понедељак, 5. октобар 2015.



Admin
Site Owner
Posts: 3363
SVESNOST


Možete da kontrolišete samo one stvari kojih ste svesni; one kojih niste svesni kontrolišu vas. Ljudi su uvek robovi onoga čega nisu svesni. Kada postanemo svesni, oslobađamo se tih stvari; i dalje su tu, ali vas ne kontrolišu, ne uznemiravaju, ne porobljavaju vas.
Eto u čemu je razlika.
Svesnost, spoznaja, sve što ovde učinio je da postanemo posmatrači koji učestvuju. Ja vam govorim, istovremeno posmatrajući i vas i sebe. Kad vas slušam,*beskrajno mi je važnije da slušam sebe, a ne vas. Naravno da je važno da slušam vas, ali još je važnije da slušam samog sebe, inače neću biti u stanju da vas čujem, ili ću pogrešno shvatiti to što govorite. Ja vam pristupam polazeći od svog stanja. Različito reagujem na vas, polazeći od svoje nesigurnosti, od svoje potrebe da manipulišem vama, od svoje želje za uspehom, od razdražljivosti i drugih osećanja kozjih nisam svestan. Zato je apsolutno neophodno da slušam sebe dok slušam vas.
Nije potrebno da zamišljamo sebe kako lebdimo u vazduhu. Da biste imali neku širu predstavu o ovome što govorim, .zamislite dobrog vozača koji vozi automobil i koncentriše se na ono što mu govorite. Čak i ako se svađa sa vama, savršeno je svestan saobraćajnih znakova. U is¬tom trenutkvj kada se desi nešto neuobičajeno, neki čudan zvuk i slično, on ga odmah čuje. Reći će vam: "Jesi li siguran da si zatvorio gepek?" Kako uspeva? Zato što je svestan, na oprezu je. Njegova pažnja je koncentrisana na razgovor, ili čak na svađu, ali je njegova svesnost raspršena, prijemčiva je na različite stvari.

Ono na čemu insistiramo ovde nije koncentracija, koja nije važna. Mnoge tehnike meditacije zasnovane su koncentraciji, ali ja nemam dovoljno poverenja u to. One često u sebi sadrže nasilnost, podržavaju programi-ranost i uslovljenost. Ono što prizivam je svesnost, koja se ne podudara sa koncentracijom.
Koncentracija je kao far, kao reflektor. Otvoreni smo prema svemu što ulazi u unutrašnjost polja akcije sop-stvene svesti. Možemo pritom biti čak i odsutni duhom, ali kada je reč o svesnosti, nikada nismo odsutni duhom. Kada je svesnost uključena, nema rasejanosti, jer smo neprekidno svesni svega oko sebe i u nama.
Uzmimo da posmatram drveće napolju i zabrinut sam. Da li sam odsutan duhom? Odsutan sam samo ako je cilj da se koncentrišem na drveće. Ali ako sam svestan da sam zabrinut, nema odsutnosti duha. Potrebno je samo biti svestan na šta se koncentriše pažnja. Kada nešto krene nizbrdo, ili se desi neki neprijatan događaj, odmah smo u pripravnosti. Nešto je loše krenulo! U trenutku kada do svesti dopru negativna opažanja, odmah smo u pri¬pravnosti, kao vozač automobila.
Rekao sam vam da je sveta Tereza Avilska govorila kako joj je Bog podario milost da razluči sebe od se.be. Ponekad i deca govore na taj način. Neko dvogodišnje dete može reći: "Tomi je jutros doručkovao.11 Ne kaže "ja", iako je on Tomi, već kaže Tomi" u trećem licu. Mistici osećaju stvari na isti način. Prestali su da se poistovećuju sa sobom i žive u spokojstvu.
To je milost o kojoj je govorila sveta Tereza. To je ono što nas veliki mistici Istoka podstiču da pronađemo, naše pravo "ja", a isto čine i mistici Zapada, kao Majster Ekhart. Oni podstiču ljude da nađu svoje "ja".
Koliko sam samo puta pročitao riječi "Riješite se ega, on je karika koja vas usporava!". Zanimljivo, a te riječi kao da nisu proizašle upravo iz - ega! Ako bi se riješili ega, što bi nas onda guralo naprijed, što bi nam davalo poticaj da išta postignemo, a pogotovo da samopoboljšavamo sebe? Kako da uopće budemo uporni? Sva sreća, riješiti ega se ne možemo, no zato ga možemo naučiti kontrolirati, ali riješiti ga se, no sir! Ono što se popularno naziva "negativnim" utjecajem ega isto tako nas tjera naprijed, zato je cilj samokontrola i usmjeravanje, a ne odbacivanje iliti rješavanje.
Da zaboravimo sami sebe? Mi ćemo kvalitetno moći interagirati s drugima ako se baš posvetimo samima sebi, ako se nastojimo upoznati, uvidjeti i priznati si to što jesmo, te s time se približiti stanju buđenja. Kako ćemo kvalitetno pomoći drugima ako to odbijamo napraviti već i za same sebe, to je u biti obična iluzija postizanja nekakvog ideala u kojemu smo mi, eto, toliko prosvjećeni da smo totalno okrenuti prema drugima, a nemamo pojma što radimo zapravo. U biti to je naizgled želja da se postigne nekakvo stanje balansa i duhovne razvijenosti, a zapravo s time želimo sami sebi dokazati kako smo moralni i prosvjećenih pogleda na život. To ne ide na silu, nikakva spoznaja ne ide na silu, a neprihvaćanje sebe kao nesavršenih bića nije stepenica ka spoznaji. Prvo priznajmo sami sebi koliko egoizma imamo u svakodnevnim radnjama, e od toga kreće put spoznaje.

 Antoni de Melo, odlomci iz ,,Buđenja''


Admin
Site Owner
Posts: 3363
PRIRODA MRAKA I SVETLOSTI
Osho
Tama prošlih vremena
ne može prekriti sunce koje sija;
dugačke kalpe samsare
ne mogu sakriti sjajnu svetlost uma.
Mada se reči izgovaraju da bi objasnile prazninu,
kao takva, praznina se nikada ne može izraziti.
Mada kažemo, ‘Um je jarka svetlost’, to je izvan svih reči i simbola. Mada je um u svojoj biti praznina, on obuhvata i sadrži sve stvari.
Hajde da prvo malo meditiramo na prirodu mraka. To je najmisterioznija pojava u prirodi – i tvoj život je u nju takođe uključen, čak i ako nisi u stanju da o njoj misliš. Prvo moraš da definišeš prirodu mraka, jer je ista i priroda sna, priroda smrti, ista je i priroda celokupnog neznanja.
Prva stvar koja vam se mora otkriti ako meditirate na mrak je ta da mrak ne postoji, da je on prisutan bez ikakvog postojanja. On je misteriozniji od svetlosti – on uopšte ne postoji; drugačije rečeno, on je samo odsustvo svetlosti. Mraka nigde nema, nigde ga ne možeš naći, jer je on samo odsutnost. On sam po sebi ne postoji, on nema ‘svoje’ postojanje, on je, jednostavno, samo odsustvo svetlosti. Ako je prisutna svetlost, mraka nema; a ako nema svetlosti, mrak je tu. Mrak je odsustvo svetla, on nije prisustvo nečega. Tako da svetlost dolazi i odlazi – a mrak ostaje; njega nema, ali je prisutan. Svetlost možeš da stvoriš, svetlost možeš da uništiš, ali ti ne možeš da stvoriš mrak, niti možeš da uništiš mrak: on je uvek prisutan, a da uopšte nije prisutan.
Druga stvar koju ćete shvatiti ako posmatrate mrak je ta da upravo zato što ne postoji, sa njim ne možete ništa da uradite. Ako pokušate da nešto sa njim uradite, bićete poraženi. Mrak ne može biti poražen; jer kako možete poraziti nešto što ne postoji? Ali kada budete poraženi, mislićete, ’On je veoma moćan, pošto me je porazio.’ To je apsurdno! Mrak nema moć; kako može imati moć nešto što ne postoji? Ti nisi poražen mrakom, niti njegovom moći, ti si poražen zbog svoje gluposti. Na prvom mestu zato što si uopšte počeo da se boriš – to je glupo. Kako se možeš boriti protiv nečega što ne postoji? I, zapamti, ti se boriš protiv mnogih stvari koje ne postoje, koje su poput mraka.
Sva moralnost je borba protiv mraka, i zbog toga je glupa. Sva moralnost, bez izuzetka, je borba protiv mraka, borba protiv nečeg što samo po sebi ne postoji:
Mržnja ne postoji, ona je samo odsustvo ljubavi.
Bes nije stvaran, on je samo odsustvo saosećajnosti.
Neznanje nije stvarno, ono je samo odsustvo Budine svesti, prosvetljenja.
I sva moralnost se bori protiv stvari koje ne postoje. Moralista nikada neće uspeti, to je nemoguće. Na kraju će biti poražen jer je sav njegov napor besmislen.
I u tome je razlika izmenu religije i morala: moral pokušava da se bori protiv mraka, dok religija pokušava da probudi svetlost koja je skrivena unutra. Ona se ne bavi mrakom, samo pokušava da unutar njega pronađe svetlost. Jednom, kada svetlost bude prisutna, mrak će nestati, ništa sa mrakom nećeš morati da uradiš – on prosto više neće biti tu.
To je druga stvar, da sa mrakom ne možeš ništa da uradiš direktno. Ako treba nešto da uradiš, treba da uradiš sa svetlom, ne sa mrakom. Ugasi svetlo, i mrak će biti tu; upali svetlo, i mrak će nestati – ali nikako nećeš moći da upališ ili ugasiš mrak; ne možeš ga odnekud doneti, niti ga možeš negde skloniti. Ako želiš da sa mrakom nešto učiniš, to ćeš morati pomoću svetlosti, moraćeš da to učiniš na indirektan način.
Nikada se nemoj boriti protiv stvari koje ne postoje. Borba je izazov za um, ali taj izazov može biti opasan: trošićeš svoju životnu energiju i rasipaćeš se. Ne budi zaveden umom, samo pogledaj da li nešto ima realno postojanje, ili je u pitanju samo odsustvo. Ako je odsustvo, nemoj se protiv toga boriti, već pronađi ono što je odsutno – i tada ćeš biti na pravom putu.
Treća stvar u vezi mraka je ta da je on na milion načina duboko uključen u tvoje postojanje.
Uvek kada si besan tvoje unutrašnje svetlo je nestalo. U stvari, besan si jer je nestalo svetlo, ušao je mrak. Ti možeš da budeš besan jedino ako nisi svestan, jer ne možeš da budeš svesno besan. Proveri ovo: da li si ti izgubio svesnost, pa se tada bes pojavio, ili si ostao svestan, i bes više nije mogao da nastane – jer ne možeš da budeš svestan i besan. Šta to znači? To znači da je priroda svesnosti nalik svetlosti, a da je priroda besa nalik mraku – ne možeš ih imati obe. Ako je prisutna svetlost, ne možeš biti u mraku; ako si svestan, ne možeš biti besan.
Ljudi mi neprestano dolaze sa pitanjem kako da ne budu besni. Oni postavljaju pogrešno pitanje – a kada postavljate pogrešno pitanje, vrlo je teško dati ispravan odgovor. Prvo postavite ispravno pitanje. Nemojte me pitati kako da rasterate mrak, nemojte me pitati kako da se prekinu ratovi, mučenja, strahovi; samo analizirajte svoj um i pronanite zašto se ovakva pitanja uvek prva pojave. Ona su prva jer niste dovoljno svesni, zato neka prvo pitanje bude: kako biti sve svesniji i svesniji. Ako pitate kako da ne budete besni, postaćete žrtva nekog moraliste. Ako pitate kako da postanete svesniji, tada besa više neće biti, neće biti žudnje, neće biti pohlepe, i tada ste na pravom putu, tada možete postati religiozni tragalac.
Moral je lažan novac, on obmanjuje ljude, u njemu nema ničeg religioznog. Religija nema ništa sa moralom – jer ona nema ništa sa mrakom. Ona je pozitivan napor koji vodi bunenju. Ona se ne brine o tvom karakteru; to što ti radiš je beznačajno, i to ne možeš promeniti. Možeš ulepšati, ali ne možeš promeniti. Možeš to obojiti divnim bojama, možeš ga našminkati, ali ga ne možeš promeniti.
Postoji samo jedna transformacija, samo jedna revolucija, i ona se ne odnosi na tvoj karakter, na tvoja dela, na tvoje ponašanje, već se tiče tvog bića. Biće je pozitivan fenomen; kada je biće oprezno, budno i svesno, odjednom mrak nestaje – jer je priroda tvog bića Svetlost.

Pamćenje sebe je ključ. Pokušaj da se što više sećaš, jer što više pokušavaš da se prisećaš, postaćeš centriran, bićeš u sebi; tvoj lutajući um će ponovo upasti u tvoje sopstveno biće. U protivnom, ti se nekuda krećeš: um neprestano stvara nove želje, a ti ih slediš, juriš za umom u nekoliko pravaca istovremeno. Zbog toga si podeljen, nisi jedno, a tvoj plamen, tvoj unutrašnji plamen počinje da treperi – kao list na snažnom vetru.
Kada unutrašnji plamen prestane da treperi, odjednom ćeš doživeti mutaciju, transformaciju, novo biće je rođeno – to biće će imati prirodu svetla. Upravo sada tvoja je priroda mrak, ti si samo odsustvo nečega što je moguće. U stvari, ti još nisi, ti još nisi rođen. Proći ćeš kroz mnoge živote i mnoge smrti, ali još uvek nećeš biti rođen. Tvoje pravo rođenje će tek da se dogodi, a tvoje rođenje će se dogoditi kada transformišeš svoju unutrašnju prirodu: kada zaborav transformišeš u svest o sebi.
Ja ti ne dajem nikakvu tehniku, i ne govorim ti, ‘Uradi ovo, ili ne čini ono.’ Moja tehnika je veoma laka. Ona glasi: radi što god želiš – ali radi to sa svešću o sebi; dok bilo šta radiš, pamti sebe. Dok hodaš, pamti da hodaš. Ne treba da verbalizuješ jer ti verbalizacija neće pomoći, samo ćeš postati rasejan. Ne treba da hodaš i u sebi govoriš, ‘Ja hodam, ja hodam’. Zbog onog ‘ja hodam’ ćeš da zaboraviš i nećeš biti u stanju da pamtiš. Jednostavno, pamti; tada neće biti potrebe da verbalizuješ.
Dok govorim vama, ja moram da verbalizujem, ali dok vi hodate, samo pamtite fenomen, hodanje; izvedite svaki korak sa potpunom svesnošću. Dok jedete, jedite. Ja vam ne govorim o tome šta treba da jedete, a šta ne. Jedi što god poželiš, ali jedi i pamti da jedeš. I uskoro ćeš videti da će postati skoro nemoguće da mnogo toga činiš.
Sa samosvešću nećeš moći da jedeš meso, nemoguće. Nemoguće je da budeš nasilan ako pamtiš. Nemoguće je da nekog povrediš ako pamtiš, jer kada pamtiš sebe, odjednom ćeš videti da ista svetlost, isti plamen gori svuda, u svakom telu, u svakoj jedinki. Što više upoznaješ svoju unutrašnju prirodu, više ćeš prodirati i u druge. Kako možeš ubijati da bi jeo? To će prosto postati nemoguće. To ne treba da praktikuješ – ako praktikuješ, ono će biti lažno; na jedan suptilan način ćeš postati varalica. Ako praktikuješ nenasilje, iza tvog nenasilja biće skriveno nasilje.
Ne, religija ne može da se praktikuje. Moralnost može da se praktikuje, zato ona i stvara licemere, moralnost stvara lažno lice. Religija stvara autentično biće, ali se ona ne može praktikovati. Kako možeš da praktikuješ biće? Ti samo postaješ svesniji, i stvari počinju da se menjaju.
Kako tvoja priroda sve više postaje svetlost, mrak će sve više nestajati.
Svih tih godina, tokom miliona života, bio si u mraku – ali ne budi depresivan, ne gubi nadu, jer iako si milionima godina živeo u mraku, baš u ovom trenutku možeš postati svetlost.
Samo pogledaj: kuća može biti zatvorena stotinu godina, mračna je, a ti možeš da uđeš u nju i upališ svetlo. Da li će mrak reći ‘Ja sam stotinu godina star, a svetlost je tek beba’? Da li će mrak reći, ‘Ja neću da nestanem. Da bih ja nestao, potrebno je da najmanje stotinu godina bude upaljeno svetlo’. Ne, čak je i beba-plamen dovoljan da rasprši vrlo drevan mrak. Zašto? Da li se mrak za tih stotinu godina ukorenio? Ali, ne! Mrak se ne može ukoreniti, jer on nije. On je bio samo čekanje svetla – u trenutku kad svetlost dođe, mrak nestaje; on ne može da opstane jer nema realno postojanje.
Osho
--

September 20, 2012 at 5:17 AM Flag Quote & Reply


 

Нема коментара:

Постави коментар