Upisao: borivoj

Kategorija: Zanima vas...

Analitičke izjave o svetoj zbilji

upravo tako...

SRI BHAGAVAN SATYA SAI BABA

SUTRAVAHINI – O BRAHMASUTRI

Analiticke izreke o vrhovnoj zbilji



Vrijednost i valjanost svih svetih spisa – sastra proizilazi iz njihovog izvora: Veda. Sveti spisi propisuju obicaje i norme u saglasnosti s nacelima i ciljevima koji su odredjeni u Vedama. Kako bi umio razlucivati izmedju dobra i zla, covjek mora proucavati svete spise.

Vede su apuruseya, one nemaju ljudskih autora. One izviru iz samoga Boga, „culi“ su ih mudraci ugodjeni na glas Bozanskoga. Rijec su prenijeli svojim ucenicima, a ovi svojima. Postupak prenosenja Veda i u njima pohranjene mudrosti traje iz narastaja u narastaj gurua i ucenika sve do nasega doba.

Upanisade su sama srz Veda, susta bit njihovog ucenja. Brahmasutra i Bhagavadagita sadrze samu bit ucenja Upanisada. Stoga se ta tri duhovna teksta smatra „trima temeljnim tekstovima“ – znanosti o duhovnosti. Buduci da ih se prenosilo slusanjem gurua, zajedno sa Vedama nazivamo ih sruti (dosl. slusanje – objava; vedska objava istine koju su mudraci – rsi culi kao Boziji glas iz nutrine).

Svrhu svog zivota covjek moze ispuniti jedino sticanjem viseg znanja. To znanje cini covjeka svjesnim da on nije inertno, nesvjesno tijelo i ostalo, nego sama svijest koja se ocituje kao utjelovljenje bitka-svijesti-blazenstva – satcitananda. Kada u covjeku ta istina osvane i dozivi se, covjek je oslobodjen; biva slobodan od magle neznanja – ajnana jos dok je u tijelu. Covjek postaje jivanmukta, oslobodjen za zivota.



Kaivalya upanisada obznanjuje:



Ni djelovanjem, ni ljudskom moci, ni bogatstvom, nego jedino odricanjem postize se besmrtnost.



Djelovanje oznacava obrede kao sto su prinosenje zrtve, svete vatre, zavjeti, milosrdje, donacije svetim poduhvatima, hodocasca i obredno kupanje u svetim rijekama i oceanu. Takvim djelatnostima ne moze se postici oslobodjenje, moksa – drugim rijecima, covjek se pomocu njih ne oslobadja vela neznanja.

„Ni ljudskom moci“ – znaci slijedece: zauzimanje polozaja moci i vlasti, razvijanje vjestina i inteligencije, pomocu kojih je moguce upravljati ljudima i predmetima, stjecanje slave i premoci, osobne privlacnosti, savrsenog zdravlja i srece, ili velike obitelji s brojnim potomstvom – nista od toga ne donosi ljudima oslobodjenje.

„Ni bogatstvom“ – znaci slijedece: gore spomenuta djela i aktivnosti, te navedene stecevine, moguce su jedino ako covjek raspolaze bogatstvom. Ako nije imucan, covjek se ne moze upustati u zrtvene obrede i druga obredna djela – karma niti se domoci vlasti, moci itd. Medjutim, upanisade obznanjuju da duhovna mudrost – jnana, nije vezana zu bogatstvo. A jedino jnana moze dovesti do oslobodjenja. Prema tome, miksa se ne moze zadobiti bogatstvom. Bogatstvo nije sredstvo za dosezanje oslobodjenja.

A sta je sredstvo? Odgovor glasi:

Jedino se odricanjem doseze besmrtnost.



Objektivni svijet – jagat, nezbiljski je, nepostojeci, valja se odreci pogresna shvacanja da je on zbiljski. Jnana znaci razumijevanje da ideja objektivnog svijeta jest projekcija naseg uma na zbilju. Iako se objektivni svijet doima zbiljskim, covjek mora biti svjestan da nas on obmanjuje. Temeljem toga covjek se mora odreci teznje za uzivanjem u objektima koji se pojavljuju i privlace ga, kako u ovom zivotu tako i nakon njega. Drugim rijecima, covjek je oslobodjen cim se odrekne svih vezanosti i svih zelja. Lazno znanje – ajnana moguce je unistiti jedino spoznajom nacela atmana, bozanskog Sebstva. Kad lazno znanje nestane, patnja koju izaziva upletenost uspone i padove svijeta mijene – samsara takodjer biva unistena.

Neznanje – ajnana i patnju nije moguce unistiti obredima i ritualima – karma; to je pouka koju nam donose upanisade. Zapravo, ljudi su danas zaboravili svoju pravu prirodu. Uvjereni su da su oni tijelo, osjetila i ostalo. Ovi potonji zude za uzicima iz predmeta, a ljudi sebe uvjeravaju da su oni ti koji zude za takvim uzicima; vodjeni tim pogresnim poimanjem, ljudi nastoje utaziti svoje zudnje. Zavaravaju se da mogu ostvariti blazenstvo – ananda udovoljavanjem tijelu i osjetilima. Medjutim takva nastojanja ne vode blazenstvu. Naprotiv, posljedica su im razocarenje, poraz i propast. Ona ubiru i zalost i radost.

Upletenost u uzitke koje daju predmeti u konacnici vode u patnju, stoga se covjek treba okrenuti pravim nacinima dostizanja blazenstva – ananda. Odakle covjek moze uziti blazenstvo? Ono nije svojstveno vanjskim predmetima. Uzitak koji se poluci iz vanjskih predmeta sa sobom nosi zalost.

Upanisade, Brahmasutra i Bhagavadgita – tri izvora – izlazu istinu da vi jeste samo utjelovljenje blazenstva – ananda. Ta tri izvora pomazu ljudima dokuciti najvisu mudrost.

Tesko je pojmiti smisao izreka Brahmasutre. Ako covjek ne stekne nuzne kvalifikacije, ne moze ga proniknuti ni spoznati.

Koje su to kvalifikacije? Sveti spisi propisuju cetiri

Koje su to kvalifikacije? Sveti spisi propisuju cetiri duhovne discipline – sadhana kojima treba ovladati prije spoznavanja istine o sebi. Kad covjek njima ovlada, smisao postaje potpuno razvidan. Brahmasutra je takodjer poznata pod nazivom Saririka sastra i Vedanta darsana. Sarira oznacava tijelo, a saririka oznacava sve sastavnice utjelovljenog atmana – ego, osjetila itd. Sastra znaci „propitivanje prirode svih njih u najvecoj mogucoj mjeri“. Drugim rijecima, sastra ustanovljuje da brahman, kosmicko Sebstvo, jest temelj na kojemu je sve drugo projicirano i da covjekova zbilja jest sĂ mo blazenstvo.

A sada o nazivu Vedantadarsana: darsana znaci „vidjenje“; ona potice vidjenje ili iskustvo istine. Darsane su nasiroko poznate. Izlozili su ih mudraci blagoslovljeni vizijom. Sankhyadarsanu sastavio je Kapila. Autor Nyayadadarsane bio je Gautama, autor Vaisesike Kanada, autor Purvavimamse Jaimini, a autor Uttara mimamse Vedavyasa. Medju njima, mudraci vjeruju da su Kapila i Vyasa bili djelimicna utjelovljenja samoga Visnua. Brahmasutra Vedavyase potvrdila je i ustabilila Uttara mimamsu odnosno Vedantadarsanu.

Brahmasutra u svrhu izlaganja istine koristi tehniku suprotstavljanja i zakljucivanja. U izrekama se razmatraju suprotstavljena misljenja u cilju uklanjanja svih mogucih sumnji u pogledu valjanosti i znacenja vedantinskig ili upanisadskih izjava. Tijelo se smatra posudom osobe, a Brahmasutra tumaci njegovu zbilju. Stoga se Brahmasutra naziva Vedantadarsana, vizija vrhovnog znanja.

Vede se bave dvama pojmovima: dharmom i brahmanom. Purvamimansa bavi se obredima i ritualima, karmom, kao dharmom. Uttara mimansa, zakljucna provjera valjanosti, bavi se brahmanom i istice iskustvenu mudrost – jnana.

Purvamimansa pocinje izrekom: Slijedi istrazivanje dharme.

Uttara mimansa pocinje izrekom: Slijedi istrazivanje brahmana.

Svijest o brahmanu ne moze se zadobiti gomilanjem imetka ni djeljenjem posjeda. Nije je moguce postici citanjem tekstova, preuzimanjem vlasti, stjecanjem naslova i diploma, niti izvodjenjem zrtvi i obreda u skladu sa svetim spisima.
Tijelo je mravinjak, unutar njega je um. Um u sebi skriva zmiju zvanu nepoznavanje odnosno neznanje – ajnana. Zmiju nije moguce ubiti djelovanjem kojega vodi zelja – kamya karma. Jnana je jedino oruzje koje je moze ubiti.

„Jedino sradha osigurava osobi dosezanje duhovne mudrosti.“ Sradha znaci postojana vjeraanalitičke izjave u svetim spisima.

-----------------
lp, boro
http://budan.blog.hr/