Ljubav dugo trpi, dobrostiva je
u Prvoj poslanici Korinćanima 13, jednom od najsnažnijih i najpoetičnijih poglavlja u Bibliji, apostol Pavao opisuje vrstu ljubavi kakvoj bi svaki kršćanin trebao težiti: „Ljubav dugo trpi, dobrostiva je, ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se. Ne čini što ne valja, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. Ljubav nikad ne prestaje; a proroštva će prestati, jezici će umuknuti, znanje će proći.“ Prva poslanica Korinćanima 13:4-8
Na prvom je mjestu sposobnost trpljenja i mislim da je to značajno jer voljeti slobodno i postojano zahtijeva potpunu predanost i žrtvovanje. Ljubav ne možemo rezervirati samo za određene situacije ili za posebne ljude niti pak možemo prestati voljeti kada nas ljudi razočaraju ili iznevjere. Sposobnost trpljenja je stoga i preduvjet i zaključak.
Kako u sebi pronaći snagu da nastavimo voljeti onoga tko je povrijedio ne samo nas već i druge? Pozitivnost svakako može pomoći pri tome kao i iskrenost prema samima sebi da nismo ni mi bez mane te da smo i sami povrijedili druge nepromišljenim odlukama ili nenamjernim izborima. U Novoj internacionalnoj verziji Biblije fraza “ljubav ne misli o zlu” prevedena je kao “ljubav ne drži popis povreda.” Povrede su stvarne i svaka rana zacjeljuje s vremenom no kada se odupremo ljudskom porivu da u glavi neprestano premotavamo film u kojem smo bili povrijeđeni, kada odlučimo oprostiti i stvarno zaboraviti, Bog nam daje ljubav i milost da nastavimo putem ljubavi. I na kraju svi pobjeđujemo.
Нема коментара:
Постави коментар