KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)
14292
Mistično
nasljeđe Inka je jedna od rijetkih autohtonih duhovnih tradicija koja
se sačuvala i nastavlja nepromijenjena već stotinama godina.
BLOG KREŠIMIRA MIŠAKA: 
KUPI KNJIGU
U andskoj
(Inka) tradiciji kozmos i sve u njemu se sastoji od žive, svjesne
energije. I sami smo različiti izražaji te žive, svjesne energije, s
individualnim kvalitetama i frekvencijom energije. U Inka tradiciji ne
postoji dobra i loša energija, ili pozitivna i negativna energija već je
sve energija koja se razlikuje po svojoj kvaliteti te postoji jedino
laka i teška energija.
To je temelj šamanizma Inka, kojemu i sami možete bit podučeni i u njega inicirani u Zagrebu 23. i 24. ožujka 2013, što će biti, ako se ne varam, subota i nedjelja.
Moja prijateljica i vrsna iscjeljiteljica Mirela Vukman Neylan, koja živi u Engleskoj, je tijekom posljednjih petnaest godina opsežno studirala i radila sa šamanizmom iz različitih kultura i tradicija. Tako je ovladala svakojakim vještinama pa je se može opisati kao homeopata, šamanskog praktičara, bioenergetičara, zvukoterapeuta, iscjeljitelja..a znate već, sve su to samo razne struje iste rijeke. Što se šamanizma Inka tiče, uz učitelje Juana Nuñeza del Prada i Q’era te majstore Don Humberta Sonqa i pokojnog Don Mariana Apasa, Mirela Vukman-Neylan i sama je postala Inka svećenica 4. stupnja.
Taj ožujački seminar održat će se u centru Prema vama d.o.o. u Zagrebu, u Ilici 315 23. i 24. ožujka. Evo i sadržaja radionice, uz pomoć najboljeg izuma novog doba, a to je opcija „copy-paste“:
„U ovoj praktičnoj radionici polaznici će naučiti kako se povezati sa kozmičkom energijom, kako otpustiti tešku energiju iz tijela i kako očistiti svoje energetsko polje i napuniti ga lakom energijom. Kako ova tradicija uvijek teži harmoniji polaznici će naučiti uskladiti žensku i mušku energiju te integrirati obje energije unutar njihovog energetskog polja. Sudionici će biti inicirani u drevna učenja Inka i povezati se s energijama Majstora koji su već stoljećima poučavali ovu tradiciju. Do kraja ove radionice polaznici će naučiti praktične tehnike koje se mogu koristiti u bilo koje vrijeme za oslobađanje teških energija, usklađivanje energetskog tijela i pomoći im da razviju svoj osobni potencijal.“
Ako vas zanima više, tu je sveprisutni Internet, stranica je www.heartmedicine.co.uk gdje se nalaze svi kontakti, a i mnoge druge informacije, a e-mail je mirelamedicine@yahoo.com.
I kad smo već kod životnih energija, ovu priliku ćemo iskoristiti za kratki pregled povijesti istraživanja na razne načine zvane vitalne energije, na način kako ga je uobličio James Demeo, najbolji suvremeni nastavljač rada Wilhelma Reicha.
Wilhelm Reich je, naime, skovao riječ „orgon“ za učinke koje je bilježio u svojim laboratorimama, a iste te učinke danas bilježi James Demeo, koji je kod nas poznatiji kao autor knjige „Priručnik za orgonski akumulator“. Knjiga je to koja je daleko više od priručnika. O tome svjedoči sve ono što slijedi u tekstu, a što potiče iz te knjige.
Posebno mi se dopalo poglavlje koje predstavlja slabo poznatu povijest teme orgona, pod raznim imenima. Barem to tako vidi James Demeo. Mnogi od spomenutih nisu niti znali za otkriće Wilhelma Reicha, što i ne čudi kad se zna kakav je inkvizitorski žar na svojoj koži iskusio taj čovjek, i s kakvim su elanom njegove knjige doslovce paljenje – sredinom 20. stoljeća u primjeru ‘demokracije’, kakvom se SAD predstavljaju. No, ne budimo nacionalno ograničeni, jer slične je doživljaje Reich iskusio i Njemačkoj i drugdje, fanatizam i interesi ne poznaju granice iz zemljopisnih atlasa.
Otkriće orgona moglo bi biti jedno od važnijih otkrića 20. stoljeća, ako je točno da ima implikacije na skoro svaku znanstvenu disciplinu koja se trudi ponešto reći o životu, svijetu i svemiru. Te implikacije su i bile uzrok paljenja inkvizitorskih vatrica, jer zahtijevaju suštinsku promjenu paradigme, a to se uglavnom pokazalo malo previše za tražiti, baš kao i minimum poštenja da se Reichovi pokusi pokušaju ponoviti (on ih je sve objavio i pozvao na provjeru) i da se tako ustanovi što jest, a što nije. To je ono Demeo u svom laboratoriju u brdima Oregona i radi.
A evo što piše: Proučavanja raznih prirodoznanstvenika tijekom godina demonstrirala su energetske principe na djelu u prirodnom svijetu koji su isti kao orgonska energija. Rana kineska medicina priznavala je postojanje takve sile nazvane chi, a tradicionalna metoda akupunkture zasniva se na postojanju takvih energetskih principa unutar ljudskoga tijela. Akupunkturne točke ne odgovaraju izravno živčanim završetcima, a najsposobniji akupunkturisti ne ravnaju se prema zapadnim modelima fiziologije da bi objasnili njene efekte. S obzirom na nedostatak principa vitalne energije, zapadna medicine ne može objasniti akupunkturu te se suprotstavljala njenom uvođenju u SAD. Akupunktura, nadalje, djeluje i na životinjama, što opovrgava navode o placebo efektu; drevni spisi iz Indije također spominju životnu energiju po imenu prana i daju mape Nila točaka (slično akupunkturnim točkama) kod slona. Tekstovi iz stare Kine i Indije govore o energiji koja se uzima udisanjem i koja teče kroz tijelo raznim meridijanima. Zdravlje se sastoji od slobodnog, nespriječenog toka te energije, dok se bolest događa kada je tok vitalne energije blokiran. To je jako slično Reichovim predodžbama o orgonskoj energiji, iako azijski izvori govore malo o slobodnom izražavanju emocija. Naprotiv, često su preporučivali svjesnu kontrolu emocija i seksualnih potreba (izbjegavanje orgazma). Nasuprot njima, Reich je dokazao da je upravo takvo trajno suzdržavanje ili samokontrola razlog zašto životna energija uopće postaje blokirana.
VITALISTI I ODSKA SILA
U zapadnoj tradiciji vitalisti osamnaestog i devetnaestog stoljeća također su diskutirali o postojanju biološke energije ili životne snage koja je nazivana životinjski magnetizam, odska sila, psihička sila, élan vital, i tako dalje. Mesmer je govorio o životinjskom magnetizmu kao o atmosferskom fluidu koji je okruživao, animirao i davao naboj živim stvorenjima, a koji je terapeut mogao slati na daljinu. Mesmer je bio učitelj Charcotu, koji je pak bio učitelj Freudu, koji je bio jedan od Reichovih ranih mentora. Reich je učio i s drugim vitalistima, poput Kamerera i Bergsona. Vitalistička tradicija je ustrajala kao stajalište tihe manjine u biologiji.
Uz Reicha među novijim zagovornicima principa vitalne ili dinamičke energije u prirodi bio je i pokojni Harold S. Burr sa sveučilišta Yale. Burr je tvrdio da je u prirodi na djelu moćno elektrodinamičko polje koje utječe i na vremenske prilike i na živa stvorenja. Biolog Rupert Sheldrake razvio je sličnu teoriju o morfogenetskim poljima koja počiva na istoj tradiciji. Poput Burrova djela, Sheldrakeova teorija osigurava dinamično, energetsko objašnjenje nasljeđivanja, čime biokemijsku DNK teoriju čini nepotrebnom. To je ona knjiga „New Science of Life“ spomenuta u prethodnom postu, koju su urednici znanstvenog časopisa New Scientist ocijenili ‘najboljim kandidatom za bacanje u vatru’ koji su vidjeli u posljednje vrijeme.
Kirurg Robert O. Beckler razvio je gornje principe do nevjerojatnog stupnja, piše Demeo. Njegova rana istraživanja dovela su do razvoja skupine uređaja za električnu stimulaciju zacjeljivanja kosti i smanjenja boli. Njegov kasniji rad uzeo je te principe i razvio ih do točke da je mogao umjetno stimulirati regenerativni rast amputiranih udova laboratorijskih miševa, slično načinu na koji bi daždevnjak ili pauk regenerirali izgubljeni ud. Ta vrsta ponovnog rasta po prirodi je ograničena samo na manje kompleksna stvorenja te uglavnom ne postoji među sisavcima, poput miševa, zečeva ili ljudi. Ponovni rast amputiranog uda nikada prije nije bio zabilježen kod miša ili bilo kojeg drugog sisavca. Beckerov je rad predstavljao, piše Demeo, težak udarac kako biokemijskoj DNK teoriji stanične regulacije, tako i teoriji da je bioelektrično polje stvorenja samo beznačajni ‘nus-proizvod’ kemijskog metabolizma, poput električnog polja koje okružuje upaljeni automobilski motor. Njegov je rad dokazao da je energetsko polje životinje to koje primarno određuje rast i popravak, baš kao i Reichov rad. Becker se pripremao provesti eksperimente ponovnog rasta udova na ljudima kada je biomedicinska zajednica žestoko reagirala protiv njega i, uz pomoć raznih prljavih trikova, uspjela otkazati financiranje njegovog istraživanja te zatvoriti njegov laboratorij.
Još jedan vitalist našeg doba je Bjorn Nordenstorm, direktor radiološkog instituta Karolinska u Švedskoj. Nordenstorm je poput Reicha proučavao fenomen rendgenskog ‘duha’, tj. neobično spontano zamagljivanje rendgenskih filmova koje se pojavljuje u obliku dima ili grudice na rendgenskim snimkama pacijenata, a ponekad se može vidjeti na monitorima aerodromske provjere prtljage. Nemoguće ga je predvidjeti, a većini radiologa je samo najobičnija smetnja. Nordenstorm ju je proučavao i primijetio određene uzorke koji su bili u vezi s bioelektričnim poljima njegovih pacijenata. Poput Reicha, i on je otkrio i izmjerio struje bioelektriciteta u tijelu. Njegovo precizno istraživanje opisano je u knjizi naslovljenoj Biološki zatvoreni električni krugovi: klinički, eksperimentalni i teoretski dokazi za dodatni cirkulatorni sustav. Nakon što se podosta reklamirala u medicinskim časopisima u SAD, obavještava nas Demeo, prodana je u manje od 200 primjeraka, što je, prema njmeu, „dokaz prijezira koji vlada među srednjestrujaškim doktorima spram svih novih otkrića koja bi podržavala princip životne energija, čak i čisto bioelektrične prirode“. S obzirom da na Zapadu nije uspio naći potporu za svoj rad, Nordenstorm je nedavno otišao u Kinu gdje provodi svoja klinička istraživanja.
LOUIS KERVAN I MOĆ TRANSMUTACIJE
I drugi su biolozi, na temelju svog vlastitog eksperimentalnog rada, došli do zaključaka o postojanju principa vitalne energije, nastavlja Demeo navodeći da, kada osiguraju kvalitetne dokaze koji će to potvrditi, odmah budu izloženi jakim napadima. Francuski znanstvenik Louis Kervran je, na primjer, proveo godine razvijajući elegantne i jednostavne eksperimente kako bi dokazao da živa bića transmutiraju osnovne kemijske elemente. Kokoši čija prehrana ne uključuje kalcij, primjerice, neće leći mekana ili lomljiva jaja, osim ako im se u prehrani ne uskrate silikati. S ograničenim dobivanjem silikata kokoši legu mekana i lomljiva jaja, bez obzira koliko bi puno kalcija pojele. Ti su eksperimenti navodili na zaključak da silikati iz prehrane u tijelima životinja transmutiraju u kalcij. Kervran je još eksperimentalno pokazao druge vjerojatne transmutacije, a drugi znanstvenici u Japanu i Europi potvrdili su njegova otkrića. Na kraju je došao do zaključka da mora postojati neki oblik moćne biološke energije da obavlja transmutaciju. Ali kada je pisao prominentnim američkim znanstvenicima obraćajući im se za pomoć u nabavi opreme za važan eksperiment, primio je nepristojan odgovor neka ‘pročita udžbenik o uvodu u biologiju’. U Sjedinjenim Državama Kervran je poznatiji među homeopatskim liječnicima i organskim poljoprivrednicima nego među sveučilišnim profesorima.
Unatoč tome, ako je Kervran u pravu – a eksperimentalni dokazi, akže Demeo, upućuju na to da je – bit će „potrebno napisati nove udžbenike o biokemiji“. Kao što je Kervran naznačio, biologija i biokemija dvije su potpuno različite discipline i ne bi ih se trebalo miješati. Biologija je orijentirana na činjenice koje može primijetiti, dok biokemija pokušava objasniti promatrane činjenice kemijskom teorijom koja pretpostavlja da su elementi konstantni. A u toj osnovnoj pretpostavci jednim se dijelom krije pogreška.
Jacques Benveniste, još jedan francuski znanstvenik, demonstrirao je da takav energetski princip djeluje u homeopatskim otopinama. Njegov eksperimentalni rad uspješno su ponovili neovisni laboratoriji u drugim zemljama da udovolje zahtjevima njegovih tvrdoglavih kritičara. Ali to nije bilo dovoljno dobro. Zato što je, piše Demeo, „počinio tako uvredljivo otkriće koje je pružilo podršku homeopatskim liječnicima (koje se u Sjedinjenim Državama često progoni i šalje u zatvor), znanstveni časopis Nature u njegov je laboratorij poslao ‘udarni odred’ istražitelja prijevara, stručnjaka za razotkrivanje laži i skeptičnih urednika, pod izlikom ‘procjenjivanja’ njegovih laboratorijskih postupaka. ‘Znanstveni policajci’ časopisa Nature ispreturali su cijeli laboratorij, uznemirivali laboratorijske zaposlenike, izvodili razne podle trikove i bučili, dok napokon nisu zamoljeni da odu. Nature je naknadno u svojim člancima pokušavao blatiti Benvenistea, ali nije činjenično pobio njego rad kroz repliciranje eksperimenata. Takvo je bilo ponašanje tradicionalne akademske znanosti u osamdesetima.“
ENERGIJA PROSTORA
U atmosferskoj znanosti tradicija dinamičnih energetskih sila koje su djelovale na cijele regije rezervirana je za razdoblje starijih vremenskih prognostičara koji su koristili aerodinamičnu teoriju umjesto frontalne da predvide vrijeme. Aerodinamična analiza dosljednije je fokusirana na tokove zraka, ili na mlazne tokove, kako se sada zovu. Na primjer, kada gledate dinamičke slike oblaka, viđene sa satelita u svemiru, ne vidite ‘fronte’, ali vidite tokove kretanja oblaka. Reich je, navodi Demeo, samostalno otkrio osnovne konfiguracije tih tokova godinama prije nego što su prvi metereološki sateliti lansirani.
Isto tako, stariji atmosferski znanstvenici često su raspravljali o velikoj međupovezanosti u atmosferi. Charles G. Abbot, voditelj Smithsonijskog astrofizičkog opservatorija u pedesetima, koristio je povezane energetske koncepte da predvidi vrijeme mjesecima unaprijed. Zbog svojih je pronalazaka, međutim, bio ignoriran i ismijavan, unatoč njihovoj neugodnoj preciznosti. Irving Langmuir, jedan od začetnika tehnike cloudseeding (mijenjanje količine i tipa padalina koje padaju iz oblaka, op. prev.) jednom je objektivno demonstrirao da će cloudseeding u New Mexicu izazvati olujne kiše skroz u Ohiju, upozorivši svoje kolege na opasnost. Današnji cloudseederi, koje financiraju milijuni saveznih dolara, ponašaju se kao da se Langmuirov rad nikada nije ni dogodio. I odbijaju ponoviti njegov jednostavni eksperiment. Poriču postojanje efekata velikog dometa kod cloudseedinga jer znaju da, postanu li ti efekti javno poznati, će biti primorani prestati sa svojim radom.
Među fizičarima ideja energije u prostoru bila je utjelovljena u konceptu etera koji datira stotine godina unatrag. Teolog/fizičar Isaac Newton silno se je trudio dokazati da taj eter mora biti statičan, da bi ga spriječio od direktnog sudjelovanja u kretanju i upravljanju nebesima. Newton je tvrdio da ta uloga pripada isključivo antropomorfnom Bogu (koji je u to vrijeme zahtijevao da nevjernici budu bezobzirno mučeni i spaljeni na kolcu). I tijekom godina, mrtav, nepokretan eter nikada nije detektiran.
Unatoč tome, eter s mnogo dinamičnijim karakteristikama , piše Demeo, objektivno je demonstrirao fizičar Dayton Miller.
Miller je objasnio i zašto raniji pokušaji da se izmjeri eter nisu uspjeli. Kao prvo, primijetio je da se eter povlači za površinom Zemlje, da se kreće brže na većim visinama nego na nižim. Prijašnji pokušaji mjerenja njegovog kretanja događali su se samo u nižim visinama, ili u kamenim zgradama ili podrumima. Drugo, Millerov eter metali reflektiraju, a prijašnji pokušaji da ga se izmjeri vršeni su instrumentima čiji su kritični dijelovi bili unutar metalnog kućišta. Miller je otkrio da ako ključne eksperimente o strujanju etera provodi na vrhu planine, unutar zgrade bez metala i prozora od gustih materijala, može detektirati i izmjeriti eter. Tijekom 30 godina istraživanja proveo je preko 200 000 odvojenih mjerenja.
Potpuno suprotan tome je poznati Michelson-Morley eksperiment, koji je ukupno trajao punih šest sati u samome mjerenju, a koji je proveden tijekom četiri dana 1887. godine. Za taj eksperiment, piše Demeo, često se krivo navodi da je pokušaj otkrića etera završio kao potpuni neuspjeh. Bio je to „trenutak preokreta u znanosti nakon kojeg se potpuno odustalo od ideje etera u korist teorija ‘praznog svemira’ – teorije relativnosti i kvantne dinamike.“
ZNANOST KAO VOJNO ORIJENTIRANA INDUSTRIJA
Millerov detaljan rad u vezi etera nikada nije bio pobijen za njegova života, ali njegova istraživanja prezirno su uspoređivana kao ‘potraga za perpetum mobile’. Nakon njegove smrti pristaše teorije praznog svemira, kako kaže Demeo, „duboko su odahnuli“ pa „danas svaki udžbenik fizike započinje lažju da ‘eter nikada nije bio izmjeren niti demonstriran’.“
Demeo naglašava da se teorije relativnosti i kvantne dinamike, kao i teorije širećeg svemira i ‘velikog praska’ potpuno raspadaju otkrićem energije u svemiru, no „mnogi fizičari, koji se vjerskom privrženošću drže svojih teorija, jednostavno odbijaju pogledati takvu vrstu dokaza. Što je još gore, fizika je kao znanost postala vojno-orijentirana rastuća industrija, s više milijardi dolara vrijednim financiranjima koja se koriste za održavanje nuklearne sile i tehnologiju pravljenja bombi, za fuzijske elektrane, ubrzivače čestica i star wars eksperimente. Ta vrsta istraživanja nije donijela nikakvu pravu korist ili dobrobit čovječanstvu, ali je postala samopokretajuća ‘istraživačka industrija’, više milijardi dolara vrijedno zdanje kojemu, kao i medicinsko-farmaceutskoj industriji, opasno prijete otkrića primarne, kozmičke životne energije. Fizikalna je zajednica na ta nova otkrića nažalost reagirala istom arogancijom i opakošću koja je karakterizirala reakciju medicinske zajednice na životnu energiju. Einsteinovi sljedbenici su, na primjer, nedavno optuženi u tisku za pokvarenu taktiku cenzuriranja i suzbijanja istine. Jedan novi časopis, Scientific Ethics, barem je nakratko počeo razotkrivati cijeli taj smrdljivi nered.“
Važno je za Reichov rad da je Millerov dinamični eter bio aktivniji na većim visinama i da su ga metali reflektirali. Činjenice da ju reflektira metal, te da je u aktivnijem stanju na većim visinama osnovna su svojstva orgonske energije koju je Reich neovisno sam otkrio. Orgon zadovoljava i brojna druga osnovna svojstva i funkcije etera, s obzirom da je sveprisutan i bez mase, te osigurava medij za prijenos elektromagnetskog podražaja. Uz to, orgon isto tako spontano pulsira i direktno sudjeluje u stvaranju kako materije tako i života. Ali čak i bez korištenja tabu riječi ‘eter’ ili, još gore, riječi ‘orgon’, jedna druga skupina fizičara detektirala je ili zaključila da postoje dinamična energetska strujanja duboko u svemiru.
Na primjer, američki je astrofizičar Halton Arp napravio toliki broj fotografija energetsko/materijalnih mostova između objekata u dubokom svemiru, gdje ti energetsko/materijalni mostovi nisu trebali biti, da mu je doslovno zabranjeno korištenje velikih američkih teleskopa. Njegove jednostavne fotografije uništile su teorije o praznom svemiru, širećem svemiru i ‘velikom prasku’ jednim jedinim klikom fotografskog aparata. Toliko je jak bio otpor spram njegovog rada da je na kraju morao otići u Njemačku kako bi mogao nastaviti sa svojim istraživanjima.
Hannes Alfven, još jedan poznati fizičar, također je duboko uvrijedio svoje suvremenike kada je sugerirao, poput Reicha, da je svemir ispunjen strujama plazmatske energije. Znanstvenici koji istražuju svemir, piše Demeo, do današnjeg dana odbijaju poslati satelitske sonde tamo gdje on kaže da bi trebali, jer bi to moglo potvrditi da je svemir energetski bogat. Još kaže da je „ fizika današnjice u stanju meteža i očajnički pokušava objašnjenjima otkloniti novije dokaze o energiji u svemiru da bi sačuvala teoriju velikog praska, relativnost, kvantnu dinamiku i milijarde novaca za istraživanja koja podržavaju religiju ‘praznog svemira’ i njeno institucionalizirano svećenstvo.“
Malo je gore spomenutih ideja, kao i otkrića o povezanosti sunčevih pjega i vremenskih prilika dobilo dovoljno financijskih sredstava ili pomoći u istraživanju. Znanstveni časopisi, piše Demeo, još uvijek rutinski iznose lažne tvrdnje da nije pronađen ‘nikakav mehanizam’ o sunčano-zemaljskoj povezanosti, baš kao što i „udžbenici fizike sadrže laži da ‘eter nikada nije detektiran’. A i istina je da te povezanosti ne mogu biti istinite, niti imaju ikakvog smisla, sa stajališta fizikalnih teorija ‘praznog svemira’. One zahtijevaju medij i u atmosferi i u svemiru, kroz koji mogu proći podražaji i utjecaji bez toplinskih ili tlačnih pojava, silu koja se širi atmosferom brže od zračnih strujanja i koja može isto tako brzo širiti svoj utjecaj po dubinama svemira. Ponovno, Reichova orgonska energija pristaje takvom opisu.“
PICCARDIJEV ORGONSKI AKUMULATOR
Drugo istraživanje o kojem Demeo piše jest da su živa bića i fizička kemija vode osjetljivi na vremenske i kozmičke čimbenike na način koji se ne može objasniti pomoću jednostavnih mehaničkih pojava, poput svjetlosti, temperature, vlažnosti ili tlaka.
Frank Brown sa Northwestern University proveo je desetljeća dokazujući da su biološki satovi raznih živih bića osjetljivi na mjesečeve cikluse i druge kozmičke sile. Nitko ga nije mogao pobiti dok je bio živ, ali danas, nakon njegove smrti, njegova se otkrića ignoriraju. Također su tu i radovi talijanskog kemičara Giorgia Piccardija koji je dokazao da se fizikalna kemija vode mijenja pod utjecajem magnetizma, sunčevih pjega i drugih kozmičkih pojava. Njegov je rad doprinio porastu zanimanja za magnetsko tretiranje vode u Europi, što je dovelo do novih metoda u smanjivanju naslaga kamenca u cjevovodima domaćinstava, kao i u industrijskim bojlerima.
Magnetizam, pravilno primijenjen, može promijeniti topive karakteristike vode i tako dozvoliti otopljenim tvarima da ostanu u otopini u koncentraciji višoj od normalne pri zadanoj temperaturi. U Demeovoj domovini SAD-u ta su otkrića dočekana s prezirom jer svaki udžbenik fizike kaže da magnetizam nema učinka na vodu. Isto tako, gotovo svaki kemijski laboratorij koristi magnetski uređaj za miješanje da miješa otopine kemikalija, umjesto staromodnih ručnih staklenih štapića: ti magnetski uređaji za miješanje bi, ako je Piccardi u pravu (a je) promijenili kemiju, količinu taloga i krivulje titranja u svakoj kemijskoj reakciji u kojoj bi sudjelovali.
Demeo piše da je Piccardijev rad opsežniji od jednostavnog magnetskog tretmana vode. Jednom je pokušao izolirati nepoznatu kozmičku energiju koja je utjecala na njegove kemijske eksperimente, na način sličan jakom magnetizmu. Da bi blokirao tu nepoznatu radijaciju, koja se poklapala sa sunčevim pjegama, konstruirao je elektromagnetski štit oko svojih eksperimenata u obliku zatvorene, uzemljene metalne kutije. Zatim je, da bi stabilizirao temperaturu unutar kutije, stavio sloj vune oko njenih vanjskih zidova. Na svoje veliko zaprepaštenje, metalna kutija nije onemogućila kozmički fenomen već ga je pojačala. On i njegovi suradnici proveli su desetljeća radeći kemijske eksperimente unutar slične zatvorene kutije, koja je poput konstrukcije Reichovog akumulatora orgonske energije. Tu neovisnu potvrdu principa orgonskog akumulatora koju je učinio Piccardi isto je potvrdio, iako na manje direktan način, i biolog Brown.
Brown je primijetio da hermetički zatvorena metalna kutija koja unutra ima konstantan tlak, temperaturu, svjetlo i vlagu, neće ugasiti kozmičke utjecaje na biološki sat, već će umjesto toga dozvoliti da bude jasnije promatran, ili će čak dodati neuobičajenu dimenziju njegovom ponašanju. Na primjer, unutar metalne kutije metabolizam krumpira slijedio je ciklus koji se poklapao s lunarnim, solarnim i galaktičnim parametrima. Metabolizam krumpira dodatno je pokazao povezanost s lokalnim vremenskim uvjetima: ne u odnosu na vrijeme danas, već u odnosu na vrijeme za dva dana u budućnosti! Zatvoren u kutiji, krumpir bi odgovarao na vanjske magnetske faktore u okolišu koji isto tako predodređuju buduće vremenske prilike.
EMOCIONALNA KUGA
Demeo kaže da je spomenuo samo nekoliko vrsta dokaza koji postoje za energetske principe koji su slični ili identični orgonskoj energiji. U velikom broju slučajeva ti istraživači nisu bili upoznati s Reichovim radovima. U nekoliko slučajeva, piše, čak su ga i mrzili, i jedva da bi tolerirali da njihovi studenti uopće spomenu makar i njegovo ime! A opet, šiše, činjenice jasno potvrđuju Reichovo orgonsku energiju i dodaje da se mora naglasiti da je Reichovo otkriće orgonske energije „daleko sveobuhvatnije i opipljivije nego i jedan od gornjih koncepata. Ne samo da ga se može kvantificirati, fotografirati i izmjeriti, orgon se može i vidjeti, osjetiti i, kao što je navedeno u ovoj knjizi, akumulirati unutar posebnih eksperimentalnih kutija.“
Dodatno spominje odgovor znanstvene i akademske zajednice na ova nova otkrića. Kao što se vidi, većina, ako ne i svi, od gore navedenih istraživača žestoko napadani, izolirani ili ignorirani zbog toga što su otkrili, bez obzira na njihov kredibilitet, reputaciju ili količinu dokaza koje su podastrli. Za tu emocionalnu reakciju, koja se sastoji od bježanja od ili napadanja uznemirujuće, nove ideje, Reich je objasnio da je rezultat specifičnog emocionalnog poremećaja kojeg je nazvao emocionalna kuga. Doslovno sve znanstvenike koji su potvrđivali ovaj princip opće prirodne energije, kaže Demeo, napali su „posebni likovi s emocionalnom kugom, koji su gradili svoju reputaciju ne radom i istraživanjem, već pomoću političke moći i broja skalpova koje su skinuli. Ogovaranja, klevete, politikantstvo, napadi iz prikrajka, čak i manipulacija sudovima i policijom standardna su taktika kuge. Njihov tajni cilj, poput velikih inkvizitora Crkve, je ubiti uznemirujuća nova otkrića i ljude koji ih stvaraju.“ Povijest znanosti puna je dokaza takvog ponašanja. Ali što je tu je – sve što je ljudski nije nam strano, zar ne?
Mada bi ponekad bilo bolje da jest.
To je temelj šamanizma Inka, kojemu i sami možete bit podučeni i u njega inicirani u Zagrebu 23. i 24. ožujka 2013, što će biti, ako se ne varam, subota i nedjelja.
Moja prijateljica i vrsna iscjeljiteljica Mirela Vukman Neylan, koja živi u Engleskoj, je tijekom posljednjih petnaest godina opsežno studirala i radila sa šamanizmom iz različitih kultura i tradicija. Tako je ovladala svakojakim vještinama pa je se može opisati kao homeopata, šamanskog praktičara, bioenergetičara, zvukoterapeuta, iscjeljitelja..a znate već, sve su to samo razne struje iste rijeke. Što se šamanizma Inka tiče, uz učitelje Juana Nuñeza del Prada i Q’era te majstore Don Humberta Sonqa i pokojnog Don Mariana Apasa, Mirela Vukman-Neylan i sama je postala Inka svećenica 4. stupnja.
Taj ožujački seminar održat će se u centru Prema vama d.o.o. u Zagrebu, u Ilici 315 23. i 24. ožujka. Evo i sadržaja radionice, uz pomoć najboljeg izuma novog doba, a to je opcija „copy-paste“:
„U ovoj praktičnoj radionici polaznici će naučiti kako se povezati sa kozmičkom energijom, kako otpustiti tešku energiju iz tijela i kako očistiti svoje energetsko polje i napuniti ga lakom energijom. Kako ova tradicija uvijek teži harmoniji polaznici će naučiti uskladiti žensku i mušku energiju te integrirati obje energije unutar njihovog energetskog polja. Sudionici će biti inicirani u drevna učenja Inka i povezati se s energijama Majstora koji su već stoljećima poučavali ovu tradiciju. Do kraja ove radionice polaznici će naučiti praktične tehnike koje se mogu koristiti u bilo koje vrijeme za oslobađanje teških energija, usklađivanje energetskog tijela i pomoći im da razviju svoj osobni potencijal.“
Ako vas zanima više, tu je sveprisutni Internet, stranica je www.heartmedicine.co.uk gdje se nalaze svi kontakti, a i mnoge druge informacije, a e-mail je mirelamedicine@yahoo.com.
I kad smo već kod životnih energija, ovu priliku ćemo iskoristiti za kratki pregled povijesti istraživanja na razne načine zvane vitalne energije, na način kako ga je uobličio James Demeo, najbolji suvremeni nastavljač rada Wilhelma Reicha.
Wilhelm Reich je, naime, skovao riječ „orgon“ za učinke koje je bilježio u svojim laboratorimama, a iste te učinke danas bilježi James Demeo, koji je kod nas poznatiji kao autor knjige „Priručnik za orgonski akumulator“. Knjiga je to koja je daleko više od priručnika. O tome svjedoči sve ono što slijedi u tekstu, a što potiče iz te knjige.
Posebno mi se dopalo poglavlje koje predstavlja slabo poznatu povijest teme orgona, pod raznim imenima. Barem to tako vidi James Demeo. Mnogi od spomenutih nisu niti znali za otkriće Wilhelma Reicha, što i ne čudi kad se zna kakav je inkvizitorski žar na svojoj koži iskusio taj čovjek, i s kakvim su elanom njegove knjige doslovce paljenje – sredinom 20. stoljeća u primjeru ‘demokracije’, kakvom se SAD predstavljaju. No, ne budimo nacionalno ograničeni, jer slične je doživljaje Reich iskusio i Njemačkoj i drugdje, fanatizam i interesi ne poznaju granice iz zemljopisnih atlasa.
Otkriće orgona moglo bi biti jedno od važnijih otkrića 20. stoljeća, ako je točno da ima implikacije na skoro svaku znanstvenu disciplinu koja se trudi ponešto reći o životu, svijetu i svemiru. Te implikacije su i bile uzrok paljenja inkvizitorskih vatrica, jer zahtijevaju suštinsku promjenu paradigme, a to se uglavnom pokazalo malo previše za tražiti, baš kao i minimum poštenja da se Reichovi pokusi pokušaju ponoviti (on ih je sve objavio i pozvao na provjeru) i da se tako ustanovi što jest, a što nije. To je ono Demeo u svom laboratoriju u brdima Oregona i radi.
A evo što piše: Proučavanja raznih prirodoznanstvenika tijekom godina demonstrirala su energetske principe na djelu u prirodnom svijetu koji su isti kao orgonska energija. Rana kineska medicina priznavala je postojanje takve sile nazvane chi, a tradicionalna metoda akupunkture zasniva se na postojanju takvih energetskih principa unutar ljudskoga tijela. Akupunkturne točke ne odgovaraju izravno živčanim završetcima, a najsposobniji akupunkturisti ne ravnaju se prema zapadnim modelima fiziologije da bi objasnili njene efekte. S obzirom na nedostatak principa vitalne energije, zapadna medicine ne može objasniti akupunkturu te se suprotstavljala njenom uvođenju u SAD. Akupunktura, nadalje, djeluje i na životinjama, što opovrgava navode o placebo efektu; drevni spisi iz Indije također spominju životnu energiju po imenu prana i daju mape Nila točaka (slično akupunkturnim točkama) kod slona. Tekstovi iz stare Kine i Indije govore o energiji koja se uzima udisanjem i koja teče kroz tijelo raznim meridijanima. Zdravlje se sastoji od slobodnog, nespriječenog toka te energije, dok se bolest događa kada je tok vitalne energije blokiran. To je jako slično Reichovim predodžbama o orgonskoj energiji, iako azijski izvori govore malo o slobodnom izražavanju emocija. Naprotiv, često su preporučivali svjesnu kontrolu emocija i seksualnih potreba (izbjegavanje orgazma). Nasuprot njima, Reich je dokazao da je upravo takvo trajno suzdržavanje ili samokontrola razlog zašto životna energija uopće postaje blokirana.
VITALISTI I ODSKA SILA
U zapadnoj tradiciji vitalisti osamnaestog i devetnaestog stoljeća također su diskutirali o postojanju biološke energije ili životne snage koja je nazivana životinjski magnetizam, odska sila, psihička sila, élan vital, i tako dalje. Mesmer je govorio o životinjskom magnetizmu kao o atmosferskom fluidu koji je okruživao, animirao i davao naboj živim stvorenjima, a koji je terapeut mogao slati na daljinu. Mesmer je bio učitelj Charcotu, koji je pak bio učitelj Freudu, koji je bio jedan od Reichovih ranih mentora. Reich je učio i s drugim vitalistima, poput Kamerera i Bergsona. Vitalistička tradicija je ustrajala kao stajalište tihe manjine u biologiji.
Uz Reicha među novijim zagovornicima principa vitalne ili dinamičke energije u prirodi bio je i pokojni Harold S. Burr sa sveučilišta Yale. Burr je tvrdio da je u prirodi na djelu moćno elektrodinamičko polje koje utječe i na vremenske prilike i na živa stvorenja. Biolog Rupert Sheldrake razvio je sličnu teoriju o morfogenetskim poljima koja počiva na istoj tradiciji. Poput Burrova djela, Sheldrakeova teorija osigurava dinamično, energetsko objašnjenje nasljeđivanja, čime biokemijsku DNK teoriju čini nepotrebnom. To je ona knjiga „New Science of Life“ spomenuta u prethodnom postu, koju su urednici znanstvenog časopisa New Scientist ocijenili ‘najboljim kandidatom za bacanje u vatru’ koji su vidjeli u posljednje vrijeme.
Kirurg Robert O. Beckler razvio je gornje principe do nevjerojatnog stupnja, piše Demeo. Njegova rana istraživanja dovela su do razvoja skupine uređaja za električnu stimulaciju zacjeljivanja kosti i smanjenja boli. Njegov kasniji rad uzeo je te principe i razvio ih do točke da je mogao umjetno stimulirati regenerativni rast amputiranih udova laboratorijskih miševa, slično načinu na koji bi daždevnjak ili pauk regenerirali izgubljeni ud. Ta vrsta ponovnog rasta po prirodi je ograničena samo na manje kompleksna stvorenja te uglavnom ne postoji među sisavcima, poput miševa, zečeva ili ljudi. Ponovni rast amputiranog uda nikada prije nije bio zabilježen kod miša ili bilo kojeg drugog sisavca. Beckerov je rad predstavljao, piše Demeo, težak udarac kako biokemijskoj DNK teoriji stanične regulacije, tako i teoriji da je bioelektrično polje stvorenja samo beznačajni ‘nus-proizvod’ kemijskog metabolizma, poput električnog polja koje okružuje upaljeni automobilski motor. Njegov je rad dokazao da je energetsko polje životinje to koje primarno određuje rast i popravak, baš kao i Reichov rad. Becker se pripremao provesti eksperimente ponovnog rasta udova na ljudima kada je biomedicinska zajednica žestoko reagirala protiv njega i, uz pomoć raznih prljavih trikova, uspjela otkazati financiranje njegovog istraživanja te zatvoriti njegov laboratorij.
Još jedan vitalist našeg doba je Bjorn Nordenstorm, direktor radiološkog instituta Karolinska u Švedskoj. Nordenstorm je poput Reicha proučavao fenomen rendgenskog ‘duha’, tj. neobično spontano zamagljivanje rendgenskih filmova koje se pojavljuje u obliku dima ili grudice na rendgenskim snimkama pacijenata, a ponekad se može vidjeti na monitorima aerodromske provjere prtljage. Nemoguće ga je predvidjeti, a većini radiologa je samo najobičnija smetnja. Nordenstorm ju je proučavao i primijetio određene uzorke koji su bili u vezi s bioelektričnim poljima njegovih pacijenata. Poput Reicha, i on je otkrio i izmjerio struje bioelektriciteta u tijelu. Njegovo precizno istraživanje opisano je u knjizi naslovljenoj Biološki zatvoreni električni krugovi: klinički, eksperimentalni i teoretski dokazi za dodatni cirkulatorni sustav. Nakon što se podosta reklamirala u medicinskim časopisima u SAD, obavještava nas Demeo, prodana je u manje od 200 primjeraka, što je, prema njmeu, „dokaz prijezira koji vlada među srednjestrujaškim doktorima spram svih novih otkrića koja bi podržavala princip životne energija, čak i čisto bioelektrične prirode“. S obzirom da na Zapadu nije uspio naći potporu za svoj rad, Nordenstorm je nedavno otišao u Kinu gdje provodi svoja klinička istraživanja.
LOUIS KERVAN I MOĆ TRANSMUTACIJE
I drugi su biolozi, na temelju svog vlastitog eksperimentalnog rada, došli do zaključaka o postojanju principa vitalne energije, nastavlja Demeo navodeći da, kada osiguraju kvalitetne dokaze koji će to potvrditi, odmah budu izloženi jakim napadima. Francuski znanstvenik Louis Kervran je, na primjer, proveo godine razvijajući elegantne i jednostavne eksperimente kako bi dokazao da živa bića transmutiraju osnovne kemijske elemente. Kokoši čija prehrana ne uključuje kalcij, primjerice, neće leći mekana ili lomljiva jaja, osim ako im se u prehrani ne uskrate silikati. S ograničenim dobivanjem silikata kokoši legu mekana i lomljiva jaja, bez obzira koliko bi puno kalcija pojele. Ti su eksperimenti navodili na zaključak da silikati iz prehrane u tijelima životinja transmutiraju u kalcij. Kervran je još eksperimentalno pokazao druge vjerojatne transmutacije, a drugi znanstvenici u Japanu i Europi potvrdili su njegova otkrića. Na kraju je došao do zaključka da mora postojati neki oblik moćne biološke energije da obavlja transmutaciju. Ali kada je pisao prominentnim američkim znanstvenicima obraćajući im se za pomoć u nabavi opreme za važan eksperiment, primio je nepristojan odgovor neka ‘pročita udžbenik o uvodu u biologiju’. U Sjedinjenim Državama Kervran je poznatiji među homeopatskim liječnicima i organskim poljoprivrednicima nego među sveučilišnim profesorima.
Unatoč tome, ako je Kervran u pravu – a eksperimentalni dokazi, akže Demeo, upućuju na to da je – bit će „potrebno napisati nove udžbenike o biokemiji“. Kao što je Kervran naznačio, biologija i biokemija dvije su potpuno različite discipline i ne bi ih se trebalo miješati. Biologija je orijentirana na činjenice koje može primijetiti, dok biokemija pokušava objasniti promatrane činjenice kemijskom teorijom koja pretpostavlja da su elementi konstantni. A u toj osnovnoj pretpostavci jednim se dijelom krije pogreška.
Jacques Benveniste, još jedan francuski znanstvenik, demonstrirao je da takav energetski princip djeluje u homeopatskim otopinama. Njegov eksperimentalni rad uspješno su ponovili neovisni laboratoriji u drugim zemljama da udovolje zahtjevima njegovih tvrdoglavih kritičara. Ali to nije bilo dovoljno dobro. Zato što je, piše Demeo, „počinio tako uvredljivo otkriće koje je pružilo podršku homeopatskim liječnicima (koje se u Sjedinjenim Državama često progoni i šalje u zatvor), znanstveni časopis Nature u njegov je laboratorij poslao ‘udarni odred’ istražitelja prijevara, stručnjaka za razotkrivanje laži i skeptičnih urednika, pod izlikom ‘procjenjivanja’ njegovih laboratorijskih postupaka. ‘Znanstveni policajci’ časopisa Nature ispreturali su cijeli laboratorij, uznemirivali laboratorijske zaposlenike, izvodili razne podle trikove i bučili, dok napokon nisu zamoljeni da odu. Nature je naknadno u svojim člancima pokušavao blatiti Benvenistea, ali nije činjenično pobio njego rad kroz repliciranje eksperimenata. Takvo je bilo ponašanje tradicionalne akademske znanosti u osamdesetima.“
ENERGIJA PROSTORA
U atmosferskoj znanosti tradicija dinamičnih energetskih sila koje su djelovale na cijele regije rezervirana je za razdoblje starijih vremenskih prognostičara koji su koristili aerodinamičnu teoriju umjesto frontalne da predvide vrijeme. Aerodinamična analiza dosljednije je fokusirana na tokove zraka, ili na mlazne tokove, kako se sada zovu. Na primjer, kada gledate dinamičke slike oblaka, viđene sa satelita u svemiru, ne vidite ‘fronte’, ali vidite tokove kretanja oblaka. Reich je, navodi Demeo, samostalno otkrio osnovne konfiguracije tih tokova godinama prije nego što su prvi metereološki sateliti lansirani.
Isto tako, stariji atmosferski znanstvenici često su raspravljali o velikoj međupovezanosti u atmosferi. Charles G. Abbot, voditelj Smithsonijskog astrofizičkog opservatorija u pedesetima, koristio je povezane energetske koncepte da predvidi vrijeme mjesecima unaprijed. Zbog svojih je pronalazaka, međutim, bio ignoriran i ismijavan, unatoč njihovoj neugodnoj preciznosti. Irving Langmuir, jedan od začetnika tehnike cloudseeding (mijenjanje količine i tipa padalina koje padaju iz oblaka, op. prev.) jednom je objektivno demonstrirao da će cloudseeding u New Mexicu izazvati olujne kiše skroz u Ohiju, upozorivši svoje kolege na opasnost. Današnji cloudseederi, koje financiraju milijuni saveznih dolara, ponašaju se kao da se Langmuirov rad nikada nije ni dogodio. I odbijaju ponoviti njegov jednostavni eksperiment. Poriču postojanje efekata velikog dometa kod cloudseedinga jer znaju da, postanu li ti efekti javno poznati, će biti primorani prestati sa svojim radom.
Među fizičarima ideja energije u prostoru bila je utjelovljena u konceptu etera koji datira stotine godina unatrag. Teolog/fizičar Isaac Newton silno se je trudio dokazati da taj eter mora biti statičan, da bi ga spriječio od direktnog sudjelovanja u kretanju i upravljanju nebesima. Newton je tvrdio da ta uloga pripada isključivo antropomorfnom Bogu (koji je u to vrijeme zahtijevao da nevjernici budu bezobzirno mučeni i spaljeni na kolcu). I tijekom godina, mrtav, nepokretan eter nikada nije detektiran.
Unatoč tome, eter s mnogo dinamičnijim karakteristikama , piše Demeo, objektivno je demonstrirao fizičar Dayton Miller.
Miller je objasnio i zašto raniji pokušaji da se izmjeri eter nisu uspjeli. Kao prvo, primijetio je da se eter povlači za površinom Zemlje, da se kreće brže na većim visinama nego na nižim. Prijašnji pokušaji mjerenja njegovog kretanja događali su se samo u nižim visinama, ili u kamenim zgradama ili podrumima. Drugo, Millerov eter metali reflektiraju, a prijašnji pokušaji da ga se izmjeri vršeni su instrumentima čiji su kritični dijelovi bili unutar metalnog kućišta. Miller je otkrio da ako ključne eksperimente o strujanju etera provodi na vrhu planine, unutar zgrade bez metala i prozora od gustih materijala, može detektirati i izmjeriti eter. Tijekom 30 godina istraživanja proveo je preko 200 000 odvojenih mjerenja.
Potpuno suprotan tome je poznati Michelson-Morley eksperiment, koji je ukupno trajao punih šest sati u samome mjerenju, a koji je proveden tijekom četiri dana 1887. godine. Za taj eksperiment, piše Demeo, često se krivo navodi da je pokušaj otkrića etera završio kao potpuni neuspjeh. Bio je to „trenutak preokreta u znanosti nakon kojeg se potpuno odustalo od ideje etera u korist teorija ‘praznog svemira’ – teorije relativnosti i kvantne dinamike.“
ZNANOST KAO VOJNO ORIJENTIRANA INDUSTRIJA
Millerov detaljan rad u vezi etera nikada nije bio pobijen za njegova života, ali njegova istraživanja prezirno su uspoređivana kao ‘potraga za perpetum mobile’. Nakon njegove smrti pristaše teorije praznog svemira, kako kaže Demeo, „duboko su odahnuli“ pa „danas svaki udžbenik fizike započinje lažju da ‘eter nikada nije bio izmjeren niti demonstriran’.“
Demeo naglašava da se teorije relativnosti i kvantne dinamike, kao i teorije širećeg svemira i ‘velikog praska’ potpuno raspadaju otkrićem energije u svemiru, no „mnogi fizičari, koji se vjerskom privrženošću drže svojih teorija, jednostavno odbijaju pogledati takvu vrstu dokaza. Što je još gore, fizika je kao znanost postala vojno-orijentirana rastuća industrija, s više milijardi dolara vrijednim financiranjima koja se koriste za održavanje nuklearne sile i tehnologiju pravljenja bombi, za fuzijske elektrane, ubrzivače čestica i star wars eksperimente. Ta vrsta istraživanja nije donijela nikakvu pravu korist ili dobrobit čovječanstvu, ali je postala samopokretajuća ‘istraživačka industrija’, više milijardi dolara vrijedno zdanje kojemu, kao i medicinsko-farmaceutskoj industriji, opasno prijete otkrića primarne, kozmičke životne energije. Fizikalna je zajednica na ta nova otkrića nažalost reagirala istom arogancijom i opakošću koja je karakterizirala reakciju medicinske zajednice na životnu energiju. Einsteinovi sljedbenici su, na primjer, nedavno optuženi u tisku za pokvarenu taktiku cenzuriranja i suzbijanja istine. Jedan novi časopis, Scientific Ethics, barem je nakratko počeo razotkrivati cijeli taj smrdljivi nered.“
Važno je za Reichov rad da je Millerov dinamični eter bio aktivniji na većim visinama i da su ga metali reflektirali. Činjenice da ju reflektira metal, te da je u aktivnijem stanju na većim visinama osnovna su svojstva orgonske energije koju je Reich neovisno sam otkrio. Orgon zadovoljava i brojna druga osnovna svojstva i funkcije etera, s obzirom da je sveprisutan i bez mase, te osigurava medij za prijenos elektromagnetskog podražaja. Uz to, orgon isto tako spontano pulsira i direktno sudjeluje u stvaranju kako materije tako i života. Ali čak i bez korištenja tabu riječi ‘eter’ ili, još gore, riječi ‘orgon’, jedna druga skupina fizičara detektirala je ili zaključila da postoje dinamična energetska strujanja duboko u svemiru.
Na primjer, američki je astrofizičar Halton Arp napravio toliki broj fotografija energetsko/materijalnih mostova između objekata u dubokom svemiru, gdje ti energetsko/materijalni mostovi nisu trebali biti, da mu je doslovno zabranjeno korištenje velikih američkih teleskopa. Njegove jednostavne fotografije uništile su teorije o praznom svemiru, širećem svemiru i ‘velikom prasku’ jednim jedinim klikom fotografskog aparata. Toliko je jak bio otpor spram njegovog rada da je na kraju morao otići u Njemačku kako bi mogao nastaviti sa svojim istraživanjima.
Hannes Alfven, još jedan poznati fizičar, također je duboko uvrijedio svoje suvremenike kada je sugerirao, poput Reicha, da je svemir ispunjen strujama plazmatske energije. Znanstvenici koji istražuju svemir, piše Demeo, do današnjeg dana odbijaju poslati satelitske sonde tamo gdje on kaže da bi trebali, jer bi to moglo potvrditi da je svemir energetski bogat. Još kaže da je „ fizika današnjice u stanju meteža i očajnički pokušava objašnjenjima otkloniti novije dokaze o energiji u svemiru da bi sačuvala teoriju velikog praska, relativnost, kvantnu dinamiku i milijarde novaca za istraživanja koja podržavaju religiju ‘praznog svemira’ i njeno institucionalizirano svećenstvo.“
Malo je gore spomenutih ideja, kao i otkrića o povezanosti sunčevih pjega i vremenskih prilika dobilo dovoljno financijskih sredstava ili pomoći u istraživanju. Znanstveni časopisi, piše Demeo, još uvijek rutinski iznose lažne tvrdnje da nije pronađen ‘nikakav mehanizam’ o sunčano-zemaljskoj povezanosti, baš kao što i „udžbenici fizike sadrže laži da ‘eter nikada nije detektiran’. A i istina je da te povezanosti ne mogu biti istinite, niti imaju ikakvog smisla, sa stajališta fizikalnih teorija ‘praznog svemira’. One zahtijevaju medij i u atmosferi i u svemiru, kroz koji mogu proći podražaji i utjecaji bez toplinskih ili tlačnih pojava, silu koja se širi atmosferom brže od zračnih strujanja i koja može isto tako brzo širiti svoj utjecaj po dubinama svemira. Ponovno, Reichova orgonska energija pristaje takvom opisu.“
PICCARDIJEV ORGONSKI AKUMULATOR
Drugo istraživanje o kojem Demeo piše jest da su živa bića i fizička kemija vode osjetljivi na vremenske i kozmičke čimbenike na način koji se ne može objasniti pomoću jednostavnih mehaničkih pojava, poput svjetlosti, temperature, vlažnosti ili tlaka.
Frank Brown sa Northwestern University proveo je desetljeća dokazujući da su biološki satovi raznih živih bića osjetljivi na mjesečeve cikluse i druge kozmičke sile. Nitko ga nije mogao pobiti dok je bio živ, ali danas, nakon njegove smrti, njegova se otkrića ignoriraju. Također su tu i radovi talijanskog kemičara Giorgia Piccardija koji je dokazao da se fizikalna kemija vode mijenja pod utjecajem magnetizma, sunčevih pjega i drugih kozmičkih pojava. Njegov je rad doprinio porastu zanimanja za magnetsko tretiranje vode u Europi, što je dovelo do novih metoda u smanjivanju naslaga kamenca u cjevovodima domaćinstava, kao i u industrijskim bojlerima.
Magnetizam, pravilno primijenjen, može promijeniti topive karakteristike vode i tako dozvoliti otopljenim tvarima da ostanu u otopini u koncentraciji višoj od normalne pri zadanoj temperaturi. U Demeovoj domovini SAD-u ta su otkrića dočekana s prezirom jer svaki udžbenik fizike kaže da magnetizam nema učinka na vodu. Isto tako, gotovo svaki kemijski laboratorij koristi magnetski uređaj za miješanje da miješa otopine kemikalija, umjesto staromodnih ručnih staklenih štapića: ti magnetski uređaji za miješanje bi, ako je Piccardi u pravu (a je) promijenili kemiju, količinu taloga i krivulje titranja u svakoj kemijskoj reakciji u kojoj bi sudjelovali.
Demeo piše da je Piccardijev rad opsežniji od jednostavnog magnetskog tretmana vode. Jednom je pokušao izolirati nepoznatu kozmičku energiju koja je utjecala na njegove kemijske eksperimente, na način sličan jakom magnetizmu. Da bi blokirao tu nepoznatu radijaciju, koja se poklapala sa sunčevim pjegama, konstruirao je elektromagnetski štit oko svojih eksperimenata u obliku zatvorene, uzemljene metalne kutije. Zatim je, da bi stabilizirao temperaturu unutar kutije, stavio sloj vune oko njenih vanjskih zidova. Na svoje veliko zaprepaštenje, metalna kutija nije onemogućila kozmički fenomen već ga je pojačala. On i njegovi suradnici proveli su desetljeća radeći kemijske eksperimente unutar slične zatvorene kutije, koja je poput konstrukcije Reichovog akumulatora orgonske energije. Tu neovisnu potvrdu principa orgonskog akumulatora koju je učinio Piccardi isto je potvrdio, iako na manje direktan način, i biolog Brown.
Brown je primijetio da hermetički zatvorena metalna kutija koja unutra ima konstantan tlak, temperaturu, svjetlo i vlagu, neće ugasiti kozmičke utjecaje na biološki sat, već će umjesto toga dozvoliti da bude jasnije promatran, ili će čak dodati neuobičajenu dimenziju njegovom ponašanju. Na primjer, unutar metalne kutije metabolizam krumpira slijedio je ciklus koji se poklapao s lunarnim, solarnim i galaktičnim parametrima. Metabolizam krumpira dodatno je pokazao povezanost s lokalnim vremenskim uvjetima: ne u odnosu na vrijeme danas, već u odnosu na vrijeme za dva dana u budućnosti! Zatvoren u kutiji, krumpir bi odgovarao na vanjske magnetske faktore u okolišu koji isto tako predodređuju buduće vremenske prilike.
EMOCIONALNA KUGA
Demeo kaže da je spomenuo samo nekoliko vrsta dokaza koji postoje za energetske principe koji su slični ili identični orgonskoj energiji. U velikom broju slučajeva ti istraživači nisu bili upoznati s Reichovim radovima. U nekoliko slučajeva, piše, čak su ga i mrzili, i jedva da bi tolerirali da njihovi studenti uopće spomenu makar i njegovo ime! A opet, šiše, činjenice jasno potvrđuju Reichovo orgonsku energiju i dodaje da se mora naglasiti da je Reichovo otkriće orgonske energije „daleko sveobuhvatnije i opipljivije nego i jedan od gornjih koncepata. Ne samo da ga se može kvantificirati, fotografirati i izmjeriti, orgon se može i vidjeti, osjetiti i, kao što je navedeno u ovoj knjizi, akumulirati unutar posebnih eksperimentalnih kutija.“
Dodatno spominje odgovor znanstvene i akademske zajednice na ova nova otkrića. Kao što se vidi, većina, ako ne i svi, od gore navedenih istraživača žestoko napadani, izolirani ili ignorirani zbog toga što su otkrili, bez obzira na njihov kredibilitet, reputaciju ili količinu dokaza koje su podastrli. Za tu emocionalnu reakciju, koja se sastoji od bježanja od ili napadanja uznemirujuće, nove ideje, Reich je objasnio da je rezultat specifičnog emocionalnog poremećaja kojeg je nazvao emocionalna kuga. Doslovno sve znanstvenike koji su potvrđivali ovaj princip opće prirodne energije, kaže Demeo, napali su „posebni likovi s emocionalnom kugom, koji su gradili svoju reputaciju ne radom i istraživanjem, već pomoću političke moći i broja skalpova koje su skinuli. Ogovaranja, klevete, politikantstvo, napadi iz prikrajka, čak i manipulacija sudovima i policijom standardna su taktika kuge. Njihov tajni cilj, poput velikih inkvizitora Crkve, je ubiti uznemirujuća nova otkrića i ljude koji ih stvaraju.“ Povijest znanosti puna je dokaza takvog ponašanja. Ali što je tu je – sve što je ljudski nije nam strano, zar ne?
Mada bi ponekad bilo bolje da jest.
Нема коментара:
Постави коментар