-
EU direktiva o privatnosti
Ova internet stranica koristi kolačiće (cookies) radi autentičnosti, navigacije i drugih funkcija.
Koristeći naše internet stranice, prihvaćate da se na vaš uređaj pohrane ove vrste kolačića.
-
-
Početna
- »
-
Život
- »
-
KREŠIMIR MIŠAK (BLOG SVJETLOST): Tragom životodajne energije (…i najava seminara o šamanizmu Inka)
Utorak, 26 Veljača 2013 20:02
Krešimir Mišak
Mistično
nasljeđe Inka je jedna od rijetkih autohtonih duhovnih tradicija koja
se sačuvala i nastavlja nepromijenjena već stotinama godina.
BLOG KREŠIMIRA MIŠAKA: 
KUPI KNJIGU
U andskoj
(Inka) tradiciji kozmos i sve u njemu se sastoji od žive, svjesne
energije. I sami smo različiti izražaji te žive, svjesne energije, s
individualnim kvalitetama i frekvencijom energije. U Inka tradiciji ne
postoji dobra i loša energija, ili pozitivna i negativna energija već je
sve energija koja se razlikuje po svojoj kvaliteti te postoji jedino
laka i teška energija.
To je temelj šamanizma Inka, kojemu i sami
možete bit podučeni i u njega inicirani u Zagrebu 23. i 24. ožujka
2013, što će biti, ako se ne varam, subota i nedjelja.
Moja
prijateljica i vrsna iscjeljiteljica Mirela Vukman Neylan, koja živi u
Engleskoj, je tijekom posljednjih petnaest godina opsežno studirala i
radila sa šamanizmom iz različitih kultura i tradicija. Tako je ovladala
svakojakim vještinama pa je se može opisati kao homeopata, šamanskog
praktičara, bioenergetičara, zvukoterapeuta, iscjeljitelja..a znate već,
sve su to samo razne struje iste rijeke. Što se šamanizma Inka tiče, uz
učitelje Juana Nuñeza del Prada i Q’era te majstore Don Humberta Sonqa i
pokojnog Don Mariana Apasa, Mirela Vukman-Neylan i sama je postala Inka
svećenica 4. stupnja.
Taj ožujački seminar održat će se u centru
Prema vama d.o.o. u Zagrebu, u Ilici 315 23. i 24. ožujka. Evo i
sadržaja radionice, uz pomoć najboljeg izuma novog doba, a to je opcija
„copy-paste“:
„U ovoj praktičnoj radionici polaznici će naučiti
kako se povezati sa kozmičkom energijom, kako otpustiti tešku energiju
iz tijela i kako očistiti svoje energetsko polje i napuniti ga lakom
energijom. Kako ova tradicija uvijek teži harmoniji polaznici će naučiti
uskladiti žensku i mušku energiju te integrirati obje energije unutar
njihovog energetskog polja. Sudionici će biti inicirani u drevna učenja
Inka i povezati se s energijama Majstora koji su već stoljećima
poučavali ovu tradiciju. Do kraja ove radionice polaznici će naučiti
praktične tehnike koje se mogu koristiti u bilo koje vrijeme za
oslobađanje teških energija, usklađivanje energetskog tijela i pomoći im
da razviju svoj osobni potencijal.“
Ako vas zanima više, tu je
sveprisutni Internet, stranica je www.heartmedicine.co.uk gdje se nalaze
svi kontakti, a i mnoge druge informacije, a e-mail je
mirelamedicine@yahoo.com.
I kad smo već kod životnih energija,
ovu priliku ćemo iskoristiti za kratki pregled povijesti istraživanja na
razne načine zvane vitalne energije, na način kako ga je uobličio James
Demeo, najbolji suvremeni nastavljač rada Wilhelma Reicha.
Wilhelm
Reich je, naime, skovao riječ „orgon“ za učinke koje je bilježio u
svojim laboratorimama, a iste te učinke danas bilježi James Demeo, koji
je kod nas poznatiji kao autor knjige „Priručnik za orgonski
akumulator“. Knjiga je to koja je daleko više od priručnika. O tome
svjedoči sve ono što slijedi u tekstu, a što potiče iz te knjige.
Posebno
mi se dopalo poglavlje koje predstavlja slabo poznatu povijest teme
orgona, pod raznim imenima. Barem to tako vidi James Demeo. Mnogi od
spomenutih nisu niti znali za otkriće Wilhelma Reicha, što i ne čudi kad
se zna kakav je inkvizitorski žar na svojoj koži iskusio taj čovjek, i s
kakvim su elanom njegove knjige doslovce paljenje – sredinom 20.
stoljeća u primjeru ‘demokracije’, kakvom se SAD predstavljaju. No, ne
budimo nacionalno ograničeni, jer slične je doživljaje Reich iskusio i
Njemačkoj i drugdje, fanatizam i interesi ne poznaju granice iz
zemljopisnih atlasa.
Otkriće orgona moglo bi biti jedno od
važnijih otkrića 20. stoljeća, ako je točno da ima implikacije na skoro
svaku znanstvenu disciplinu koja se trudi ponešto reći o životu, svijetu
i svemiru. Te implikacije su i bile uzrok paljenja inkvizitorskih
vatrica, jer zahtijevaju suštinsku promjenu paradigme, a to se uglavnom
pokazalo malo previše za tražiti, baš kao i minimum poštenja da se
Reichovi pokusi pokušaju ponoviti (on ih je sve objavio i pozvao na
provjeru) i da se tako ustanovi što jest, a što nije. To je ono Demeo u
svom laboratoriju u brdima Oregona i radi.
A evo što piše:
Proučavanja raznih prirodoznanstvenika tijekom godina demonstrirala su
energetske principe na djelu u prirodnom svijetu koji su isti kao
orgonska energija. Rana kineska medicina priznavala je postojanje takve
sile nazvane chi, a tradicionalna metoda akupunkture zasniva se na
postojanju takvih energetskih principa unutar ljudskoga tijela.
Akupunkturne točke ne odgovaraju izravno živčanim završetcima, a
najsposobniji akupunkturisti ne ravnaju se prema zapadnim modelima
fiziologije da bi objasnili njene efekte. S obzirom na nedostatak
principa vitalne energije, zapadna medicine ne može objasniti
akupunkturu te se suprotstavljala njenom uvođenju u SAD. Akupunktura,
nadalje, djeluje i na životinjama, što opovrgava navode o placebo
efektu; drevni spisi iz Indije također spominju životnu energiju po
imenu prana i daju mape Nila točaka (slično akupunkturnim točkama) kod
slona. Tekstovi iz stare Kine i Indije govore o energiji koja se uzima
udisanjem i koja teče kroz tijelo raznim meridijanima. Zdravlje se
sastoji od slobodnog, nespriječenog toka te energije, dok se bolest
događa kada je tok vitalne energije blokiran. To je jako slično
Reichovim predodžbama o orgonskoj energiji, iako azijski izvori govore
malo o slobodnom izražavanju emocija. Naprotiv, često su preporučivali
svjesnu kontrolu emocija i seksualnih potreba (izbjegavanje orgazma).
Nasuprot njima, Reich je dokazao da je upravo takvo trajno suzdržavanje
ili samokontrola razlog zašto životna energija uopće postaje blokirana.
VITALISTI I ODSKA SILA
U
zapadnoj tradiciji vitalisti osamnaestog i devetnaestog stoljeća
također su diskutirali o postojanju biološke energije ili životne snage
koja je nazivana životinjski magnetizam, odska sila, psihička sila, élan
vital, i tako dalje. Mesmer je govorio o životinjskom magnetizmu kao o
atmosferskom fluidu koji je okruživao, animirao i davao naboj živim
stvorenjima, a koji je terapeut mogao slati na daljinu. Mesmer je bio
učitelj Charcotu, koji je pak bio učitelj Freudu, koji je bio jedan od
Reichovih ranih mentora. Reich je učio i s drugim vitalistima, poput
Kamerera i Bergsona. Vitalistička tradicija je ustrajala kao stajalište
tihe manjine u biologiji.
Uz Reicha među novijim zagovornicima
principa vitalne ili dinamičke energije u prirodi bio je i pokojni
Harold S. Burr sa sveučilišta Yale. Burr je tvrdio da je u prirodi na
djelu moćno elektrodinamičko polje koje utječe i na vremenske prilike i
na živa stvorenja. Biolog Rupert Sheldrake razvio je sličnu teoriju o
morfogenetskim poljima koja počiva na istoj tradiciji. Poput Burrova
djela, Sheldrakeova teorija osigurava dinamično, energetsko objašnjenje
nasljeđivanja, čime biokemijsku DNK teoriju čini nepotrebnom. To je ona
knjiga „New Science of Life“ spomenuta u prethodnom postu, koju su
urednici znanstvenog časopisa New Scientist ocijenili ‘najboljim
kandidatom za bacanje u vatru’ koji su vidjeli u posljednje vrijeme.
Kirurg
Robert O. Beckler razvio je gornje principe do nevjerojatnog stupnja,
piše Demeo. Njegova rana istraživanja dovela su do razvoja skupine
uređaja za električnu stimulaciju zacjeljivanja kosti i smanjenja boli.
Njegov kasniji rad uzeo je te principe i razvio ih do točke da je mogao
umjetno stimulirati regenerativni rast amputiranih udova laboratorijskih
miševa, slično načinu na koji bi daždevnjak ili pauk regenerirali
izgubljeni ud. Ta vrsta ponovnog rasta po prirodi je ograničena samo na
manje kompleksna stvorenja te uglavnom ne postoji među sisavcima, poput
miševa, zečeva ili ljudi. Ponovni rast amputiranog uda nikada prije nije
bio zabilježen kod miša ili bilo kojeg drugog sisavca. Beckerov je rad
predstavljao, piše Demeo, težak udarac kako biokemijskoj DNK teoriji
stanične regulacije, tako i teoriji da je bioelektrično polje stvorenja
samo beznačajni ‘nus-proizvod’ kemijskog metabolizma, poput električnog
polja koje okružuje upaljeni automobilski motor. Njegov je rad dokazao
da je energetsko polje životinje to koje primarno određuje rast i
popravak, baš kao i Reichov rad. Becker se pripremao provesti
eksperimente ponovnog rasta udova na ljudima kada je biomedicinska
zajednica žestoko reagirala protiv njega i, uz pomoć raznih prljavih
trikova, uspjela otkazati financiranje njegovog istraživanja te
zatvoriti njegov laboratorij.
Još jedan vitalist našeg doba je
Bjorn Nordenstorm, direktor radiološkog instituta Karolinska u Švedskoj.
Nordenstorm je poput Reicha proučavao fenomen rendgenskog ‘duha’, tj.
neobično spontano zamagljivanje rendgenskih filmova koje se pojavljuje u
obliku dima ili grudice na rendgenskim snimkama pacijenata, a ponekad
se može vidjeti na monitorima aerodromske provjere prtljage. Nemoguće ga
je predvidjeti, a većini radiologa je samo najobičnija smetnja.
Nordenstorm ju je proučavao i primijetio određene uzorke koji su bili u
vezi s bioelektričnim poljima njegovih pacijenata. Poput Reicha, i on je
otkrio i izmjerio struje bioelektriciteta u tijelu. Njegovo precizno
istraživanje opisano je u knjizi naslovljenoj Biološki zatvoreni
električni krugovi: klinički, eksperimentalni i teoretski dokazi za
dodatni cirkulatorni sustav. Nakon što se podosta reklamirala u
medicinskim časopisima u SAD, obavještava nas Demeo, prodana je u manje
od 200 primjeraka, što je, prema njmeu, „dokaz prijezira koji vlada među
srednjestrujaškim doktorima spram svih novih otkrića koja bi podržavala
princip životne energija, čak i čisto bioelektrične prirode“. S obzirom
da na Zapadu nije uspio naći potporu za svoj rad, Nordenstorm je
nedavno otišao u Kinu gdje provodi svoja klinička istraživanja.
LOUIS KERVAN I MOĆ TRANSMUTACIJE
I
drugi su biolozi, na temelju svog vlastitog eksperimentalnog rada,
došli do zaključaka o postojanju principa vitalne energije, nastavlja
Demeo navodeći da, kada osiguraju kvalitetne dokaze koji će to
potvrditi, odmah budu izloženi jakim napadima. Francuski znanstvenik
Louis Kervran je, na primjer, proveo godine razvijajući elegantne i
jednostavne eksperimente kako bi dokazao da živa bića transmutiraju
osnovne kemijske elemente. Kokoši čija prehrana ne uključuje kalcij,
primjerice, neće leći mekana ili lomljiva jaja, osim ako im se u
prehrani ne uskrate silikati. S ograničenim dobivanjem silikata kokoši
legu mekana i lomljiva jaja, bez obzira koliko bi puno kalcija pojele.
Ti su eksperimenti navodili na zaključak da silikati iz prehrane u
tijelima životinja transmutiraju u kalcij. Kervran je još
eksperimentalno pokazao druge vjerojatne transmutacije, a drugi
znanstvenici u Japanu i Europi potvrdili su njegova otkrića. Na kraju je
došao do zaključka da mora postojati neki oblik moćne biološke energije
da obavlja transmutaciju. Ali kada je pisao prominentnim američkim
znanstvenicima obraćajući im se za pomoć u nabavi opreme za važan
eksperiment, primio je nepristojan odgovor neka ‘pročita udžbenik o
uvodu u biologiju’. U Sjedinjenim Državama Kervran je poznatiji među
homeopatskim liječnicima i organskim poljoprivrednicima nego među
sveučilišnim profesorima.
Unatoč tome, ako je Kervran u pravu – a
eksperimentalni dokazi, akže Demeo, upućuju na to da je – bit će
„potrebno napisati nove udžbenike o biokemiji“. Kao što je Kervran
naznačio, biologija i biokemija dvije su potpuno različite discipline i
ne bi ih se trebalo miješati. Biologija je orijentirana na činjenice
koje može primijetiti, dok biokemija pokušava objasniti promatrane
činjenice kemijskom teorijom koja pretpostavlja da su elementi
konstantni. A u toj osnovnoj pretpostavci jednim se dijelom krije
pogreška.
Jacques Benveniste, još jedan francuski znanstvenik,
demonstrirao je da takav energetski princip djeluje u homeopatskim
otopinama. Njegov eksperimentalni rad uspješno su ponovili neovisni
laboratoriji u drugim zemljama da udovolje zahtjevima njegovih
tvrdoglavih kritičara. Ali to nije bilo dovoljno dobro. Zato što je,
piše Demeo, „počinio tako uvredljivo otkriće koje je pružilo podršku
homeopatskim liječnicima (koje se u Sjedinjenim Državama često progoni i
šalje u zatvor), znanstveni časopis Nature u njegov je laboratorij
poslao ‘udarni odred’ istražitelja prijevara, stručnjaka za
razotkrivanje laži i skeptičnih urednika, pod izlikom ‘procjenjivanja’
njegovih laboratorijskih postupaka. ‘Znanstveni policajci’ časopisa
Nature ispreturali su cijeli laboratorij, uznemirivali laboratorijske
zaposlenike, izvodili razne podle trikove i bučili, dok napokon nisu
zamoljeni da odu. Nature je naknadno u svojim člancima pokušavao blatiti
Benvenistea, ali nije činjenično pobio njego rad kroz repliciranje
eksperimenata. Takvo je bilo ponašanje tradicionalne akademske znanosti u
osamdesetima.“
ENERGIJA PROSTORA
U
atmosferskoj znanosti tradicija dinamičnih energetskih sila koje su
djelovale na cijele regije rezervirana je za razdoblje starijih
vremenskih prognostičara koji su koristili aerodinamičnu teoriju umjesto
frontalne da predvide vrijeme. Aerodinamična analiza dosljednije je
fokusirana na tokove zraka, ili na mlazne tokove, kako se sada zovu. Na
primjer, kada gledate dinamičke slike oblaka, viđene sa satelita u
svemiru, ne vidite ‘fronte’, ali vidite tokove kretanja oblaka. Reich
je, navodi Demeo, samostalno otkrio osnovne konfiguracije tih tokova
godinama prije nego što su prvi metereološki sateliti lansirani.
Isto
tako, stariji atmosferski znanstvenici često su raspravljali o velikoj
međupovezanosti u atmosferi. Charles G. Abbot, voditelj Smithsonijskog
astrofizičkog opservatorija u pedesetima, koristio je povezane
energetske koncepte da predvidi vrijeme mjesecima unaprijed. Zbog svojih
je pronalazaka, međutim, bio ignoriran i ismijavan, unatoč njihovoj
neugodnoj preciznosti. Irving Langmuir, jedan od začetnika tehnike
cloudseeding (mijenjanje količine i tipa padalina koje padaju iz oblaka,
op. prev.) jednom je objektivno demonstrirao da će cloudseeding u New
Mexicu izazvati olujne kiše skroz u Ohiju, upozorivši svoje kolege na
opasnost. Današnji cloudseederi, koje financiraju milijuni saveznih
dolara, ponašaju se kao da se Langmuirov rad nikada nije ni dogodio. I
odbijaju ponoviti njegov jednostavni eksperiment. Poriču postojanje
efekata velikog dometa kod cloudseedinga jer znaju da, postanu li ti
efekti javno poznati, će biti primorani prestati sa svojim radom.
Među
fizičarima ideja energije u prostoru bila je utjelovljena u konceptu
etera koji datira stotine godina unatrag. Teolog/fizičar Isaac Newton
silno se je trudio dokazati da taj eter mora biti statičan, da bi ga
spriječio od direktnog sudjelovanja u kretanju i upravljanju nebesima.
Newton je tvrdio da ta uloga pripada isključivo antropomorfnom Bogu
(koji je u to vrijeme zahtijevao da nevjernici budu bezobzirno mučeni i
spaljeni na kolcu). I tijekom godina, mrtav, nepokretan eter nikada nije
detektiran.
Unatoč tome, eter s mnogo dinamičnijim karakteristikama , piše Demeo, objektivno je demonstrirao fizičar Dayton Miller.
Miller
je objasnio i zašto raniji pokušaji da se izmjeri eter nisu uspjeli.
Kao prvo, primijetio je da se eter povlači za površinom Zemlje, da se
kreće brže na većim visinama nego na nižim. Prijašnji pokušaji mjerenja
njegovog kretanja događali su se samo u nižim visinama, ili u kamenim
zgradama ili podrumima. Drugo, Millerov eter metali reflektiraju, a
prijašnji pokušaji da ga se izmjeri vršeni su instrumentima čiji su
kritični dijelovi bili unutar metalnog kućišta. Miller je otkrio da ako
ključne eksperimente o strujanju etera provodi na vrhu planine, unutar
zgrade bez metala i prozora od gustih materijala, može detektirati i
izmjeriti eter. Tijekom 30 godina istraživanja proveo je preko 200 000
odvojenih mjerenja.
Potpuno suprotan tome je poznati
Michelson-Morley eksperiment, koji je ukupno trajao punih šest sati u
samome mjerenju, a koji je proveden tijekom četiri dana 1887. godine. Za
taj eksperiment, piše Demeo, često se krivo navodi da je pokušaj
otkrića etera završio kao potpuni neuspjeh. Bio je to „trenutak
preokreta u znanosti nakon kojeg se potpuno odustalo od ideje etera u
korist teorija ‘praznog svemira’ – teorije relativnosti i kvantne
dinamike.“
ZNANOST KAO VOJNO ORIJENTIRANA INDUSTRIJA
Millerov
detaljan rad u vezi etera nikada nije bio pobijen za njegova života,
ali njegova istraživanja prezirno su uspoređivana kao ‘potraga za
perpetum mobile’. Nakon njegove smrti pristaše teorije praznog svemira,
kako kaže Demeo, „duboko su odahnuli“ pa „danas svaki udžbenik fizike
započinje lažju da ‘eter nikada nije bio izmjeren niti demonstriran’.“
Demeo
naglašava da se teorije relativnosti i kvantne dinamike, kao i teorije
širećeg svemira i ‘velikog praska’ potpuno raspadaju otkrićem energije u
svemiru, no „mnogi fizičari, koji se vjerskom privrženošću drže svojih
teorija, jednostavno odbijaju pogledati takvu vrstu dokaza. Što je još
gore, fizika je kao znanost postala vojno-orijentirana rastuća
industrija, s više milijardi dolara vrijednim financiranjima koja se
koriste za održavanje nuklearne sile i tehnologiju pravljenja bombi, za
fuzijske elektrane, ubrzivače čestica i star wars eksperimente. Ta vrsta
istraživanja nije donijela nikakvu pravu korist ili dobrobit
čovječanstvu, ali je postala samopokretajuća ‘istraživačka industrija’,
više milijardi dolara vrijedno zdanje kojemu, kao i
medicinsko-farmaceutskoj industriji, opasno prijete otkrića primarne,
kozmičke životne energije. Fizikalna je zajednica na ta nova otkrića
nažalost reagirala istom arogancijom i opakošću koja je karakterizirala
reakciju medicinske zajednice na životnu energiju. Einsteinovi
sljedbenici su, na primjer, nedavno optuženi u tisku za pokvarenu
taktiku cenzuriranja i suzbijanja istine. Jedan novi časopis, Scientific
Ethics, barem je nakratko počeo razotkrivati cijeli taj smrdljivi
nered.“
Važno je za Reichov rad da je Millerov dinamični eter bio
aktivniji na većim visinama i da su ga metali reflektirali. Činjenice
da ju reflektira metal, te da je u aktivnijem stanju na većim visinama
osnovna su svojstva orgonske energije koju je Reich neovisno sam otkrio.
Orgon zadovoljava i brojna druga osnovna svojstva i funkcije etera, s
obzirom da je sveprisutan i bez mase, te osigurava medij za prijenos
elektromagnetskog podražaja. Uz to, orgon isto tako spontano pulsira i
direktno sudjeluje u stvaranju kako materije tako i života. Ali čak i
bez korištenja tabu riječi ‘eter’ ili, još gore, riječi ‘orgon’, jedna
druga skupina fizičara detektirala je ili zaključila da postoje
dinamična energetska strujanja duboko u svemiru.
Na primjer,
američki je astrofizičar Halton Arp napravio toliki broj fotografija
energetsko/materijalnih mostova između objekata u dubokom svemiru, gdje
ti energetsko/materijalni mostovi nisu trebali biti, da mu je doslovno
zabranjeno korištenje velikih američkih teleskopa. Njegove jednostavne
fotografije uništile su teorije o praznom svemiru, širećem svemiru i
‘velikom prasku’ jednim jedinim klikom fotografskog aparata. Toliko je
jak bio otpor spram njegovog rada da je na kraju morao otići u Njemačku
kako bi mogao nastaviti sa svojim istraživanjima.
Hannes Alfven,
još jedan poznati fizičar, također je duboko uvrijedio svoje suvremenike
kada je sugerirao, poput Reicha, da je svemir ispunjen strujama
plazmatske energije. Znanstvenici koji istražuju svemir, piše Demeo, do
današnjeg dana odbijaju poslati satelitske sonde tamo gdje on kaže da bi
trebali, jer bi to moglo potvrditi da je svemir energetski bogat. Još
kaže da je „ fizika današnjice u stanju meteža i očajnički pokušava
objašnjenjima otkloniti novije dokaze o energiji u svemiru da bi
sačuvala teoriju velikog praska, relativnost, kvantnu dinamiku i
milijarde novaca za istraživanja koja podržavaju religiju ‘praznog
svemira’ i njeno institucionalizirano svećenstvo.“
Malo je gore
spomenutih ideja, kao i otkrića o povezanosti sunčevih pjega i
vremenskih prilika dobilo dovoljno financijskih sredstava ili pomoći u
istraživanju. Znanstveni časopisi, piše Demeo, još uvijek rutinski
iznose lažne tvrdnje da nije pronađen ‘nikakav mehanizam’ o
sunčano-zemaljskoj povezanosti, baš kao što i „udžbenici fizike sadrže
laži da ‘eter nikada nije detektiran’. A i istina je da te povezanosti
ne mogu biti istinite, niti imaju ikakvog smisla, sa stajališta
fizikalnih teorija ‘praznog svemira’. One zahtijevaju medij i u
atmosferi i u svemiru, kroz koji mogu proći podražaji i utjecaji bez
toplinskih ili tlačnih pojava, silu koja se širi atmosferom brže od
zračnih strujanja i koja može isto tako brzo širiti svoj utjecaj po
dubinama svemira. Ponovno, Reichova orgonska energija pristaje takvom
opisu.“
PICCARDIJEV ORGONSKI AKUMULATOR
Drugo
istraživanje o kojem Demeo piše jest da su živa bića i fizička kemija
vode osjetljivi na vremenske i kozmičke čimbenike na način koji se ne
može objasniti pomoću jednostavnih mehaničkih pojava, poput svjetlosti,
temperature, vlažnosti ili tlaka.
Frank Brown sa Northwestern
University proveo je desetljeća dokazujući da su biološki satovi raznih
živih bića osjetljivi na mjesečeve cikluse i druge kozmičke sile. Nitko
ga nije mogao pobiti dok je bio živ, ali danas, nakon njegove smrti,
njegova se otkrića ignoriraju. Također su tu i radovi talijanskog
kemičara Giorgia Piccardija koji je dokazao da se fizikalna kemija vode
mijenja pod utjecajem magnetizma, sunčevih pjega i drugih kozmičkih
pojava. Njegov je rad doprinio porastu zanimanja za magnetsko tretiranje
vode u Europi, što je dovelo do novih metoda u smanjivanju naslaga
kamenca u cjevovodima domaćinstava, kao i u industrijskim bojlerima.
Magnetizam,
pravilno primijenjen, može promijeniti topive karakteristike vode i
tako dozvoliti otopljenim tvarima da ostanu u otopini u koncentraciji
višoj od normalne pri zadanoj temperaturi. U Demeovoj domovini SAD-u ta
su otkrića dočekana s prezirom jer svaki udžbenik fizike kaže da
magnetizam nema učinka na vodu. Isto tako, gotovo svaki kemijski
laboratorij koristi magnetski uređaj za miješanje da miješa otopine
kemikalija, umjesto staromodnih ručnih staklenih štapića: ti magnetski
uređaji za miješanje bi, ako je Piccardi u pravu (a je) promijenili
kemiju, količinu taloga i krivulje titranja u svakoj kemijskoj reakciji u
kojoj bi sudjelovali.
Demeo piše da je Piccardijev rad opsežniji
od jednostavnog magnetskog tretmana vode. Jednom je pokušao izolirati
nepoznatu kozmičku energiju koja je utjecala na njegove kemijske
eksperimente, na način sličan jakom magnetizmu. Da bi blokirao tu
nepoznatu radijaciju, koja se poklapala sa sunčevim pjegama, konstruirao
je elektromagnetski štit oko svojih eksperimenata u obliku zatvorene,
uzemljene metalne kutije. Zatim je, da bi stabilizirao temperaturu
unutar kutije, stavio sloj vune oko njenih vanjskih zidova. Na svoje
veliko zaprepaštenje, metalna kutija nije onemogućila kozmički fenomen
već ga je pojačala. On i njegovi suradnici proveli su desetljeća radeći
kemijske eksperimente unutar slične zatvorene kutije, koja je poput
konstrukcije Reichovog akumulatora orgonske energije. Tu neovisnu
potvrdu principa orgonskog akumulatora koju je učinio Piccardi isto je
potvrdio, iako na manje direktan način, i biolog Brown.
Brown je
primijetio da hermetički zatvorena metalna kutija koja unutra ima
konstantan tlak, temperaturu, svjetlo i vlagu, neće ugasiti kozmičke
utjecaje na biološki sat, već će umjesto toga dozvoliti da bude jasnije
promatran, ili će čak dodati neuobičajenu dimenziju njegovom ponašanju.
Na primjer, unutar metalne kutije metabolizam krumpira slijedio je
ciklus koji se poklapao s lunarnim, solarnim i galaktičnim parametrima.
Metabolizam krumpira dodatno je pokazao povezanost s lokalnim vremenskim
uvjetima: ne u odnosu na vrijeme danas, već u odnosu na vrijeme za dva
dana u budućnosti! Zatvoren u kutiji, krumpir bi odgovarao na vanjske
magnetske faktore u okolišu koji isto tako predodređuju buduće vremenske
prilike.
EMOCIONALNA KUGA
Demeo kaže da
je spomenuo samo nekoliko vrsta dokaza koji postoje za energetske
principe koji su slični ili identični orgonskoj energiji. U velikom
broju slučajeva ti istraživači nisu bili upoznati s Reichovim radovima. U
nekoliko slučajeva, piše, čak su ga i mrzili, i jedva da bi tolerirali
da njihovi studenti uopće spomenu makar i njegovo ime! A opet, šiše,
činjenice jasno potvrđuju Reichovo orgonsku energiju i dodaje da se mora
naglasiti da je Reichovo otkriće orgonske energije „daleko
sveobuhvatnije i opipljivije nego i jedan od gornjih koncepata. Ne samo
da ga se može kvantificirati, fotografirati i izmjeriti, orgon se može i
vidjeti, osjetiti i, kao što je navedeno u ovoj knjizi, akumulirati
unutar posebnih eksperimentalnih kutija.“
Dodatno spominje
odgovor znanstvene i akademske zajednice na ova nova otkrića. Kao što se
vidi, većina, ako ne i svi, od gore navedenih istraživača žestoko
napadani, izolirani ili ignorirani zbog toga što su otkrili, bez obzira
na njihov kredibilitet, reputaciju ili količinu dokaza koje su
podastrli. Za tu emocionalnu reakciju, koja se sastoji od bježanja od
ili napadanja uznemirujuće, nove ideje, Reich je objasnio da je rezultat
specifičnog emocionalnog poremećaja kojeg je nazvao emocionalna kuga.
Doslovno sve znanstvenike koji su potvrđivali ovaj princip opće prirodne
energije, kaže Demeo, napali su „posebni likovi s emocionalnom kugom,
koji su gradili svoju reputaciju ne radom i istraživanjem, već pomoću
političke moći i broja skalpova koje su skinuli. Ogovaranja, klevete,
politikantstvo, napadi iz prikrajka, čak i manipulacija sudovima i
policijom standardna su taktika kuge. Njihov tajni cilj, poput velikih
inkvizitora Crkve, je ubiti uznemirujuća nova otkrića i ljude koji ih
stvaraju.“ Povijest znanosti puna je dokaza takvog ponašanja. Ali što je
tu je – sve što je ljudski nije nam strano, zar ne?
Mada bi ponekad bilo bolje da jest.
14292
Шта
је овај свет, браћо, ако не страшна горка вест? Смрт око нас … Како
овај свет може бити Блага вест за нас, како може живот на овоме свету
бити Еванђеље? Гле, Господ дошао у овај свет и објавио да се Његово
учење зове Еванђеље – Блага вест. Господе, данас је Твоје Еванђеље
стављено на страшну и најстрашнију пробу. Данас је постављено најтеже
питање које човек може поставити човеку у овоме свету, и Небу и Богу:
Шта ће учинити да добије Живот Вечни? То пита данас, Тебе Господе,
младић који ти приступа клањајући се и молећи Те, говорећи: “Учитељу
добри, шта ми треба чинити да добијем Живот Вечни?” Највеће и најтеже
питање које уста човекова могу поставити свима световима. Да ли ће
Господ одговорити на ово питање?/…/
/…/
И додаје Спаситељ утеху за све нас, за све хришћане до Страшнога Суда,
продужио је реч коју је почео говорити Својим ученицима: “И сваки
који остави куће, или браћу, или сестре, или оца, или мајку, или жене,
или децу, или земљу, имена мога ради, добиће Живот Вечни“[Мт. 19,29].
Ето одговара! Ето, сваки може добити Живот Вечни. На који начин? Треба
Господа Христа да стави на прво место у своме срцу, на прво место у
своме уму, на прво место у своме животу, да Њему служи, да сав живот на
земљи Њему буде посвећен, богослужење Христу, Једином Истинитом Богу и
Господу./…/
Христос
је најважнији у овоме свету, биће најважније у свима световима за
сваког човека. Светитељи Српски кажу Србину, сваком Србину: Сетите се
Светог Саве, сетите се тога краљевића, сетите се како је он као младић
еванђелски, сав запањен мучним питањима и проблемима, питањима душе и
спасења, побегао из краљевског двора свога оца, побегао са једним
монахом, побегао у Свету Гору да тамо тражи и добије Живот Вечни. …Ходао
је за Господом Христом, млади Сава монах, а касније славни Свети Сава,
није хтео да чује низашта у овоме свету осим за Господа Христа… Шта је
било касније, знате. Тада је тај бегунац са престола одвео своје
родитеље да и они оставе овај свет. И моћни владар Немања Стефан оставио
је престо и отишао у Свету Гору своме сину, и тамо примио монашки чин,
примио га у Србији, путовао у Свету Гору и тамо монаховао заједно са
својим сином, вршећи тешке монашке подвига, а син је замењивао оца у
свим тешким подвизима. “Оче, ја ћу за тебе да се молим, ја ћу да плачем
за грехе наше, за грехе свих наших људи, да Господ опрости, да
помилује”. И знате шта је даље било: све што је велико у Српском народу,
то је од њих двојице, од тих наших духовних родитеља, Светога Саве и
Светог оца његовог Симеона Мироточивог. Све што је бесмртно у нас, све
што је велико, све чиме се данашњи ми бедни Срби хвалимо, то је од њих,
то су њихове свете задужбине, и душа српског човека и Српског народа. То
је вера у Господа Христа, то је Вечни Живот који су они стекли вером у
Господа Христа; како они тако сви њихови свети потомци, тако и сви прави
Срби.
Нека
би молитве Светоме Сави и свих многобројних Срба (Светитеља), свих
Мученика српских што су се борили за Крст часни и Слободу златну, нека
те молитве уразуме и поведу све данашње Србе путем Христовим, да за Њим
идемо, јер само идући за Њим ми осигуравамо себи, сваки осигурава себи
Живот Вечни. Срб је Христов, радује се смрти, нема боље вере од
хришћанске! То је пре сто педесет година певао београдским улицама
славни младић, ђакон Авакум, носећи колац на који су га Турци набили.
Када на тебе нападне искушење, када се од тебе тражи да се одрекнеш
Христа, сети се Авакума, сети се и викни и кликни: “Срб је Христов,
радује се смрти, нема боље вере од хришћанске!” Иди са Крстом својим
пред Господом Хрис-том и знај, увешће те у Царство Небеско, као што је
увео ђакона Авакума.
