samo Ideje koje imaju određene Ciljeve i da sami po sebi nisu Stvarnost, već OPIS Stvarnosti, IMITACIJA Stvarnosti, Ideje koje imaju određeni Cilj ali ne i da postanu zamjena za taj Cilj.
Cilj svih Koncepata nije u tome da vas dovedu do Stvarnosti, jer oni to ne mogu, već je cilj da pripreme Tlo za Stvarnost.
Stvarnost je Stvarnost i sa ludakom i sa Probuđenim. Ona nije različita. Ali ludak ne može da živi Stvarnost, ili da bude ta Stvarnost dok Probuđeni to može. Može zato što je to on sam. Probuđeni ili Budni Čovjek shvata svrhu Učenja, shvata njegovu korisnost ali i također shvata da ta korisnost ima svoje vremensko ograničenje, svoju valjanost koja je ograničena na određeni stadij Svijesti, i dalje ono (Koncept) nema nikakvu važnost, tj. čak i postaje štetno.
Ukoliko ovo čovjek imitira ne znajući šta to znači, upravo je započeo da radi na svojoj propasti, jer ovo se dešava onda kada se uvidi dubina Stvarnosti i kada se Učenje jako dobro Razumije i uvidi da ono objašnjava određeni dio, ali samo do određene granice i preko ne. Mnogo je bilo onih koji su to tako vidjeli, kao kod tzv. današnjih “advaita” koji kao gljive niču oko nas, ali to je samo opravdanje Uma kako ništa na sebi ne bi radio već kako bi sebe proglasio već postignutim i upravo na taj način pobjegao od Unutrašnje Promjene.
Budan Čovjek iako zna da Učenje nije Stvarnost i iako zna da je ono samo Koncept rukovodi se s njim u savršenoj Ravnoteži sa Sobom. Tj. kada je on u Sebi nema potrebe da misli ili ispoljava bilo koju Ideju ili Koncept Učenja. Ali kada Um počne ili preuzme određenu Akciju ili Djelovanje, tj. preuzme Gravitacioni Uticaj na sebe, on tada ponovo zauzima Ideju ili Koncept Učenja sve dok taj Uticaj postoji, nivelišući se ili dovodeći se u Ravnotežu. To je isto kao kod čovjeka koji hoda po tankom užetu između dve zgrade ili planine. Štap u ruci koji nosi služi mu kako bi održavao Ravnotežu, ali ne kao i sam Cilj. Ukoliko počne da gubi ravnotežu, pomjeranjem jednog od krajeva štapa on se ponovo vraća u istu, te tako ostaje na užetu dostižući Cilj koji je sebi zadao.
Na isti način Koncept ili Ideja ili Učenje je štap koji pomaže čovjeku da pređe preko, između dvije litice, od kojih je jedna svakodnevni život, a druga Najviša Stvarnost. Koristeći Mudro Učenja kao štap, on sigurno hoda užetom do svog cilja. Kada dođe na Cilj, koristi li dalje štap da bi razgledao okolinu?
Čovjek je prezauzet Konceptom Svakodnevnog života koji mu je nametnut od onih koji žive svakodnevni život i smatraju ga jedinom stvarnošću. On taj koncept prihvata i živi, pokušavajući naći smisao samog života i ostvariti nešto unutar njega, te na kraju napušta ovaj svijet nezadovoljan, nemoćan, depresivan. Njegov Um izgrađen od ideje ovog Svijeta ne može da vidi smisao izvan njega te pokušavajući da nađe smisao unutar onog što je napravilo ili izgradilo Um kakav ima,  uskoro biva pojeden od istog tog Uma.
Ukoliko ima sreće, ukoliko mu se desi da se na vrijeme razočara, ili da se na vrijeme pita koji je smisao svega toga, ukoliko vidi da ovaj život ne daje smisao u njemu se pojavljuje određeni Magnetski Centar, ili određena Interesovanja koja pokušavaju da nađu odgovor na suštinska pitanja njegovog porijekla, porijekla univerzuma, ljudi, života, smisla. Uskoro on shvata da postoji nešto što je moralo da stvori sve ovo, što mora da upravlja svim ovim. I na tom niovu se pojavljuje religija kao način pojašnjenja koji mu daje određene Ideje i Koncepte koji su u skladu sa Razinom Svijesti koju taj čovjek ima. Mnogo godina ili života potrebno je da prođe prije nego što shvati da taj Koncept nije savršen i da stvari nisu baš takve kakvim su mu pojašnjene i kakvim ih on sam posmatra. Razočarenjem, uvidima da nešto nije u redu sa tim Konceptom on traži dalje.
Zapamtite, KONCEPTOM.
Nakon toga ulazi u Spiritualnost unutar koje dobija malo savršenije Koncepte i Ideje. Pokušava da živi to što mu se daje i opet uskoro biva razočaran, ako ima sreće, i uviđa da ni tu nešto nije u redu.
Nekolicina dobija priliku da ide dalje. Tada ulaze u ono u čemu se vi sada nalazite, a to je Ezoterično, Unutrašnje. Ovdje dobija savršenije Koncepte, mnogo dublje, izbacuju mu se ideje koje je primio Religijom i Spiritualnošću te napokon sa svih projekcija bogova i boginja, spoljašnje pomoći, uzašlih ili ne-uzašlih majstora, vraća se UZROKU svih tih ideja, SAMOM SEBI.No, tu nastaje pakao. Jer u tom on više ne može da projektuje na spoljašnjost, na nekog boga ili boginju, svoje unutrašnje stanje, već mora da se s njim suoči i da ga shvati kao uzrok bijede u kojoj živi. Napokon je došao do sebe, ali to sebe nije nimalo ugodno i fino i započinje Unutrašnja borba sa samim sobom, tj. onim što je “sobom” mislio. Počinje da uviđa da on nije ono što je uvijek mislio da jeste i da je ono što je on u stvarnosti povezano sa nečim dubljim, određenim izvorom Života u njemu, osjećajem Ja, ali i nečem što je temelj čak i tom osjećaju Ja. Njegov Put povratka Sebi, napokon je započet. Ali samim tim započeti su problemi koji na toj razini postoje.
To je ukratko način na koji čovjek putuje ka sebi kroz Ideje i Koncepte koji su prilagođeni njegovoj razini Svijesti ili Zrelosti koji u tom trenutku posjeduje. I kao u Zen priči o Majstoru koji je dostigao probuđenje i nakon toga kaže: “Prije probuđenja, planine su bile planine. Rijeke su bile rijeke. Kada sam ušao u Učenje, Planine više nisu bile samo planine, rijeke više nisu bile samo rijeke. Sada, kada sam se Probudio, Planine su samo planine, Rijeke su samo rijeke.”, osveštavanje započinje i on biva suočen sa stvarnim stanjem.
To stvarno stanje njega samog nije ono što je očekivao, nije nimalo ljepo kako to religija i spiritualnost govore, već je bačen u močvaru samog sebe u kojoj on ne vidi izlaz i ne vidi smisao. Uskoro gubi sve što je nekada imao. On postaje srž nesigurnosti, bola, patnje, suočavanja. On više nema ništa. Ni sebe, ali ni viši život. “On nije ni vruć ni hladan.” On je mlak. “A jao onom koji je u sredini. Niti je izgubio dušu, niti ju je stekao”. Njegov Rad je pakao. On je spušten u sam centar pakla da se suoči sa sobom i da preživi ili umre. To je Ezoterično Učenje.
Da bi se nešto moglo dati čovjeku on mora da umre kao čovjek i postane Čovjek, Svjestan Čovjek.
Naravno i ovaj stadij prate određene Ideje i Koncepti koji imaju za svrhu olakšati određeno upoznavanje, dati mu dojam da su neki već prošli tom Stazom i da su postigli ono što su tražili. Te da i on sam može da to postigne. Ukoliko nastavi pred njim je polje neslućenih mogućnosti. Ali ukoliko zastane ili se “okrene nazad” pretvoriće se “u stub soli” i sa njim je završeno. Mnogi koji su prekinuli sa ovim pretvoreni su u “stub soli”. Otuda je i rečeno da jednom kada kreneš Ezoteričnom Stazom, možeš samo da uspiješ ništa manje od toga. Nazad ne smije da postoji.
Vjerujem da ste se prepoznali u ovom, barem u nekoj mjeri. A sada da idemo dalje od ovog što je ovdje rečeno.
Vratimo se Konceptu i Ideji. Rekao sam da je čak i Ezoterično samo Koncept, Ideja i ništa više. I da kao takvo ima određenu svrhu.
Shvatili ste da su Religija i Spiritualnost smiješni koncepti i ideje, ali dok ste bili na toj razini to niste shvatali, već ste ih prihvatali kao stvarne, kao ispravne i trudili ste se da ih živite kako znate i umijete. Sada vidite taj San koji vlada među tim ljudima. Ali onaj San u kojem se sada nalazite ne vidite. Zašto?
Prosto zato što taj San koji dobijate odgovara Snu koji se odvija iza očiju koje ovo čitaju. Isti je. Tek kada se probudite iz ovog Sna uvidjet ćete da je i ovo bio samo San i ništa više. Ideja i Koncept i ništa više. Ali koja je svrha toga? Koji je smisao svega toga ako je čak i ovo San?
Vratimo se na trenutak na svakodnevnog, usnulog, Čovjeka. Njemu je život i ono što život daje jedina stvarnost. Bol i Patnja, Sreća i Zadovoljstvo tjelesnog te umnog koje je povezano sa spoljašnjim je smisao sam po sebi. On se trudi da postigne smisao ovog života. A svi znate što to znači.
Sada, zamislimo da tog čovjeka hoćemo da izvučemo van iz zatvora spoljašnjeg života. Šta moramo da napravimo?
Mnogi će pomisliti da moramo da mu pokažemo ludilo toga što živi, ali on ne vidi to ludilo, njemu to nije jasno. On nema pojma što vi želite reći. Dapače, cijela stvarnost mu pokazuje da vi griješite, ne on. Ono što morate učiniti jeste ponuditi mu “viši” Koncept od onoga koji on živi. Pokušavate mu dokazati postojanje nekog boga, igrate na njegovu bol i patnju, pokušavate mu dati osjećaj savjesti i slično, da ne nabrajam dalje. Ali sve to su Koncepti i dalje. Vi to znate, ali on to ne zna.
Na isti način Ezoterično vama daje Koncepte.
Ako mi ne vjerujete, prosto uđite u Sebe, koliko možete i recite mi da li tamo postoje svi ovi Koncepti koji vam se sada vrte po glavi? Postoji li išta od onog što ste naučili izvan Osjećaja Sebe duboko u vama, kada ste u njemu?
Ne.
Postoji samo duboko, intimno, intuitivno osjećanje Sebe, osjećaj Unutrašnjeg toka Svijesnosti koja se vrti sama u sebi. Ako ste ga fino osjetili osjećate unutrašnje blaženstvo, pa makar i na par sekundi, ili minuta. U tom Stanju nema ni mene, ni Gurđijeva, ni Tantre, ni Puta, ni Ideje, ni Učenja. Samo to Stanje. I ništa više, ali ni manje. No, kada otvorite oči, pojavljuje se svijet očekivanja, ideja, koncepata, smisla i besmisla i tada vam je potreban Koncept, Ideja, Učenje da vas usmjeri ka vama samima.
Zašto?
Zato što u procentu vi ste Vi samo nekih 10-ak posto. Ostalo je Um koji je ispunjen idejama da nešto mora postići, da mora negdje stići, da mora da se Probudi, ili da kupi novi stan ili da plati stanarinu i slično. Tada, ako ne želite da se izgubite morate imati Koncept.
Ali zašto?
Zato što je cijeli svijet koji poznajete KONCEPT, Ideja, Misao, zarobljena Emocija, Identifikacija, itd.Problem je što vi mislite da je taj svijet stvaran, da je Koncept o njemu stvaran, da je Ideja na kojoj se taj svijet temelji, stvaran.
NE.
Stvaran je samo onaj koji JESTE. Sjetite se naslova Mr. G. knjige. “Život je Stvaran samo kada Ja Jesam”.A sada se sjetite Tantričkog ili Advaita Učenja, koje kaže da nema druge Stvarnosti do same Svijesti koja Percepira spoljašnju ili unutrašnju Stvarnost – naravno ovo je malo prilagođeno, da bi bolje razumijeli.
Ili sjetite se Shaeva Dharme koja u knjizi Vigjana Bhaerava Tantra kaže:
11-13. Sa apsolutne tačke gledišta, Bhaerava nije povezan ni sa slovima, ni sa fonemima, ni sa tri Shaktii, niti sa prodiranjem kroz chakre, ni sa bilo kojim drugim verovanjem, i Shaktii ne sačinjava njegovu suštinu. Svi ovi koncepti koji se uče iz spisa namenjeni su onima čiji je um još uvek previše nezreo, i ne mogu da shvate vrhovnu stvarnost. Oni su samo predjela čija je svrha da podstaknu aspiranta ka etičkom ponašanju i duhovnom radu, tako da aspiranti mogu jednog dana da shvate da temeljna suština Bhaerave nije odvojena od njihovog Ja.
14-17. Mistična ekstaza nije predmet dvojstvene misli, ona je potpuno oslobođena od bilo kakve predstave mesta, prostora ili vremena. Ova istina može biti dodirnuta samo iskustvom. Nju mogu dosegnuti samo oni koji su oslobođeni dvojstva i ega, i čvrsto, potpuno ustanovljeni u svesnosti svoga Ja. Ovo stanje Bhaerave je ispunjeno čistim blaženstvom jedinstva tantrika i svemira. Samo ovo stanje je Shaktii. U stvarnosti na ovaj način upoznate prirode pojedinca, on dopire do najviše sfere, sadržavajući ceo svemir. Koga onda treba obožavati? Ko onda može biti ispunjen tim obožavanjem? Samo ovo stanje, prepoznato kao najviše, je velika Boginja.
18-19. Pošto nema razlike između Shaktii i onoga ko je otelovljuje, niti između suštine i objekta, Shaktii je isto što i Ja. Energija plamena nije ništa drugo do vatra. Svaka podela nije ništa drugo do uvod stazi istinskog znanja.
20-21. Onaj ko doseže Shaktii usvaja ne-razdvajanje među Shaevom i Shaktii i ulazi na vrata božanskog. Kao što se prostor razaznaje kada ga obasjaju sunčevi zraci, tako se i Shaeva prepoznaje kroz energiju Shaktii, koja čini suštinu Jastva.
Ovo neću previše tumačiti sada, jer je preduboko za ovu temu. Ali ovdje u ovih par stihova, pojašnjena je cijela struktura Univerzuma, Čovjeka i Cilja Učenja.
Ne postoji suštinska razlika između vašeg Ja i Svijesti Univerzuma. Pa bilo to vaše Ja ispoljenje Triju Sila ili Guna koje daju svojim međudejstvom osjećaj Ja, u zavisnosti od Sile koja u tom trenutku djeluje ili se vaše Ja gradilo na Unutrašnjem osjećaju Svijesti koji nije povezan sa djelovanjem Triju Sila ili Guna, svejedno je.
U tom trenutku, na tom niovu, sve Ideje i Koncepti počinju da padaju. Sve počinje da se uništava jednim pokretom Svijesti. Jer ništa nije stvarno do samog osjećaja Ja Jesam koji svi u sebi imate. Tu Učenje prestaje biti Koncept i Ideja, i postaje OSJEĆAJ JA, Osjećaj Svijesti koja je TEMELJ svega ostalog.
Naravno, možemo reći da je to veoma velika Razina Svijesti, ali to nije tako. Kada gledate iz podnožja Planinu penjanje na nju se čini užasnim naporom, ali SAMO ZATO što mjerite, što procjenjujete, što ste preplašeni, što se bojite umora, nemoći i slično. Ali kada se popnete, smiješno je sve što ste projektovali.
Penjanje se sastoji samo od JEDNOG:
“Uzmi svoj ranac i kreni da se penješ.”
U ranac stavi sve što ti je potrebno za penjanje (Ideje i Koncepte Učenja) i putuj Igumane. Ranac služi samo da nosi ono što vam je potrebno za penjanje. ON i ono u njemu NIJE samo penjanje. Penjanje ste vi i na kraju opet VI na vrhu planine stojite i gledate prizor koji vam oduzima dah. Projekcije, Ideje, Koncepti su bili potrebni kako bi uopšte krenuli na planinu. I ništa više.
Šta je Učenje?
Učenje je Koncept ili Ideja koja ima za svrhu da stavi naglasak na nečem drugom do spoljašnje “stvarnosti” ili ideja i koncepata života, te da vam tim naglaskom obezbjedi IZVLAČENJE iz podnožja planine i natjera vas da, zbog svrhe i višeg cilja, pomjerite dupe iz močvare podnožja u svježinu Vrha Planine.Ako nema vas, NIJEDAN koncept ili ideja, ne može da se primjeni ili da se upotrebi. Vi ste smisao svega toga. Ako to znate, onda može li Koncept ili Ideja biti zamjenjeni Stvarnošću Samog Sebe?
Drugim riječima, sve Ideje i Koncepti imaju svrhu da vas maknu iz podnožja ili doline u kojoj se nalazite u sebi i natjeraju vas da SVJESNO se pomjerite na više dijelove sebe. Te da napokon krenete živjeti iz njih. Oni nisu Stvarnost, oni nisu smisao, oni nisu život. Vi ste to sve. Ali pošto u sve vjerujete samo ne u sebe, otuda oni preuzimaju Svrhu, Smisao, Život, Ideju, Motivaciju, Cilj.
Koncepti Ezoteričnog služe upravo tome. Borbi protiv onoga što vas umrtvljuje, što vas vuče ka dole. Otuda se taj stadij u Tantri naziva Shaktii Sadhana,borba protiv Inercije ili SILE OTPORA, koja vas drži u šaci i vodi kamo ona želi.
Pažljivo pročitajte ovo. Namjerno pišem sporo jer znam da sporo čitate. I ponoviću: “… borba protiv Inercije ili SILE OTPORA, koja vas drži u šaci i vodi kamo ona želi.”
Nema tu nikakve tajne, niti mudrovanja. Idejom ili Konceptom VIŠEG (još uvijek pišem sporo da sporo čitate) vi zamjenjujete ideju i koncept spoljašnjeg života ili Sile koja vas drži uspavanima, tromima, intertnima, pa čak i aktivnim, strastvenim, identifikovanim te uz pomoć VIŠEG Koncepta ili Ideje u vama se bude uspavane Sile Svijesti, ali dobro pročitajte: USPAVANE SILE SVIJESTI, koje vas vode na VIŠE DIJELOVE VAS ili SVIJESTI te vas premještaju sa “nižeg” u vama na “više” u vama.
VAMA..
 Kada ovo shvatite, kada ovo PROVJERITE, tada će to označiti POSLJEDNJU TRUBU ili Apokalipsu u kojoj će sve biti srušeno i ponovo izgrađen Svijet koji je PO vašoj MJERI. Tj. Mjeri onog što vi jeste. A vi jeste sve ono što vjerujete da jeste, ukoliko ne Osvjestite ISTINSKO JESTE koje nije omeđeno ničim, a samim tim ni konceptom ili idejom Ezoteričnog.
Uvijek znajte da je sve ovo samo Koncept i Ideja. I ništa više. A taj Koncept i Ideja imaju samo JEDAN CILJ, da Moć vas samih vrati vama u ruke. Ništa više, ali ni ništa manje. Od Nesvjesnog Čovjeka kojim vladaju Sile spoljašnjeg do Svjesnog Čovjeka koji vlada Silama, koji je sama ta Sila Učenja, koji je Sama Stvarnost.
Namaskar