четвртак, 12. март 2015.

Kako da vodimo nadahnut život

Da li biste voleli da se svakog jutra budite sa željom da što pre iskočite iz kreveta, kako biste osetili čaroliju predstojećeg dana? Da li želite da vodite život u kome nema „ubijanja vremena“? Ako pripadate većini ljudi, ne osećate se srećnim i zadovoljnim. Sva istraživanja govore da je onih koji se osećaju srećno i uspešno vrlo malo. Često mislimo da je odgovor u bogatstvu, ali čim se bar malo osvestimo, jasno nam je da to nije odgovor. Zapravo, čovek koji može spokojno da umre, upravo je onaj koji je ispunjen u više ključnih oblasti u životu. A kako da vodimo nadahnut život u tim oblastima, pokušaću da odgovorim na svoj način.

Pre svega, očistimo svoju prošlost
Kada postanemo svesni svojih reakcija i kada počnemo da biramo svoj emotivni odgovor na životne situacije, vidimo i da naše, ali i reakcije drugih ljudi, dolaze iz životnih iskustava. Neko ko je jedva preživeo davljenje, najverovatnije neće na isti način gledati na kupanje u reci, kao neko ko je sa plivanjem imao samo prijatna iskustva. Momenat kada sam shvatio da prošlost diriguje mojim ponašanjem, bio je ključan u mom osvešćivanju.  Pošto je čitaocima ovog lista jasno da su sva ta negativna iskustva kojih želimo da se oslobodimo, zapravo samo blokirana energija, ostaje nam da nađemo način koji nam najviše odgovara. Na raspolaganju su nam mnogi alati, a meni je veoma pomogla meditacija, pri kojoj sam, po prvi put u životu odvojio vreme da osećam zahvalnost. Ciceron je rekao „Zahvalnost ne samo da je najveća, već je i majka svih vrlina“. Iz stanja zahvalnosti mnoge bolne situacije iz svoje prošlosti mogao sam da sagledam iz drugog ugla i da iskreno oprostim. A pre samo nekoliko nedelja desilo mi se apsolutno čudesno iskustvo, kada sam posetio Mišu Krstovića, kosmo-bioenergetičara. Sve što sam iskusio ispisaću nekom drugom prilikom, ali bih svakome preporučio da poseti tog čoveka. U svakom slučaju, sada se konačno osećam „čistim“.  

Život je herojsko putovanje
Džozef Kembl, američki naučnik i pisac koji se bavio mitologijama raznih civilizacija, posle mnogo istraživanja, došao je do zaključka da je život prava herojska avantura. Uvideo je da u pričama naroda koji se nikada u istoriji nisu sreli, postoje potpuno iste ideje i da su one nekako usađene u sve nas. Svi smo na tom putovanju i stalno dobijamo pozive da se uključimo u pohod, a na nama je da ih sa hrabrošću prihvatimo.

Zanimljivo je da se baš u tom herojskom odnosu prema životu, nalazi i odgovor na pitanje „Kako voditi nadahnut život?“ Jedini pravi odgovor je – nadahnimo sebe!  Promena je jedina stalna stvar i neminovno se dešava, u svakom trenutku, na svakom mestu u Univerzumu. Apsolutno sve se kreće u svakom času, pa ako je već tako, da li želimo da upravljamo brodom našeg života, ili da ga pustimo da luta sam, prepušten vetru? Ima duhovnih ljudi koji kažu da je sve već zapisano i da mi praktično ne možemo uticati na razvoj događaja, te da je jedino što možemo  da prihvatamo sve, u sadašnjem trenutku, kao i da se treba osloboditi svih želja. Smatram da je prihvatanje i prisutnost predivna vrlina, ali ipak, smatram da su želje sastavni deo naših života, pa težim da usmerim taj brod, uz konstantno osluškivanje znakova za koje osećam da dolaze sa nekog drugog, „višeg“ mesta.

Kada smo na tom putu, mislim da je odlično svakog jutra se zapitati da li bismo više voleli da, kao čudo kreacije, damo sve od sebe, ili da na primer traćimo vreme uz uobičajeni tv-program? Kada postanemo zahvalni, shvatimo i dragocenost svakog trenutka. Iz tog razloga, sebi postavljam još jedno pitanje. Da li ću biti radosniji, nasmejaniji, pametniji, spokojniji ili na primer, bogatiji ljubavlju, ukoliko se opredelim da nečemu posvetim sat vremena svog života ili ne? Ukoliko znam da će me naredna aktivnost udaljiti od dugoročnog cilja i umrtviti moj um, biram da u njoj ne učestvujem. 
Pošto se trudim da pojednostavim svoj život, sledi mojih 7 ideja kako da to učinimo zajedno.

1.    Kako da imamo nadahnut emotivni život? 
Ovde zaista treba da postanemo svesni sebe. Postanimo radoznali kada su u pitanju naše navike, zapitajmo se zašto nešto radimo na ovaj ili onaj način, ovladajmo našim unutrašnjim procesima. Svakog dana odvojimo bar nekoliko minuta kako bismo usporili, zatvorili oči, pronašli unutrašnji mir. Zapišimo u dnevnik kako se osećamo, i upitajmo se da li smo mogli bolje da reagujemo. Naučnici su već mnogo puta pokazali da nije isto kada samo pomislimo i kada to i zapišemo. Posle nekog vremena to razmišljanje i pisanje će uticati i na naše ponašanje i zaista ćemo drugačije reagovati u nekoj situaciji. Tako se stvara razlika između misli i dela. Konfučije davno reče: „Čujem i zaboravim. Vidim i zapamtim. Uradim i naučim.“ Nakon nekog vremena, oslobodićemo se emocija niske vibracije (mržnja, pohlepa, zavist, ljubomora, stid), a naš životni prostor će se napuniti energijama više vibracije. Zračićemo emotivnim zdravljem, reakcije drugih ljudi više nećemo shvatati lično (još jedna primenljiva ideja – posmatrajmo sve što se dešava kao poklon, čak i kada je to nešto što nam liči na traumatično iskustvo – obično su takve situacije prilike za veliki rast).

2.    Kako da imamo nadahnut intelektualni život?
Kao deca, naučeni smo da učimo ono što nam drugi kažu da nam je potrebno. Zato vremenom stičemo veliki otpor i na kraju, umesto prirodne radoznalosti sa kojom se svi rađamo, gubimo želju za učenjem i intelektualnim razvojem. Potrebno je shvatiti da je upravo učenje i rast ono što oplemenjuje naš život, na svakom polju. Ja sam najviše učio kada sam imao šest godina i danas, kada ne prođe nijedan dan, a da nešto novo ne naučim, pročitam, poslušam... U svaki dan ulazim sa željom da vidim šta mi novo Univerzum sprema. Gotovo svakog dana pola sata provedem uz neku knjigu, na internetu pronađem neki zanimljiv materijal, a odlučio sam da koristim modernu tehnologiju kako bih učio i novi jezik. 


3.    Kako da imamo nadahnut društveni život?
Dejl Karnegi, američki autor koji se bavio komunikacijom među ljudima jednom reče: „Mnogo više prijatelja možete steći za dva dana ako postanete iskreno zainteresovani za druge ljude, nego za dve godine, pokušavajući da zainteresujete druge ljude za vas.“ Pozitivan, duhovit i mudar čovek, u jednoj rečenici, ostavio nam je da to primenjujemo iz dana u dan. Svaki put kada smo sebični i vodimo računa samo o tome da napravimo što lepšu sliku o sebi u društvu, ljudi oko nas to prepoznaju i od nas se udaljavaju. Sa druge strane, ako smo spremni da čujemo druge, iskreno se zainteresujemo za njih i njihove potrebe, vrlo brzo ćemo imati i iskrene, lepe i čiste odnose, koji će iz dana u dan samo biti bolji. Naravno, kao i uvek, put kojim se ređe ide je onaj koji nosi dugoročnu radost.

4.    Kako da imamo nadahnut fizički život?
Biolozi kažu da je ljudsko telo mašina napravljena za kretanje. Međutim, veliki broj ljudi danas, mnogo veći deo dana sedi, a kretanje se svodi na šetanje do stana do kola i od kola do kancelarije. Tako telo dovodimo van balansa, mnogi sistemi ne mogu da funkciniošu kako je potrebno (npr. limfni sistem, koji ima veoma važnu ulogu u zaštiti našeg tela, funkcioniše samo zahvaljujući kretanju). Zato je neophodno uvesti kretanje u naš život i to svakog dana. Neko preporučuje surovo vežbanje, neko preporučuje odricanje od hrane, neko šetnju. Skoro sam čuo zanimljiv odgovor na pitanje koliko je potrebno da se krećemo dnevno. Odgovor je bio kontrapitanje – Koliko ste spremni da se krećete dnevno, ali u dužem periodu vremena? Iako nam divno zvuči ideja da za mesec dana imamo velike mišiće, možemo da pretrčimo maraton, osvojimo zlatnu medalju u skoku u dalj, ali u slučaju da nismo vrhunski profesionalni sportista, to jednostavno nećemo uspeti. Pokušaćemo da se promenimo prebrzo jer želimo rezultate odmah, to će biti preveliki stres za telo i izgubićemo želju vrlo brzo.Primenjujući savete  stručnjaka kojima verujem, a potom ih testirajući na sebi, došao sam do plana koji poštujem već nekoliko godina – na svakih nekoliko sati, odvojim desetak do petnaest minuta za vežbanje. Nekada su to vežbe istezanja, nekada trčanje, nekada šetnja, nekada vežbe sa tegovima. Sve to sam uvodio lagano, svestan da će preterana promena dovesti do kontraefekta. Mislim da je to jedna od najdivnijih stvari koje sam ikada učinio za sebe. Sve što mogu da vam kažem je, informišite se što više o svim pozitivnim posledicama kretanja, a potom, kada krenete sa vežbanjem, zapitajte se kako se osećate posle aktivnosti? Telo će vam se momentalno zahvaliti. Treba naravno obratiti pažnju i na ishranu. Pošto je moj prijatelj Bili u prošlom broju već pisao o sirovoj ishrani, ostaje mi samo da kažem da je najbolje – ispitati svoje telo, kako se osećamo posle zelenog soka od spanaća, pšenične trave i jabuke, a kako posle nekog hamburgera.

5. Kako da vodimo nadahnut seksualni život?
O ovome bih mogao dugo da pišem, ali ipak, ovo je samo jedna kolumna. Ukratko, slažem se sa učenjima koja kažu da je upravo seksualna energija izvor svega, na bilo kom nivou. Naravno, mi u današnjem svetu imamo dosta iskrivljeno shvatanje seksa,  ali bi bilo dobro da naučimo tu lekciju što pre. Dok odrastamo, razdor između polova se povećava, veoma često nemamo iskreno poštovanje prema drugom polu i zalažemo se za „ženska“ ili „muška“ prava. Ako poštujemo svoje majke i sestre, da li zaista želimo da se ponašamo prema drugim ženama na način kako nas podučavaju pornografski filmovi? Da li bismo bili srećni da se neko na taj način ponaša prema nama bliskoj osobi. Američki autor Dejvid Deida kaže: „Način na koji vodimo ljubav sa svetom je način na koji vodimo ljubav sa ženom.“ Idealan trenutak da se zapitamo da li to što radimo, činimo iz ljubavi ili naš čin dolazi iz mržnje ili straha?

6.    Kako da vodimo nadahnut finansijski život?
Do pre samo nekoliko godina, gledao sam na novac kao na nužno zlo i mislio kako nam novac uopšte i nije potreban. Znam da sam negde duboko u sebi mislio „kada bih hteo da imam više novca, mogao bih, samo mene to ne zanima“. I bio sam tako uljuljkan, sve dok nisam shvatio, uz pomoć nekih drugih, od mene mudrijih ljudi, da je to samo izgovor, koji se ne razlikuje od izgovora ostalih pripadnika naše civilizacije. Kada god kažem „Ja bih to mogao, samo da hoću“, dajem sebi savršen izgovor da prestanem da rastem.  U međuvremenu, naučio sam od Šakti Gavejn i od Nil Donald Volša, da ne možemo reći da je baš sve Bog, osim novca. Shvatio sam da je i novac samo energija koja je tu da nam učini životno putovanje lepšim ili manje lepim iskustvom. I dalje radim na ovom polju, ali za početak, pronađimo posao koji volimo, osluškujmo sebe, budimo spremni da prihvatimo izazov i duboko verujem, putovanje će biti prijatnije.

7.    Kako da vodimo nadahnut duhovni život?
Do pre desetak godina, bio sam u potpunosti zatvoren za bilo šta što je imalo prizvuk duhovnog. Od kada sam otvorio ta vrata, sve ima mnogo više smisla. Bez ovog dela, nijedan od prethodnih nećemo moći da iskreno razumemo i živimo. 
Težim da budem sam svoj učitelj, otvorenog uma i spreman da čujem svačije mišljenje. Trudim se da ljubav, zahvalnost i ljubaznost budu način mog postojanja, da budem prisutan u svakom trenutku, da znam da nisam svoj ego, da sam povezan sa svime. Dajem sebi visoke ciljeve, ali sam svestan da je dovoljno svakog dana praviti mali korak, jer zaista, put od hiljadu milja počinje jednim korakom. Jedan gest ljubaznosti svakog dana, sigurno će vam doneti radost, a možda će imati i jači efekat i pokrenuti lanac lepih dela. I za kraj,budimo svesni da ćemo umreti. Nije loše povremeno se podsetiti toga da će se naše putovanje u ovom obliku, završiti. Zašto ne bismo taj dan dočekali mišlju „Svaka čast, stvarno si dao sve od sebe“?


Autor: Marko Maoduš




PREPORUČUJEMO



четвртак, 26. фебруар 2015.

Kako ostati motivisan i negovati motivaciju?

Za početak,  želim da se zahvalim Vama koji čitate ovaj tekst, jer ovo radim po prvi put u životu i imam priličnu tremu. Baš ovih dana sam čuo da u prvih pedeset reči treba zainteresovati čitaoca, inače neće pročitati tekst. Sadа mi pade na um „genijalni“ izum svetskih marketinških stručnjaka koji na reklami prvo napišu reč „seks“, a onda, kada dobiju pažnju auditorijuma, svoju poruku. Iskreno se nadam da nama to neće biti potrebno. A sadа, polećemo.
 

Razmislimo za trenutak o misli Marka Tvena koji je rekao da je strah od smrti u stvari strah od života, jer čovek koji istinski živi, spreman je da umre svakog trenutka. Mnoga istraživanja su pokazala da baš ti ljudi koji su živeli dajući sve od sebe u životu, sasvim mirno dočekuju i svoju smrt. A sada se zapitajmo, zašto mi, tako često, ne dajemo svoj maksimum? 

Na osnovu svega što sam do sada naučio o čoveku, mislim da je odgovor samomotivacija. Svi znamo kako se osećamo kada smo izuzetno nadahnuti. Brzo napravimo pregršt planova, ali čim nam motivacija nestane (to se desi veoma brzo), ostaju nam samo gomile obaveza, jer nismo stigli da obavimo šta smo zamislili. Nedovršene obaveze izazivaju stres, a njegove posledice su, bar uopšteno, svima poznate. Kada smo motivisani, mislimo da možemo sve, a kada nismo, teško nam je da odemo i izbacimo smeće iz kuće ili operemo zube. Zato se ja pitam kako da ostanemo motivisani duži vremenski period? Da li možemo kultivisati to stanje? Kako da nam ono postane uobičajeno? Izučavajući ovu temu u poslednjih osam godina došao sam do mnogih odgovora, i voleo bih da neke od njih podelim sa vama.
 

Verujem da su priče iz ličnog iskustva najvrednije, pa da krenemo od njih.

Kao dete, bio sam prilično uspešan u svemu čega bih se dotakao. Ali, onda je naišao period mog života u kome sam dozvolio da mišljenje sredine bude toliko važnije od mog, da sam gotovo potpuno izgubio sebe. Rekao bih da je taj period trajao veći deo mog dosadašnjeg života. Dok nisam napravio veliki zaokret, bio sam samo još jedan  prilično neuspešni student matematičkog fakulteta i čovek koji razmišlja samo o zadovoljenju svojih nagona, pritom često se ponašajući prema ljudima kao prema robi, često nezadovoljan iz raznih razloga. Nisu mi valjali političari, društvo, klima, itd... Dozvoljavao sam da život prolazi pored mene, uz stalnu nadu da će jednog dana, u budućnosti, sve biti bolje. 
Ipak, znao sam da u meni i dalje živi ono dete koje se raduje svakodnevnim, divnim stvarima koje često nazivamo sitnicama - zracima sunca, svežem vazduhu, jutarnjoj rosi, vožnji biciklom kraj reke...

Ali, neki drugi deo mene imao je prevlast. 
Spletom raznih okolnosti, za koje danas vidim da su bile tu baš kada je bilo potrebno, desilo se da naiđem na prijatelje, učitelje ili knjige koje govore na temu promene nas samih. Čitajući neke od njih, došao sam do jednog od najvećih uvida do sada - zajednički činilac u svim svojim problemima sam – samo ja! Iako je to bio veliki udarac za moj ego, počeo sam da radim na promeni sebe. Shvatio sam da ne postoji stalni karakter bilo koje osobe, već da je to, kao i sve u Univerzumu, proces, kretanje, i da sami sebe gradimo, iz trenutka u trenutak. Iz fizike znamo da je betonski zid samo skup molekula i atoma koji vibriraju na izuzetno visokoj frekvenciji, pa iako ga naša čula smatraju za statičnu stvar, on ima ograničen rok trajanja. Ako je moguće da kroz određeno vreme zid promeni oblik i postane prašina, zašto onda i neka naša osobina ne bi mogla da promeni svoj oblik?

trcanje

Uvideo sam da mogu da izmenim sve svoje osobine. Naravno, to zahteva veliku energiju, hrabrost i motivaciju.  Počeo sam da analiziram svoja osećanja i reakcije. Postavljao sam sebi pitanja: „Da li bih mogao da postupam drugačije? Da li je bilo kome korisno što sam se izvikao na bahatog vozača? Da li ijedna osoba dobija nešto ispoljavanjem besa, ljutnje, ljubomore...?“ 
U to vreme sam naišao i na ideju da naše misli utiču na naš život. Izučavajući taj fenomen, shvatio sam da naše misli imaju veliku snagu. 
 

A onda mi se u rukama našla knjiga „Moć sadašnjeg trenutka“, Ekarta Tolea. Zahvaljujući njemu, postao sam svestan onoga što su mnogi ljudi znali već hiljadama godina – da je sadašnji trenutak jedino što imamo, a da se naš um nalazi, veliki deo vremena, u prošlosti ili budućnosti, izazivajući nam tugu ili stres. Nabavio sam zatim i audio knjigu i slušao je, iznova i iznova, dok nisam prihvatio taj način razmišljanja. Potom sam tog čoveka video i na snimku i bio oduševljen spokojem koji je emitovao. Od tog trenutka i ja sam želeo to što on ima.


Moj um se sve više otvarao, počinjao sam da shvatam da je ego samo lažna slika mene koja živi u glavama drugih ljudi, a ja se trudim da ona bude što bolja. Nijednog trena mi nije palo na um da ta slika o meni treba da se dopada jednoj drugoj osobi. Meni samom! Moj način razmišljanja se drastično menjao. Neke rečenice koje sam ranije čuo i samo ih preletao, sada sam gledao iz potpuno drugog ugla i bio potpuno fasciniran. Kako su samo tako čudesne stvari mogli da izgovore ljudi koji su živeli pre više hiljada godina? Odakle takva shvatanja Budi, Isusu, Sokratu, Lao Ceu, Konfučiju...? 


Još u Petoj gimnaziji profesor filosofije nam je pomenuo Sokratovo „Znam da ništa ne znam“. Mnogo mi se svidela ta misao, ali, iako sam shvatio značenje, nisam zaista živeo na taj način. Ego mi nije dozvoljavao da ja nešto ne znam najbolje. Osuđivao sam ljude od kojih ja „znam bolje“. Sada verujem da je život beskonačno učenje, a da svakim novim odgovorom stižemo do bar još nekoliko pitanja i to me beskrajno raduje.


Između ostalog, shvatio sam da treba da postanem u potpunosti odgovoran za sve što mi se dešava u životu. Ranije bih se žalio na sve i uvek bi neko drugi bio kriv. Tako sam samo dozvoljavao drugima da kontrolišu moj život, a ja pristajao, nesvesno, da budem žrtva koju nosi tok reke života. Sada sam svestan koliko je to velika promena u svesti, a i život, sa takvim shvatanjem, odmah postaje mnogo lakši.

Gandi

Zatim je usledila još jedna velika lekcija. Mahatma Gandi je svojim primerom vodio ljude. To je karakteristika svakog pravog vođe. Voditi primerom. Odatle i njegova, toliko puta citirana misao: „Budi promena koju želiš da vidiš u svetu.“

Shvatio sam da sve ono što sam želeo kao dete – mir u svetu, blagostanje za sve, radost života, ljubav, nikada neće doći spolja, tj. neće se svet promeniti da bi meni bilo lepo, već da ako želim „bolji“ svet, onda treba da učinim sve što je u mojoj moći da tako i bude. Od tada, svakog dana radim na tome da budem najbolja moguća verzija sebe, za sebe i za svet. I zaista težim da u svakom trenutku budem ta promena. Da li uspevam uvek? Naravno da ne. Ali, znam da ljudi počinju da vide u meni neki mir,  radost, možda nešto nalik onome što sam ja video u svojim učiteljima. 
 

I šta se desilo sa mnom posle svih ovih učenja? Bio sam jako nezadovoljan svojim životom, nisam uspevao da ispunim svoja i očekivanja svojih roditelja, a mrvice zadovoljstva sam nalazio u hrani, sportu, putovanju i seksu. Sada, ljudi me doživljavaju kao osobu koja emituje mir i ljubav, koja gotovo uvek ima energije i ništa joj nije teško. Kako se to dogodilo? Odakle mi tolika energija? Jednostavno, posle mnogo vremena, menjao sam sebe, primenjujući sve što sam naučio. Jedna prilično lepa definicija učenja glasi: „Dok nešto ne promeni naše ponašanje, nismo zaista naučili.“

Zaista je tako. Kada naučimo novu formulu u matematici, ona nam omogućava da brže i efikasnije radimo zadatak. Mislim da to važi u svakoj oblasti. Primenjujući razne metode koje su naučno dokazane, počeo sam da menjam svoje negativne navike. Ulagao sam dosta energije, ali sa prvim rezultatima, ona je samo rasla, a ja se osećao sve bolje. Vremenom sam doveo sebe do toga da skoro svakog jutra ustajem u 5 sa osmehom, nikada ne vičem, vežbam svakodnevno, pišem dnevnik, meditiram, jedem gotovo samo sirovu hranu, pišem... 
Sledeći savete raznih mudrih ljudi, uspeo sam da naučim kako da proizvodim motivaciju. Moje telo sada to samo radi. Osećaj je predivan, a ja mislim da sam po prvi put – zaista zadovoljan sobom. I to bih voleo da podelim sa svima koji žele da me čuju.


Napisao: Marko Maoduš

Ovaj tekst možete čitati i u oktobarskom izdanju E-magazina Nova Svest


PROČITAJTE OSTALE TEKSTOVE OVOG AUTORA:



PREPORUČUJEMO